Foto Borna Filic/PIXSELL
Godina na odlasku bila je neobična, vrlo netipična politička godina u kojoj je propao eksperiment s 'nestranačkim', 'stručnim' premijerom. Imamo se pravo nadati da će 2017. biti više političke stabilnosti, ali bitno je da se nastavi ekonomski rast iako je upitno može li Vlada sa sadašnjom politikom išta efikasno učiniti
U godini na odlasku, prvi put u samostalnoj Hrvatskoj, u Banskim su dvorima stolovala čak tri premijera i u Dvore su ušle dvije nove hrvatske vlade. Poslije četverogodišnjeg mandata Zorana Milanovića, 22. siječnja zeleno svjetlo u Hrvatskom saboru dobio je nestranački premijer Tihomir Orešković u koalicijskoj vladi HDZ-a i Mosta, a poslije rujanskih prijevremenih izbora, 19. listopada izglasana je nova vlada istih partnera – ovog puta vlada Andreja Plenkovića, od srpnja novog predsjednika HDZ-a.
Vrijeme za nova stranačka lica
Tihomir Orešković dobio je priliku da bude predsjednik Vlade nakon maratonskih, teških pregovora o sastavljanju vlasti u kojima je Most inzistirao na nestranačkom premijeru. Dugo su inzistirali i na velikoj koaliciji u kojoj bi bili zajedno i HDZ i SDP, ali i Most jer im je glavna prijeizborna i postizborna mantra u jesen 2015. godine bila »provedba reformi«, za koje je potreban konsenzus. No, nakon što su u prosincu bili dogovorili savez s lijevom, SDP-ovom koalicijom, Božo Petrov i mostovci su sutradan sklopili novu koaliciju – ovog puta s HDZ-om. Tobožnji je razlog prekida sa SDP-ovcima bio taj da je SDP htio privući neke zastupnike Mosta na svoju stranu.
Tihomir Orešković kao izbor za novog premijera bio je silno iznenađenje. Prvi put u Hrvatskoj dogodilo se da je mandatar i onda premijer postao netko tko je nestranačka osoba, ali ne samo to. Orešković je prije nekoliko godina vrlo kratko živio i radio u Zagrebu kao direktor Plive a na premijersko mjesto stigao je iz izraelske farmaceutske kompanije Teva. Vrlo slabo je govorio hrvatski jezik. I hrvatskoj javnosti potpuno nepoznat, izabran je za mandatara ad hoc, na brzinu. Tadašnji kandidat za ministra zdravlja Ante Čolušić ispričao je da je tog dana kad je Orešković postao mandatar, dobio tri sata za donese odluku – hoće li ili neće. Orešković je rekao – da.
Fatalna »konzultantica«
Veterani spakirali šator i otišli iz Savske
Nakon što su »oba pala«, tj. još 2015. godine Ivo Josipović kao predsjednik Republike te početkom ove godine i Zoran Milanović, branitelji-veterani iz velikog šatora pred Ministarstvom branitelja u Savskoj 66, odlučili su u travnju poslije 555 dana, spakirati šator i otići. Nakon demontiranja, htjeli su ga preseliti u muzej Domovinskog rata u Vukovaru, ali tamo ga nisu htjeli. Ministar branitelja Tomislav Medved otkad je postavljen najavljuje jedinstveni Zakon o braniteljima. Vrlo vjerojatno to ipak neće biti ustavni zakon, no svejedno. Državni proračun za 2017. predvidio je povećavanje izdvajanja za Ministarstvo hrvatskih branitelja od čak 28 posto, pa će iz proračuna dobiti 1,14 milijardi kuna. Postoji navodno nekoliko verzija nacrta novog sveobuhvatnog zakona o braniteljima, a u javnost je procurila ona verzija po kojoj bi i svi borci Hrvatskog vijeća obrane iz BiH dobili ista ona prava koja imaju veterani vojnih postrojbi Hrvatske vojske. To bi u budućnosti, a valjda ipak neće do toga doći, moglo jako skupo stajati. Osim toga, branitelji će i toliko godina nakon rata moći iznova prijavljivati PTSP.
Tvrtka Ane Karamarko poslovala je s tvrtkom Joze Petrovića koji je godinama službeni lobist Mola, a Hrvatska je s Molom u sporu u vezi Ine, vodila je tada dvije arbitraže s Mađarima, od kojih je jednu upravo izgubila. Tomislav Karamarko je ponavljao kako to nije problem jer uvijek strogo odvaja privatno i poslovno, no bilo je jasno da je problem velik. Premijer Orešković je stao u njegov u obranu jer je uostalom slutio da bi odlazak prvog potpredsjednika Karamarka ujedno značio i kraj njegove vlade.
»Ja vjerujem da nije napravio ništa protiv interesa Hrvatske i tu je točka«, tako je u početku govorio Orešković. No, SDP je iznio vrlo konkretan zahtjev. Da je Karamarko odmah trebao dati ostavku a budući da to nije učinio, SDP će tražiti glasanje o nepovjerenju Karamarku u Saboru i tako testirati i raspoloženje HDZ-ovog koalicijskog partnera – Mosta.
Zbogom Karamarku
Krenule su zatim priče o preslagivanju Vlade. Bio se tu uključio i Milan Bandić, obećavajući da će pridobiti desetak zastupnika i tako postati glavni Karamarkov partner. Potpredsjednik Vlade i predsjednik Mosta Božo Petrov, najprije je tvrdio da je Karamarko (samo) HDZ-ov problem ali su onda i oni počeli inzistirati na Karamarkovoj ostavci, tako da Vlada nastavi raditi bez njega. Tada je postalo jasno da će Sabor izglasati nepovjerenje Karamarku i tada je Karamarko krenuo rušiti Vladu u čemu ga je HDZ svesrdno podržao. Istina, HDZ-ovi europarlamentarci, među njima i Andrej Plenković, Davor Ivo Stier, Ivana Maletić i Dubravka Šuica uputili su priopćenje u kojem su se tome suprotstavili. Da spasi stvar, Orešković je pozvao i Karamarka i Petrova da se povuku sa svojih potpredsjedničkih dužnosti a nakon toga je Karamarko ustvrdio da Orešković više ne uživa povjerenje HDZ-a.
Orešković štedio, Plenković riskira
U ekonomskom smislu u ovoj je godini nastavljen rast BDP-a, vidjet ćemo još koliki će on biti. Za vrijeme Milanovićeve vlade u 2015. BDP je rastao 1,6 posto a posljednje mjerenje BDP-a za treći kvartal 2016. dostiglo je čak 2,9 posto, no ukupni rezultat za 2016. bit će ipak nešto niži od toga. Nastavljeni su dakle povoljniji trendovi i pad javnog duga. Oreškovićeva vlada nije povećavala rashode u državnom proračunu, ponašala se štedljivo i izbjegavala nova skupa zaduživanja u inozemstvu. Državni proračun za 2017. donesen je 15. prosinca i njime se planiraju prihodi od 121,6 milijardi kuna, rashodi od 128,4 milijarde kuna te deficit od 6,8 milijardi kuna, točnije, 1,9 posto BDP-a. Oporba je upozorila da Plenkovićeva vlada neopravdano značajno povećava rashode. Pitanje je hoće li se moći izdržati 2017. bez rebalansa. To je sve naravno povezano s Božićnom najavom o političkoj odluci Vlade da od mađarskog MOL-a otkupi Inu. Možemo se samo nadati da ta odluka nije baš tako čvrsta i da će biti dovoljno prostora i načina da se od nje odstupi. S obzirom na čvrsto najavljenu kupnju, dionice Ine svakodnevno vrlo osjetno rastu, otkup će biti skuplji. Plenković je išao s tom najavom istodobno s informacijom o tome da je Hrvatska izgubila arbitražu s MOL-om na sudu u Ženevi. Sve je više analiza da bi to bio ekstremno skup i riskantan potez koji bi mogao destabilizirati javne financije, a bilo kakva strategija o tome što će Hrvatskoj zapravo Ina – nije učinjena i obznanjena.
Novi stupovi
U dvije glavne stranke, u HDZ-u i u SDP-u, provedena su ove godine dva izbora za predsjednike stranaka. U obje stranke biralo se sistemom »Jedan čovjek, jedan glas«, svi članovi stranaka imali su mogućnost birati predsjednika. No, razlika je u tome je HDZ oba puta istaknuo samo jednog kandidata za predsjednika.
Najprije je, na redovnim stranačkim izborima u travnju Tomislav Karamarko s 91.500 glasova još jednom izabran za predsjednika i tada je bilo izabrano cjelokupno novo vodstvo stranke. Na stranačkom saboru kritizirao ga je, i to ne baš otvoreno, jedino Andrej Plenković, rekavši da stranka ne smije biti talac jednog čovjeka. Budući da je nakon rušenja Oreškovićeve vlade, a uvidjevši brzo da ne može sastaviti novu koaliciju, Karamarko dao ostavku na predsjedničko mjesto u HDZ-u, kao jedini kandidat za upražnjeno mjesto istaknut je Andrej Plenković. On je u srpnju pobijedio na potpuno isti način kao i Karamarko tri mjeseca prije. Plenković je dobio 97.800 glasova.
Kao prvi Vladin značajniji potez u prosincu je izmijenjeno 15 poreznih zakona, smanjeni su porez na dohodak i porez na dobit te bi zaposleni trebali od 1. siječnja dobiti na osnovu manjeg poreza nešto veće plaće. Kako tko, oni s većim plaćama dobit će razmjerno više, onima s malim plaćama i povećanje će biti mizerno. Zato su taj manevar neki novinari i analitičari nazvali Superhik– reformom.