Tinejdžeri iz Istre i Primorja odmah bi pobjegli. Najtragičnije - najbolji učenici su najveći pesimisti / Novi list
Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 25° 1
Sutra: 27° 30° 12
21. kolovoza 2018.
Nacija migranata?

Tinejdžeri iz Istre i Primorja odmah bi pobjegli. Najtragičnije - najbolji učenici su najveći pesimisti

Snimio Sergej DRECHSLER
Snimio Sergej DRECHSLER
Autor:
Objavljeno: 11. lipanj 2018. u 7:27 2018-06-11T07:27:18+02:00

Srednjoškolci Istre i Primorja značajno kritičniji prema aktualnom trenutku i budućnosti Hrvatske od svojih vršnjaka iz drugih regija, i još su skloniji napuštanju domovine od nacionalnog prosjeka

I Hrvatska se, polako, ali sigurno, pretvara u naciju migranata: svaki drugi srednjoškolac u našoj zemlji  svoju budućnost vidi izvan Hrvatske. Želja za odlaskom najjača je među najuspješnijim učenicima, što je proporcionalno njihovom pogledu na ukupnu hrvatsku budućnost. Najbolji srednjoškolci ujedno su i najveći pesimisti, ili najrealniji, ako hoćete, u pogledu razvoja situacije u Hrvatskoj u narednim godinama i desetljećima pa bi radije svoj život krojili izvan njezinih granica. Kod nekih je srednjoškolaca, primjerice onih u Istri i Primorju, ta želja i jača …

Ovakvi su rezultati velikog istraživanja Agencije za znanost i visoko obrazovanje i Instituta za društvena istraživanja provedeni među srednjoškolskom populacijom Hrvatske, proteklog tjedna u javnosti odjeknuli poput bombe. Dokaz su da mladi ljudi ne doživljavaju hrvatsko društvo perspektivnim, ne misle da idemo dobrim putem, što znači da Hrvatskoj, ako želi spriječiti njihov odlazak, trebaju ozbiljne i temeljite promjene, smatraju autori istraživanja. Mišljenje srednjoškolaca o ključnim životnim pitanjima koja se tiču njihove budućnosti uglavnom se ne razlikuje dramatično među pojedinim hrvatskim regijama, ali se nikako ne može reći da tinejdžeri u pojedinim dijelovima Hrvatske nemaju svojih specifičnosti.

Tako su srednjoškolci Istre i Primorja značajno kritičniji prema aktualnom trenutku i budućnosti Hrvatske od svojih vršnjaka iz drugih regija, i još su skloniji napuštanju domovine od nacionalnog prosjeka. U istraživanju su na području Istre i Primorja sudjelovali učenici gimnazija i 4-godišnjh strukovnih škola iz Rijeke, Krka, Delnica, Pule, Pazina i Poreča, ukupno njih 1.271.

Zanimljivo je da, iako se Slavonija apostrofira kao trenutačno najveći rasadnik emigranata, srednjoškolci Istre, Kvarnera i Gorskog kotara priželjkuju odlazak iz Hrvatske više od prosječnog hrvatskog srednjoškolca. Dok na nacionalnom nivou najpoželjnije mjesto za život i rad u inozemstvu vidi njih 53 posto, u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji takvih je 56 posto, a ako se uzmu u obzir samo veći gradovi u ove dvije županije, stanje je još gore i bliži se 60 posto.

Nepotizam i korupcija

Tinejdžeri u ovom kraju manje od prosjeka smatraju poželjnim živjeti u mjestu kojem idu u srednju školu (18,9 posto), a tek svaki četvrti odabrao bi za život neko drugo mjesto u Hrvatskoj. Zato bi se njih 43 posto rado skrasilo u nekoj drugoj europskoj državi, radije nego u vlastitoj domovini.  Još 13-ak posto spremno je otići i na druge kontinente.
U pozadini želje za odlaskom po svoj prilici leže niska očekivanja od budućnosti koja im predstoji ako ostanu karijeru graditi u Hrvatskoj: pesimizam u odnosu na budućnost Hrvatske u narednih 20 godina u Istri, Primorju i Gorskom kotaru veći je nego kod ostatka tinejdžerske populacije u zemlji.  Možda su ovi učenici realniji od svojih kolega iz drugih županija, ali će njihovi odgovori na pitanja i o vlastitoj i o društvenoj budućnosti biti umjereniji, a očekivanja posebno pozitivnih ili negativnih ishoda niža od prosjeka.

Tako će manje učenika ovog kraja svoju budućnost za 20 godina vidjeti kao jako negativnu ili jako pozitivnu, a više će ih s odlučiti za umjerene odgovore. Ipak, evidentan je veći optimizam u odnosu na prosječnog hrvatskog srednjoškolca, kako u pogledu vlastite, tako i europske budućnosti. Dok svoju budućnost pozitivnom vidi 55 posto tinejdžera u zemlji, u Istri i Primorju takvih je gotovo 60 posto. Ipak, nešto je manje onih koji svoju budućnost vide kao vrlo pozitivnu, ali i kao negativnu.

Snalažljivost i veze

S druge strane, više je učenika koji negativnom vide budućnost Hrvatske, a logična je posljedica takvog predviđanja da na ovim prostorima ne žele ostati. Autore istraživanja ne čudi što su, uz Slavoniju kao regiju, najveći iskaz mogućnosti odlaska iz Hrvatske dali upravo srednjoškolci u najvećim hrvatskim gradovima.

Navedeno ne treba čuditi jer su gradovi ujedno i mjesta najveće mobilnosti, ali i prilika – komentira član istraživačkog tima i znanstvenik Instituta za društvena istraživanja, Josip Šabić. Njegova kolegica Zrinka Ristić Dedić upozorava da je kvalitativni dio istraživanja jasno dao do znanja zašto mladi žele otići.

 Hrvatsku vole, ali je dijelom percipiraju kao društvo koje je obilježeno nepotizmom, korupcijom, nepravdom, temama njihovih djedova i očeva…Hrvatsko društvo vide i nedovoljno spremnim i hrabrim za promjene – smatra Ristić Dedić.

Ona ističe i da rezultati više ukazuju na sličnost u stavovima učenika iz različitih dijelova Hrvatske nego na razlike među njima.  

– Iz srednjoškolske perspektive, slika o obrazovanju i Hrvatskoj je vrlo homogena. Učenici iz Istre i Primorsko-goranske županije nešto su kritičniji prema tome je li obrazovanje vrijednost koja se cijeni u našoj zemlji. Posebno je važno naglasiti da smatraju da su odgojno-obrazovni radnici nedovoljno cijenjeni. To je vrlo ozbiljan nalaz nad kojim bi se ministrica Divjak jako trebala zamisliti – zaključuje Ristić Dedić.

Istraživanje, naime, daje sljedeću sliku srednjoškolca u Istri i Primorsko-goranskoj županiji u odnosu na nacionalni prosjek: osim što je spremniji na odlazak iz Hrvatske, odlučniji je u tome da će upisati fakultet, i to odmah nakon srednje škole, dok su mu eventualna godina pauze ili zapošljavanje u drugom planu. Osjeća se manje informiranim o prijelazu iz srednje škole na fakultet, ali istodobno zna više o državnoj maturi, osobito kako se ona bliži. Nešto je svjesniji toga da će bez fakulteta u Hrvatskoj teško pronaći dobar posao, ali istodobno i uvjereniji da obrazovanje u nas nije na cijeni i da su nastavnici potplaćeni za svoj rad. Tinejdžeri općenito imaju dojam da mnogo toga, pa i upis fakulteta, više ovise o snalažljvosti i vezama nego o znanju, a oni u Istri i Primorju u to su još uvjereniji, takvih je 62,3 posto. Za nijansu ranije od vršnjaka iz drugih dijelova zemlje namjeravaju diplomirati, ali im je zato osamostaljenje i zasnivanje obitelji u planu nekoliko mjeseci kasnije od prosjeka.

Glas mladih se ne čuje

– Iz kvalitativnog dijela istraživanja, čiji će rezultati biti objavljeni krajem godine, jasno je vidljivo da su perspektive zapošljavanja drugačije u obalnom dijelu zemlje. Maturanti u Istri, Dalmaciji i Hrvatskom primorju svoju priliku vide u turističkim djelatnostima. Značajan dio njih govori o gradnji apartmana, iznajmljivanju…Ova je perspektiva u potpunosti drugačija od one u Slavoniji – kaže istraživačica Iva Košutič.

Zanimljivo je da se 13 posto ispitanika o pitanju zasnivanja obitelji uopće nije željelo izjasniti, ili pak decidirano izjavilo da ne želi imati obitelj.  Iako se čini da je postotak velik, demografi u njemu ne vide problem.

– U svim dosadašnjim civilizacijama uvijek je bilo onih koji ne žele imati djecu. To nije ništa neobično – smatra demograf Anđelko Akrap.

I tvrdnje srednjoškolaca o tome da je život bolji izvan Hrvatske i da se tamo vide za 20 godina, ne smatra samo posljedicom društvenih prilika, već i mladosti.

– Treba uzeti u obzir da su to mladi ljudi, u procesu traženja, da uvijek imaju i malo avanturističkog duha, a kad se suoče s realnošću, misle drukčije. Činjenica jest da u hrvatskom društvu zavladao pravi pesimizam, ali to se može promijeniti  - veli Akrap.

Miliša: Mijenjati mentalni sklop

Zadarski pedagog Zlatko Miliša upozorava da je percepcija vlastite budućnosti kod mladih uvijek bila nesrazmjerno optimističnija od percepcije budućnosti društva.
Dvaput sam radio slična istraživanja, jednom u bivšoj državi, a jednom u ranim 90-ima, i oba se puta pokazalo da mladi vlastitu budućnost percipiraju višestruko boljom od društvene. Ovo je samo nastavak tog trenda. Cijenu tog nesklada skupo plaćamo, jer i dalje funkcioniramo po principu – ja ću se nekako snaći, a do budućnosti društva nije mi stalo – smatra Miliša. Sve je to, kaže, posljedica društvene pasivizacije započete prije više desetljeća. »Povijest se ponavlja, ali u znatno brutalnijem vidu. Odnos prema radu ostao je isti, nikoga ne zanima kako raditi, već samo kako zaraditi«, veli Miliša, koji smatra potrebnim mijenjati ne samo sustav, nego i takav prevladavajući mentalni sklop.

Jedan od autora istraživanja, Boris Jokić, ne slaže se s takvim objašnjenjem.

– Glas mladih ljudi ne treba banalizirati, patronizirati i gledati kroz prizmu njihovih godina. Njihovi stavovi su odraz opće društvene klime i sustavne nebrige o problemima mladih. Ne mislim pritom da  ijednoj skupini građana treba povlađivati, pa ni mladima – veli Jokić za koga je problem puno dublji od nerazumne mladosti.

– Njih se ne čuje. S njima se ne razgovara. Zato i oni gube želju za aktivacijom i razgovorom – uvjeren je Jokić.

Nakon što je premijer Plenković relativizirao rezultate istraživanja i za osjećaj besperspektivnosti mladih optužio »institute, komentatore i medije«, Jokić upozorava da bi političari u komentarima trebali biti puno oprezniji, a rezultate istraživanja pomno sagledati.
Kada društvo zapadne u kolektivni pesimizam, posljedice mogu biti vrlo ozbiljne. U Hrvatskoj se živi bolje nego što je stav mladih ljudi, ali da bi se taj stav promijenio potrebno je puno iskrenosti,

poštenja i integriteta. Svega onoga što hrvatske političarke i političari trenutno nemaju. Iskreno vjerujem da će se ovakav stav mladih ljudi promijeniti na bolje. Oni i Hrvatska to zaslužuju – zaključuje Jokić.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka