Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
17. listopada 2019.
Jezičac na vagi

Trgovačke stranke HNS i HSLS godinama imaju svega 2-4 posto, a svejedno su uvijek u vlasti. Kako to, kako to?

Foto Robert Anic/PIXSELL
Foto Robert Anic/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 14. srpanj 2019. u 13:47 2019-07-14T13:47:52+02:00

Ni HNS ni HSLS ne srame se saveza s HDZ-om, no ključno pitanje glasi: hoće li u rekonstrukciji Vlade premijer Andrej Plenković mijenjati i bar jednog od dva HNS-ova ministra?

Kojom to čarolijom HNS uspijeva i dalje ostati dijelom Vlade, nakon što je aktivno rušio ministra Lovru Kuščevića i ultimativno zahtijevao da ode, i nakon što su naznačili da na predsjedničkim izborima neće podržati HDZ-ovu kandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović nego najvjerojatnije SDP-ovog Zorana Milanovića? Kako i dalje sa svoja dva ministra opstaju u Vladi? I kako je moguće da je HSLS-ov Darinko Kosor, kao šef stranke koja sa svojim samo jednim mandatom podržava Vladu u Saboru, nakon svakog sastanka vladajuće koalicije biva praktički glavni glasnogovornik samog premijera Andreja Plenkovića?
Javnost obje stranke doživljava kao »trgovačke stranke«, koje mijenjaju strane i najčešće čine podršku baš onoj stranci koja je trenutno vladajuća. Je li riječ o običnoj političkoj trgovini ili i te stranke, kao i ostale, imaju pravo biti reprezentanti određenih interesnih društvenih grupacija te je njihovo legitimno pravo da baš uvijek podrže vladajuće? Ima li razlike između interesne stranke kakva je, primjerice, HSU i ovih dvaju stranačkih »trgovaca«?

Polutruli status quo

Izborni rezultati daju najbolji odgovor na to pitanje - HSLS je godinama ispod dva posto, dok je HNS samostalno po anketama u prosjeku na tri-četiri posto, no svejedno uvijek čine dio vlasti, a HNS najčešće ima i svoje ministre u svakoj vladi, kao što i danas imaju resore obrazovanja i graditeljstva, dok je HSLS obično podrška većini u Saboru. Glede i unatoč takvoj lošoj percepciji kojoj su u javnosti izloženi zbog svog vrludanja, a pogotovo se to tiče HNS-a nakon što je iz SDP-ovog saveza prešao na »mračnu stranu« s HDZ-om i na tome se podijelio, oni su ipak godinama prisutni na sceni, a šef HNS-a Ivan Vrdoljak čak ovih dana ponosno izjavljuje da je njegov savez s HDZ-om bio »jedna od najhrabrijih političkih odluka, jer smo u interesu zemlje ne samo spasili Agrokor i njegove dobavljače, nego smo i dokazali da se može dogoditi reforma obrazovanja ako ima političku podršku«. Na pitanje hoće li do kraja mandata opstati ova Vlada u kojoj sudjeluju i njegovi ministri mudri Vrdoljak odgovara kako nema kristalnu kuglu da bi na tako nešto mogao odgovoriti, što u prijevodu znači da HNS nastavlja sa svojevrsnim prijetnjama Plenkoviću, kojem bi mnogo kompliciranije sada bilo trajno raskidati s HNS-om i paktirati s kompromitiranim Milanom Bandićem, nego ostaviti ovaj polu-truli status quo aktivnim do jeseni 2020. i redovnih izbora. Stoga Vrdoljak vrlo samouvjereno najavljuje kako će i na tim izborima HNS osvojiti bar pet mandata, premda u to ne vjeruje nitko osim njega.

Najuspješnije ministarstvo

Podsjećanja radi, nakon izbora 2000. godine HNS sudjeluje u koalicijskoj vladi koju predvodi SDP, gdje su vodili po nekima najuspješnije ministarstvo: tadašnji vođa HNS i ministar javnih radova, obnove i graditeljstva Radimir Čačić nakon četverogodišnjeg mandata Hrvatskoj ostavlja više od 300 kilometara autocesta te tisuće stanova iz programa poticane stanogradnje, a stranku 2000. godine preuzima Vesna Pusić, dok je HNS-ov kandidat Stjepan Mesić izabran za predsjednika Republike, kao izraziti antihadezeovski kandidat. Svojim djelovanjem - koje neki nazivaju »detuđmanizacijom« - Stipe Mesić bitno je promijenio imidž i političku kulturu Hrvatske. Na parlamentarnim izborima 2003. osvaja HNS osvaja 15 od ukupno 152 zastupnička mjesta, međutim - sa SDP-om - ostaje u oporbi tadašnjem HDZ-u pod vodstvom Ive Sanadera. Godine 2005. HNS se ujedinjuje s LIBROM - strankom koja je okupljala dio članstva i vodstva HSLS koji nisu pratili predsjednika HSLS-a Dražena Budišu u odluci da 2002. godine istupi iz koalicijske vlade; i nakon tog ujedinjenja HNS dobiva dodatak imenu - Liberalni demokrati. Nakon toga, 2008. godine vodstvo stranke ponovno preuzima Radimir Čačić, te na izborima 2011. godine HNS izlazi u pobjedničkoj koaliciji sa SDP-om, IDS-om i HSU-om. U Milanovićevoj Vladi imali su četiri ministra – prva potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova bila je Vesna Pusić, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, ministrica kulture Andrea Zlatar Violić i ministrica graditeljstva i prostornog uređenja Anka Mrak Taritaš. U Hrvatskom saboru HNS-ov klub tada broji 15 saborskih zastupnika, no nakon što je Radimir Čačić bio prisiljen otići na neko vrijeme iz politike, godine 2014. on je i izbačen iz stranke odlukom Predsjedništva HNS-a, uz obrazloženje da njegove političke aktivnosti štete stranci. Radimir Čačić postaje predsjednikom nove stranke nazvane Narodna stranka - reformisti koja je na hrvatskim parlamentarnim izborima 2016. osvojila jedan mandat. A kako je poznato, nakon izbora 2016. HNS na čelu s Ivanom Vrdoljakom mijenja kurs i pristupa HDZ-ovoj Vladi te se stranka dijeli na HNS i novoosnovani GLAS, koji ostaje u oporbi i gdje bilježi skromne rezultate.

Vrdoljak tvrdi da HNS nije okrenuo leđa SDP-u

Ivan Vrdoljak sada čak tumači i da nije HNS prije dvije godine napustio SDP, nego da je bilo obrnuto, jer je tada SDP potpisao s HSS-om, pa su oni smatrali da su tada već postali nepotrebni SDP-u. I onda su, hop, uskočili u HDZ-ov vlak. »Ne možemo biti vječiti partner SDP-a, kao niti HDZ-a, nego ćemo brinuti o svojoj zemlji i o svojoj stranci«, kaže praktični Vrdoljak.

Balkanizirani liberalizam

Slično je bilo i s HSLS-om: iako je to bila prva stranka osnovana u višestranačju, a vodili su je redom veliki politički autoriteti od Slavka Goldsteina, preko Dražena Budiše do Vlade Gotovca, i njihov je put bio krivudav i vrludav. Iako je najznačajniju potporu birača od 17,7 posto zabilježio na parlamentarnim izborima 1992. godine, najbitnije razdoblje za HSLS nastupa u trenutku formiranja »šestorke« na izborima 2000. godine, kada su jednu koaliciju činili SDP i HSLS, a drugu HSS, HNS, LS i IDS, te savez pobjeđuje na izborima 2000. formirajući Vladu Ivice Račana. No, kako je poznato, »ljubav« SDP-a i HSLS-a nije dugo potrajala, Račan i Budiša su se sukobili, te je Budiša 2002. napustio Vladu, a stranka se podijelila u brutalnom unutarstranačkom obračunu uz slavnu svađu oko »ključeva Amruševe« gdje je bilo sjedište stranke. Praktički, otad je HSLS u zagrljaju HDZ-a, a aktualni predsjednik Darinko Kosor spremno je pristao na ulogu Plenkovićeva gromobrana, no sve to svelo ih je na samo jedno mjesto u Saboru, dok su primjerice 1992. godine imali 16 zastupnika.
Posebna su priča lokalne razine, gdje HSLS i HNS surađuju s velikim strankama po principu kako gdje, pa je tako recimo danas HNS u neformalnom savezu sa SDP-om u Rijeci, mada je na nacionalnom nivou partner HDZ-a.
- Riječ je, u osnovi, o balkaniziranoj interpretaciji liberalizma. Ne zastupaju te stranke nikakve posebne interesne skupine, nego sebe same, odnosno svoja vodstva, kao specifične interesne nakupine. Ponajprije stoga što kapital u Hrvatskoj još uvijek nije osvijestio svoj politički interes, kaže politički analitičar prof. Žarko Puhovski na pitanje je li legitimno da su stranke među ostalim i interesne organizacije.

Tražena roba

S druge strane, naš sugovornik iz vrha HNS-a ističe kako je potpuno normalno da su stranke koje na izborima obično drže treće mjesto iza dvije velike stranke uvijek jezičac na vagi i »tražena roba na tržištu«. Također, ističe i kako je normalno da su liberali uvijek ta treća grupacija iza demokršćana i socijaldemokrata, te da Hrvatska ni po čemu nije specifična: tako je najčešće i u Europskom parlamentu, kao i u parlamentima većina zemalja članica EU.
- U takvoj konstelaciji, naravno da možemo birati što je u određenom trenutku korisnije. Ako je realno da će naše programe, a u ovom trenutku to je u prvom redu reforma školstva, provesti HDZ kao trenutno najjača stranka po broju mandata u Saboru, zašto ne bismo bili dijelom takvog saveza? A vidjeli ste iz našeg ponašanja posljednjih dana da to ne znači da ćemo štititi kompromitirane pojedince poput Kuščevića, kaže naš sugovornik iz vrha HNS-a. Uostalom, dodaje, kad se otklone antisistemske stranke nejasne političke provenijencije poput Živog zida i Mislava Kolakušića, ili populisti poput Mosta, HNS je u Hrvatskoj uvijek treća stranka, i kao takav najčešće nezaobilazan. Na koncu, HNS uvijek ima stručne kadrove i sva mjesta koja popunjava to čini s kadrovima koji imaju snažne reference, zato smo uvijek poželjan partner, govori HNS-ovac koji opravdava ovakvu poziciju svoje stranke.
Zbog takve pragmatičnosti bilo je i logično da HNS i nadalje ostane Plenkovićev partner u Vladi - išli su s kritikom točno do mjere do koje su mogli ići, svjesni da je Kuščević na odlasku, ali ne spominjući druge kompromitirane ministre, poput Gabrijele Žalac, Tomislava Tolušića ili Gorana Marića. Apotekarskom vagom HNS zna vagati do koje crte može biti »neposlušan partner«, a da pritom ipak ostane u sedlu.
No, upravo naredni dani bit će itekako znakoviti i progovorit će o stvarnom odnosu HNS-a i HDZ-a. Naime, ključno pitanje glasi: hoće li u rekonstrukciji Vlade premijer Andrej Plenković mijenjati i bar jednog od dva njihova ministra?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.