Nužne intervencije

U Hrvatskoj 50 posto radnika prima plaću tisuću kuna nižu od prosjeka. Poslodavci tvrde – ne možemo više

Jagoda Marić

Razina plaća u znatnoj mjeri ovisi o ponudi i potražnji za radom pa nedostatak raspoloživih radnika određenih zanimanja i struka rezultira pritiskom na razinu plaća, odnosno povećanjem



ZAGREB – Grad Prelog nedavno je odbio dva investitora koja su u gospodarskoj zoni htjeli kupiti zemljište, a razlog su male plaće radnika koje su investitori nudili. Gradonačelnik Ljubomir Kolarek iz HDZ-a objasnio je da investitori nisu bili spremni obećati da će plaće zaposlenih biti barem pet tisuća kuna, pa su razgovori prekinuti. U tom međimurskom gradiću koji ima dvostruko nižu stopu nezaposlenosti od one na nacionalnoj razni, očito više nisu najsretniji zbog same činjenice da su zainteresirali ulagače, ako to ujedno znači minimalnu zaradu tamošnjeg stanovništva, te žele radna mjesta s plaćama od kojih ljudi mogu i živjeti. Zainteresiranih investitora koji nude niže plaće očito ima, a hoće li u Prelog svratiti i oni koji su spremni više platiti radnike, pokazat će vrijeme.


Pritisak predsjednice


Da bi rast BDP-a i konsolidacija javnih financija trebali donijeti veće plaće nedavno je iz Krapinsko-zagorske županije poručila predsjednica Republike Kolinda-Grabar Kitarović, a nakon njezinih su izjava iz Vlade odmah odgovorili da su rasle i prosječna i minimalna plaća. Neće se iz toga izroditi, naravno, nikakav sukob s Vladom, predsjednica sa svojom izjavom ionako nije mogla promašiti, rekla je ono s čim se svatko može složiti. Ali kolike su doista šanse za rast plaća u sljedećim godinama i može li Vlada sebi dopustiti još koju intervenciju i odreći se milijardi kuna u proračunu. Ili bi nakon rasta plaća u 2017. godini, koji je posljedica smanjenja poreznih opterećenja na osobni dohodak, rast plaća mogao doći kao posljedica odluka poslodavca.


U Uredu predsjednice ističu da su svjesni Vladinih napora i oko porezne reforme i povećanja minimalne plaće, ali da cilj ne može biti osigurati ljudima minimalnu plaću. Uz eventualna dodatna rasterećenja, smanjenje parafiskalnih nameta, na Pantovčaku kažu da država, ali i poslovni sektor moraju stvoriti uvjete da se u pojedinim industrijama koje imaju niske plaće, ipak pokrene proizvodnja s većom dodatnom vrijednošću, a ne samo ona faza koja osigurava minimalnu plaću, ali i da se stvore uvjeti za industrije koje donose veće plaće.




U Vladi, pak, ističu da su rasteretili poslodavce ne samo kroz porez na dohodak, nego i porez na dobit, te ostala davanja i da se sprema novi krug smanjenja parafiskalnih nameta. Plaćama do pet tisuća kuna ionako se više ne može značajno pomoći dodatnim smanjenjem poreznih stopa. One bi rasle samo uz rezanje doprinosa, ali to bi dugoročno stvorilo još veću rupu u mirovinskom i zdravstvenom proračunu. Uz to ponavljaju kako je prosječna neto plaća u Hrvatskoj veća od 6,1 tisuću kuna.


Previsoki troškovi


No, iza prosjeka se puno toga skriva, pa tako i činjenica da čak 50 posto radnika u Hrvatskoj prima plaću koja je gotovo tisuću kuna niža od te prosječne.


No, čini se da prostora za rast plaća nema ni na strani poslodavaca.


– Na žalost bez promjena na razini države, a minimalno intervencija u porezno rasterećenje plaća teško je u aktualnoj gospodarskoj situaciji pronaći prostor za njihov dodatni rast. Tvrtke koje su imale prostora za povećanje plaća, slijedom ostvarenih rezultata to su učinile ili upravo čine, ne ostavlja dvojbe glavni ravnatelj Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić. On kaže da su troškovi poslovanja u Hrvatskoj i dalje previsoki, a konkurencija sve snažnija, a da je za značajniji rast plaća nužna promjena uvjeta poslovanja i rasterećenje tvrtki previsokih i prekobrojnih troškova. No, da bi država mogla smanjiti porezno opterećenje i brojne parafiskalne namete mora, napominje Majetić, provesti promjene i racionalizirati rashode, odnosno država u najširem smislu mora postati racionalnija i efikasnija.


– Poslodavci su sa svoje strane već napravili sve što su mogli da bi čekajući na ove promjene koje nikako da se dogode ipak povukli zemlju iz krize i ostvarili sadašnji rast, poručuje direktor HUP-a.


Uz napomenu da je porezna reforma bila primarno usmjerena u povećanje neto plaće čime su povećana raspoloživa sredstva zaposlenika, iz Hrvatske gospodarske komore napominju da je izostao vidljiviji učinak na bruto plaću koja određuje trošak rada.


Gubljenje pozicija


Stoga bi, sugeriraju iz Komore, reformu trebalo nastaviti stvaranjem preduvjeta koji bi omogućili smanjivanje izdvajanja na plaće (doprinosi) za što je nužna provedba strukturnih reformi.


– Da bi se izbjegli negativni učinci na saldo državnog proračuna, potrebno je preusmjeravanje oporezivanja s poreza na rad prema izvorima prihoda manje štetnim za rast kao što su to porezi na imovinu, okoliš i potrošnju, poručuju iz HKG. Što se tiče poreza na imovinu država je već odustala od onoga na nekretnine, a iz Vlade najavljuju i rezanje PDV-a.


Na pitanje mogu li, bez intervencije države, u pojedinim djelatnostima ipak rasti plaće iz HKG ističu da razina plaća u znatnoj mjeri ovisi o ponudi i potražnji za radom pa nedostatak raspoloživih radnika određenih zanimanja i struka rezultira pritiskom na razinu plaća, odnosno njihovim povećanjem. Napominju da se u Hrvatskoj to događa u pojedinim djelatnostima, pa su, primjerice, prosječne mjesečne neto plaće u prvih deset mjeseci prošle godine u odnosu na isto razdoblje 2016. godine u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane povećane za 6,7 posto, a u građevinarstvu za 6,3 posto, što je više od prosječnog rasta. No, plaće u tim djelatnostima i dalje su za 15,5 posto, odnosno 17,1 posto niže od prosječne plaće u Hrvatskoj.


– Niska razina plaća u nekim djelatnostima sugerira potrebu njihova povećanja. Međutim, ako se povećani trošak rada ne uspije apsorbirati u troškovima proizvoda i usluga te padnu prodaja, profitabilnost i konkurentnost, realna je opasnost gubljenja tržišnih pozicija i smanjenja atraktivnosti investiranja u takve djelatnosti, poručuju iz HGK-a.