Modernizacija školstva

Učenje turpijanja i DOS-a postaje prošlost: Mijenja se način školovanja dijela strukovnih zanimanja

Ljerka Bratonja Martinović

Od iduće jeseni 10 posto novih strukovnih kurikuluma / Foto Davor KOVAČEVIĆ

Od iduće jeseni 10 posto novih strukovnih kurikuluma / Foto Davor KOVAČEVIĆ

Kad bi u dvije do tri godine ovom broju dodali još 20 ili 30 kurikuluma, obuhvatili bismo 90 posto djece u strukovnim školama – veli Mislav Balković



ZAGREB – Svaki treći srednjoškolac u Hrvatskoj ide u strukovnu školu, koja mu treba omogućiti brži ulazak u svijet rada. Velik dio, čak 70 posto maturanata po završetku strukovne škole umjesto zapošljavanja odabire fakultet. Pred njima su brojne prepreke, od činjenice da ih škola zastarjelim programima nije pripremila za radno mjesto za koje su se školovali, do toga da teže polažu državnu maturu od gimnazijalaca.


Zbog toga se uvode novi strukovni kurikulumi, od iduće školske godine njih 19 ući će u strukovne škole na nacionalnoj razini nakon što su uspješno prošli evaluaciju Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. U odnosu na više od 200 postojećih strukovnih kurikuluma ta je brojka iznimno mala, svega desetak posto, no riječ je o atraktivnim smjerovima, pa će novim programima biti obuhvaćeno mnogo više djece od svakog desetog đaka u strukovnoj školi.


Provjereni programi


Eksperimentalno su provjereni programi za kvalifikacije agrotehničara, prehrambenog tehničara, ekološkog tehničara, drvodjeljskog tehničara dizajnera, šumara, modnog tehničara, modelara obuće, medijskog tehničara, web-dizajnera, strojarsko-računalnog tehničara, tehničara za vozila, tehničara za elektroniku, tehničara za mehatroniku, tehničara za računalstvo, klesarskog tehničara, tehničara geodezije i geoinformatike, ekonomista, komercijalista, prodavača, tehničara cestovnog prometa, tehničara za jahte i marine, tehničara za poštanske i financijske usluge, kozmetičara i tehničara tjelesne zaštite.




Sadržajno, novi su kurikulumi usklađeni s Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom i trebali bi odgovarati potrebama tržišta rada i zahtjevima poslodavaca. Neki su od kurikuluma ostali bez prolazne ocjene, pa je tako za smjer komercijalista ocijenjeno da mu nedostaju suvremene metode i praktični rad, a kvalifikacija na tržištu rada »nije relevantna«. Na doradu je poslan kurikulum kozmetičara i šumara, dok tehničar tjelesne zaštite nije našao svoje mjesto u školama, pa je evaulacija izostala.


Baš se stručno usavršavanje, zajedno s manjkom opreme i prostora, pokazalo slabom točkom pri uvođenju novih kurikuluma. I učenici se žale na premalo stručne literature, jer se u projekt išlo bez udžbenika i nastavnih materijala. Učenici nisu sigurni, pokazala je anketa, raste li im zbog novih programa konkurentnost na tržištu rada, omogućuje li im stjecanje potrebnih kompetencija, a u školama ne nalaze poticajno i motivirajuće okruženje. Kako bilo, u školama koje nove kurikulume uvrste u svoju ponudu, bit će bitno više istraživačko-projektne nastave, rada u skupinama, izvanučioničke i praktične nastave.


Lijepe želje


Poslodavci kadrove školovane prema novim kurikulumima željno očekuju. Škole u kojima djecu uče turpijanju i DOS-u postat će prošlost, a poslodavci očekuju da Vlada čim prije pronađe novac za osuvremenjivanje preostalih kurikuluma.


– Kad bi u dvije do tri godine ovom broju dodali još 20 ili 30 kurikuluma, obuhvatili bismo 90 posto djece u strukovnim školama. Ostali kurikulumi ionako su u izumiranju – veli Mislav Balković, predsjednik HUP-ove Udruge poslodavaca u obrazovanju koji je razvijao novi kurikulum računalstva.


Ako se želi kvalitetno mijenjati kurikulume, bilo samo u informatici ili u strukovnom obrazovanju, nastavni materijali i kvalitetna edukacija nastavnika apsolutni su prioritet, podsjeća.


– Najbolje napisani kurikulumi ne mogu donijeti promjene, to je samo popis lijepih želja koje nastavnik mora provesti u djelo. Za to se mora pobrinuti država, veli Balković. Strukovne škole tu imaju dodatni problem, jer izdavačima nije zanimljivo pisati udžbenike za 500-tinjak djece koja upisuju određeni smjer. Na državi je da udžbenike osigura za svu djecu, pa i onu u strukovnim školama.


Loš odabir


Osim toga, upozorava Balković, treba voditi računa da većina učenika 4-godišnjih strukovnih škola sebe vidi u visokom obrazovanju, pa se kurikulumi trebaju uskladiti s tim ciljem. Ti su učenici obično su slabiji u testovima državne mature, jer ih postojeći sustav na nastavak školovanja ne priprema dobro.


– Hrvatska je u Europi jedinstvena po omjeru polaznika strukovnih škola i gimnazija, koji je 70 naprama 28 u korist strukovnih škola. U EU taj je omjer 50:50. Strukovno obrazovanje mora zadovoljiti dvojaku ulogu – pripremati za tržište rada, ali i za studiranje. Na to se često zaboravlja, kao i na činjenicu da ćemo, kao i druge europske zemlje, sve više trebati visokobrazovane ljude, jer poslovi postaju složeniji i traže drukčije kvalifikacije – zaključuje Balković.


Ostaje još jedan problem – odabira pravog zanimanja. Svaki treći učenik obuhvaćen eksperimentalnim kurikulumima izjavio je da ne bi ponovno upisao isto zanimanje. To može govoriti o kvaliteti i zanimljivosti programa, ali i lošem odabiru. Hrvatske škole ne ulažu dovoljno u pomoć učenicima u izboru karijere, pa se u visokom postotku događa da učenik na kraju škole nije zadovoljan kvalifikacijom koju je stekao, ma kako modernizirana ona bila.