Gradonačelnici spomenutih gradova imaju velike rezerve prema jedinim dostupnim službenim statistikama. Tako gradonačelnik Vojko Obersnel kaže da mu nije baš najjasnija metodologija po kojoj NHS izračunava košaricu. 

    – Primjerice, Rijeka je dugo bila jedan od najjeftinijih gradova za život u Hrvatskoj, a sada je po NHS-u među najskupljima, a da se ništa u međuvremenu nije promijenilo. Zanima me, primjerice, na temelju čega je NHS izračunao da su troškovi stanovanja u Rijeci baš tako veliki. Nije mi jasno ni kako biraju artikle čije cijene ulaze u tu potrošačku košaricu, kaže Obersnel. S njim se slaže i vukovarski gradonačelnik Željko Sabo koji se već žalio vodstvu NHS-a zbog, po njemu, pogrešnog načina na koji se utvrđuju cijene koje ulaze u košaricu. 

    – Neki mi se podaci u izvješću NHS-a čine i pomalo izmišljenima, posebno oni koji se odnose na cijene hrane, ističe Sabo. Osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo smatra pak da su brojke iz NHS-ove košarice točne. (Z. C.) 

Kako takve službene analize nema, već samo djelomičnih podataka, pokušali smo, uračunavši prosječnu životu košaricu po tim gradovima, koju izrađuju Nezavisni hrvatski sindikati, i dodavši im ostale osnovne troškove takve obitelji, vidjeti u kojem se gradu živi najjeftinije, a u kojem najskuplje. Pod pretpostavkom da ova obitelj nema nikakvog kredita, ni stambenog niti bilo kojeg drugog, svima na kraju mjeseca ostane nešto, no u zbilji to nije tako. Kad se uračuna prosječni trošak podstanarstva od, kažu u NHS-u, 250 eura na mjesec, no u mnogim gradovima i daleko više, ili pak, još gore, stambeni kredit od, recimo, 300 eura na mjesec, što je manji iznos od uobičajenih, na računima se u svim ovim gradovima skupljaju samo minusi. Niti u jednom gradu ovakva si obitelj, i to s dvoje zaposlenih, ne može priuštiti stan na kredit.   

Jednom u kino

Nakon što smo u obzir uzeli sindikalnu životnu košaricu, cijenu boravka djeteta u vrtiću, drugog u produženom boravku u školi, a onda i dvije dječje slobodne aktivnosti, život je, po toj računici, najpovoljniji u Zagrebu, a najskuplji u Puli. Rijeka se, u izboru devet gradova, nalazi na šestom, prilično skupom mjestu. Osijek je na drugom, odmah nakon Zagreba, a Vukovar, primjerice, na sedmom. Obračun sindikalne košarice odnosi se na četveročlanu obitelj djece školske dobi, no ne uzima u obzir opremu za školu. Cijene prehrambenih i higijenskih proizvoda prikupljene su u više prodavaonica za svaki grad, pri čemu su odabrane najniže cijene pojedinih proizvoda. Troškovi stanovanja obuhvaćaju prosječne režijske troškove za stan od 60 četvornih metara te troškove obnavljanja kućanskih aparata i namještaja. U ovoj košarici trošak kulture obuhvaćaju samo jedan obiteljski odlazak u kino, redovito čitanje jednog mjesečnog časopisa i svakodnevno čitanje jednog dnevnog lista. 

    Ukoliko obitelj učiteljice i njezinog supruga, zaposlenog u građevini, u kojoj prosječna plaća iznosi 4.444 kune, zajedno zarađuju, dakle, 9.294 kune na mjesec, i žive u Zagrebu, na prehranu, higijenu, režije, prijevoz, odijevanje i kulturu mjesečno troše 6.535 kuna. Vrtić mlađem djetetu plaćaju 300, a produženi boravak starijeg djeteta u školi, s uključenom prehranom, 450 kuna. Plaćaju li još dvije slobodne aktivnosti djeci, otprilike 300 kuna ukupno, što je i manja cijena od uobičajenih, ostane im 1.709 kuna. Divota, ukoliko ne plaćaju još i podstanarstvo ili kredit za stan. Da su kupili stan od 60 četvornih metara na kredit dug 30 godina uz kamatu od 6,5 posto, po prosječnoj zagrebačkoj cijeni od 1.941 eura za kvadrat, mjesečna rata od 739 eura zagrebački bi, najjeftiniji život, značajno poskupjela u odnosu na druge gradove, osim Splita i Dubrovnika, u kojima su prosječne cijene stanova i veće. No pod pretpostavkom da ratu, koju smo »zaračunali« jednako obiteljima u svim ostalim gradovima, plaćaju 300 eura, zagrebačka obitelj svakog mjeseca stvara sve veći minus.   

Sve veći minus

Kad četveročlana obitelj naše učiteljice i građevinca u Rijeci plati hranu, režije, odjeću i obuću, prijevoz i ostalo, ostane »kraća« za 6.817 kuna. Plati li još 450 kuna produženi boravak, 650 kuna vrtić i 300 kuna slobodne aktivnosti djece, ostaje joj na računu, bez ikakvog kredita, 1.077 kuna. Ima li kredit od 300 eura na mjesec, minus će joj se svakog mjeseca povećati, što znači da si ni toliki, manji stambeni kredit, ovakva, prosječna obitelj, ne može priuštiti. Da su kupili 60 četvornih metara stana u Rijeci po prosječnoj cijeni od 1.570 eura za kvadrat, rata bi im na 30 godina uz kamatu od 6,5 posto iznosila 595 eura, što znači da bi njihov minus bio i daleko veći. 

    Pulska košarica četveročlane obitelji iznosi 7.179 kuna, i najskuplja je u Hrvatskoj, dok su vrtić i boravak u školi, zajedno, za 85 posto skuplji od najjeftinijih, zagrebačkih. Nakon što pulska učiteljica i njezin suprug »pokriju« košaricu, plate 650 kuna vrtić i 750 kuna boravak te 300 kuna aktivnosti, ostat će im svega 415 kuna. Imaju li stambeni kredit od »samo« 300 eura, imat će i, za početak, minus od čak 1.847 kuna, koji će se stalno povećavati.

______________________________________

___________________________________________________