Snimio Sergej DRECHSLER
U današnjoj »poplavi« odlikaša, podaci Državnog zavoda za statistiku kažu da je, na suprotnom kraju ljestvice, jako malo onih koji ponavljaju razred – lani 0,28 posto učenika u osnovnim te 1,4 posto u srednjim školama. Lani je u školskim klupama bilo 895 ponavljača u osnovnim te još 2.191 u srednjim školama, većinom dječaka odnosno mladića
ZAGREB Učenici su se vratili u školske klupe, u kojima će do sredine lipnja iduće godine ostvariti bolji ili lošiji uspjeh, ovisno o tome koliko budu učili. U današnje vrijeme – usporedili smo statističke podatke unatrag više od 45 godina – ponavljača razreda je puno manje nego što je nekad bilo. Jesu li djeca pametnija, ili sustav samo »mekši«, teško je reći.
Manjak učenika
Ono što prvo, i najviše zabrinjava, jest broj učenika općenito, koji svjedoči velikoj depopulaciji Hrvatske. U prošloj školskoj godini u Hrvatskoj je bilo oko 318 tisuća učenika u osnovnim, i još oko 155 tisuća u srednjim školama, što je 275 tisuća đaka u osnovnim i srednjim školama manje nego u, primjerice, školskoj godini 1971/1972.
Podaci su to Državnog zavoda za statistiku, čiji su nam vrijedni djelatnici iz starih knjiga izvukli brojke o broju učenika, kao i podatke o onima koji su tada »padali« razred.
Što se tiče još starijih podataka, iz 60-tih godina, oni kažu da je tada, primjerice 1964. godine, u klupe osnovnih i srednjih škola sjelo 285 tisuća učenika više nego danas, što bi, po današnjim pedagoškim standardima, bilo čak 11.400 razreda!
Osim toga, te školske godine 1964/1965. u Hrvatskoj je područnih osnovnih škola bilo dvostruko više nego centralnih, čak oko 2.400, dok danas područne škole djece više nemaju te se u sve većem broju zatvaraju.
U današnjoj »poplavi« odlikaša, podaci Državnog zavoda za statistiku kažu da je, na suprotnom kraju ljestvice, jako malo onih koji ponavljaju razred – u prošloj školskoj godini bila je riječ o 0,28 posto učenika u osnovnim te 1,4 posto u srednjim školama, ukupno njih oko tri tisuće.
»Kobni« peti razred
Nažalost, podataka o uspjehu učenika 1964/1965. godine nema, no podaci za školsku godinu 1971/1972. kažu da je tada razred u osnovnim školama palo 6,6 posto od ukupnog broja učenika, naspram 0,28 posto danas.
Najviše su prije 47 godina padali učenici u petim razredima, svaki deseti, jednako kao i, primjerice, sedam posto »prvašića«. U prošloj je školskoj godini u Hrvatskoj bilo 128 prvašića koji su pali razred, njih 205 koji nisu završili peti, odnosno 224 učenika koji su ponavljali sedmi razred, što su, čini se, najteži razredi u osnovnoj školi. Ukupno, lani je u školskim klupama bilo 895 ponavljača u osnovnim te još 2.191 u srednjim školama, većinom dječaci odnosno mladići.
Zanimljivo je da u Njemačkoj svaki peti učenik do 15. godine ponavlja razred, no u Francuskoj, Španjolskoj ili Luksemburgu čak i više njih, oko 30 posto. Prosjek u svim zemljama OECD-a je 13 posto ponavljača do 15. godine starosti, zbog čega je OECD još 2012. godine zemljama EU-a predložio ukidanje ponavljanja razreda. Neefikasno je i skupo, zaključili su, preporučajući da se umjesto ponavljanja uvede ljetna škola, što je puno manja cijena od ponavljanja cijele školske godine, i za učenika i za školu. Tijekom ljeta bi nastavnici ponavljačima mogli posvetiti puno više pažnje nego što mogu kad se, posebno nemotivirani, ti učenici vrate u istu školsku klupu u kojoj su već bili.
Prije 47 godina u srednjim je školama bilo 43 tisuće učenika više nego sada, no i puno više ponavljača. Primjerice, u toj školskoj godini 1971/72. prvi razred je pao svaki deseti gimnazijalac i prvaš škole za kvalificirane radnike, svaki šesti učenik škole tehničke struke, ali i ekonomske škole, kao i svaki peti »saobraćajac«.
Slična je situacija bila i u školi za medicinske poslove, ili za odgajatelje, jednako tako i u umjetničkim školama. Deset godina kasnije je broj ponavljača bio manji, sve do danas, kad ih je puno manje nego nekad.
Množenje i dijeljenje
– Unatrag 25 godina od gotovo 40, koliko radim u školi, ne pamtim da smo imali ijednog ponavljača, manje ih je nego prije, pogotovo sad kad i djece u razredima gotovo da nemamo, kaže nam učiteljica Ivana iz jednog malog goranskog mjesta. Možda je razlog tome, smije se, što je ona u svom prvom razredu, sad već daleke 1965. godine, osim zbrajanja i oduzimanja, već morala učiti i množenje i dijeljenje, čega se prisjetila iz nedavno pronađenih bilježnica na tavanu.
