U plusu samo KBC Rijeka, bolnica Lovran i Klinika za infektivne bolesti Zagreb

Klinika za ortopediju Lovran pozitivno posluje već deset godina / Foto M. ANIČIĆ

Drago mi je da više nismo jedina državna bolnica koja posluje pozitivno. Kad ste deset godina usamljeni, svi se počinju pitati je li s vama sve u redu, kaže prof. dr. Branko Šestan, ravnatelj Klinike za ortopediju Lovran

RIJEKA Od deset državnih bolnica, u ovom trenutku samo Klinički bolnički centar Rijeka, Klinika za ortopediju Lovran i Klinika za infektivne bolesti Zagreb posluju pozitivno. Ostale državne bolnice, kad se njihovim minusima u poslovanju pribroji otplata opreme isporučene u prethodnim godinama, sveukupno bilježe više od pola milijarde kuna duga. Zbog toga je ministar zdravstva Milan Kujundžić ravnateljima bolnica uveo mjeru mjesečnog izvještavanja. Ravnateljima bolnica izvještaje će pak podnositi šefovi klinika u njihovim bolnicama.

Klinika za ortopediju Lovran ima najdulji kontinuitet pozitivnog poslovanja. Ova bolnica pozitivno posluje deset godina, a njezin ravnatelj prof. dr. Branko Šestan kaže da kad je prvi put proveo transparentnu javnu nabavu i primijenio je na velike vrijednosti, na potrošni i ugradbeni medicinski materijal, od tog trenutka je na raspolaganju bilo toliko materijalnih sredstava da je bolnica podmirila sve dugove i nastavila poslovati prihodovno svih deset godina.

Značaj informatizacije

– Svake godine imamo dovoljno sredstava za obnavljanje opreme, tekuće održavanje, servisiranje opreme i ostalo. Samoodrživi smo, ne ovisimo o proračunskim sredstvima mimo našeg redovnog prihoda. Drugim riječima, sve naše potrebe servisiramo iz naših redovnih prihoda – objašnja prof. dr. Šestan, dodajući da je Lovran mala bolnica, sa samo 2,06 djelatnika po krevetu, i to prvenstveno zbog malog broja nemedicinskih djelatnika. Za usporedbu, KBC Rijeka, koji sada već dvije godine posluje pozitivno, ima 3,55 zaposlenih djelatnika po bolničkom krevetu. Ravnatelj lovranske bolnice kaže da je racionalizaciji pridonijela i informatizacija bolnice, smanjenje režijskih troškova i kontrolni mehanizmi procesa nabave.

Prof. dr. Davor Štimac navodi i neujednačenost tehnologije, jer se u bolnicama mogu susresti najsuvremeniji uređaji koji rade par sati na dan i muzejski primjerci. – Mislim da je osnovni problem u postavljanju minimalnih standarda koje moramo osigurati i uskladiti s financijskim mogućnostima, a onda ukoliko nam ostane sredstava trošiti na ono što je nadstandard. Problem je ako kupujemo uređaje koji koštaju milijune i rade tek nekoliko sati na dan, a onda tvrdimo da nemamo za igle, rukavice ili sredstva za čišćenje. Isto vrijedi i za potrošnju lijekova, moramo znati kakav učinak očekujemo od koje s terapije i koja je terapija ta koju obzirom na učinak i naše ekonomske mogućnosti možemo preporučiti našim bolesnicima, zaključuje ravnatelj riječke bolnice.

– Iskreno mi je drago da više nismo jedina državna bolnica koja posluje pozitivno i to u prvom redu iz sebičnih razloga. Naime, kad ste deset godina usamljeni u pozitivnom poslovanju, svi se počinju pitati je li s vama sve u redu. Pozitivno poslovanje riječke bolnice i Klinike za infektivne bolesti u Zagrebu, dokaz je da se ipak može pozitivno poslovati – ističe prof. dr. Šestan koji vjeruje da je ključ rješenja pozitivnog poslovanja bolnica piramida financijske odgovornosti u čijoj su bazi šefovi odjela i klinika koji pak odgovaraju svojim ravnateljima dok oni odgovaraju ministarstvu kad je u pitanju potrošnja sredstava.

Slično razmišlja ravnatelj riječke bolnice prof. dr. Davor Štimac koji također naglašava sustav odgovornosti prema financijskim sredstvima kojima se u tom sustavu upravlja.

Brži protok pacijenata

– U bolničkim sustavima to kreće od nižih stepenica, odnosno rukovoditelja odjela, zavoda i klinika koji ne osjećaju ekonomsku, već prvenstveno stručno medicinsku odgovornost. Transformacija liječnika na rukovodnim funkcijama u osobe s dvojnom odgovornošću, dakle financijskom i stručno medicinskom, preduvjet je da bolnice kao najveći potrošači u zdravstvenom sustavu posluju u mogućim financijskim okvirima, a da u stručno-medicinskom radu bolesnici ne budu zakinuti. Isto tako, trebalo bi plaćanje bolnicama učiniti transparentnijim, odnosno uskladiti ga s brojem učinjenih zdravstvenih usluga – kaže prof. dr. Štimac.

Kao područja za smanjenje nepotrebnih troškova on navodi racionalnost u zapošljavanju, prvenstveno nemedicinskih kadrova, broj prekovremenih sati koje treba više kontrolirati, svrsishodno naručivanje lijekova i potrošnog materijala.

– Jednostavan primjer: pacijent nakon operacije noge dobije štake, ne mora ih vraćati, mora samo potpisati da ih neće nikom dati. Po meni, to nije samo nepotreban trošak, nego sumnjam i na korupciju, navodi prof. dr. Štimac.

Prostor za uštede vidi i u bržem protoku bolesnika u stacionarnom i polikliničko-konzilijarnom liječenju, smanjenju stope bolovanja kod zaposlenih i racionalnije upravljanje energijom, te ostalim segmentima nemedicinskog trošenja u zdravstvenom sustavu.