Ilustracija, Foto: Novi list
Iznos dječjeg doplatka nije se mijenjao od daleke 2001. godine iako su prihodi države od tada udvostručeni. Povećale su se i plaće i mirovine, ali ne i pomoć najosjetljivijima
ZAGREB – Djevojka ili mladić koji ove godine postaju punoljetni pa će, primjerice, moći glasovati i u prvom krugu predsjedničkih izbora a još uvijek se školuju, od države imaju pravo na maksimalan dječji doplatak od 299, 34 kune. Taj se iznos nije mijenjao od 2001. godine kad su se ti mladi ljudi rodili. Dakle, ako je njihova obitelj sve ove godine ulazila u dohodovni cenzus, na osnovu kojeg se ostvaruje pravo na dječji doplatak i ako je u toj kategoriji imala najmanja primanja oni su mogli dobiti maksimalan dječji doplatak od 299,34 kune i, primjerice 2002. i 2009 i prošle i ove godine.
Državni proračun je te 2001. godine bio 75 milijardi kuna i do ove godine je gotovo dvostruko narastao, ali se država nije potrudila povećati pomoć roditeljima s najnižim primanjima u brizi za djecu. U tom su razdoblju prosječne plaće i mirovine porasle za 80 posto, a opet su teško pratile troškove života, a primjer s dječjim doplatkom koji se nije mijenjao samo je najplastičniji prikaz situacije koliko Hrvatska ozbiljno shvaća svoju ulogu socijalne države koja je zapisana i u Ustavu.
Ekstremno siromaštvo
Rasli su i smanjivali se, po potrebi državnih izdataka porezi i ostali nameti. Država je ipak povećavala porodiljne naknade, plaće, mirovine, ali nikada istim tempom nije pratila povećanje naknada koje izdvaja socijalno ugroženim stanovnicima.
Kad je u pitanju dječji doplatak čak je i proračunska osnovica na osnovu koje se on izračunava ostala svih ovih 18 godina ista – 3.326 kuna. Tada je osnovica bila tek dvjestotinjak kuna manja od prosječne plaće.
Danas je prosječna plaća gotovo dvostruko veća od osnovice. Država je podigla prag za ostvarivanje prava sa 50 na 70 posto osnovice, ali u obitelji u kojoj mjesečni dohodak po članu kućanstva ne prelazi 541 kunu, dječji doplatak ne može biti veći od 299,34 kune. tako je već 18 godina.
Ni inflacija ni suficit u proračunu nisu natjerali državu da poveća naknadu obitelji koja nema baš nikakva primanja i ona je ista kao i posljednjih pet godina kad je uvedena zajamčena minimalna naknada.
Samohrani roditelj s jednim djetetom dobit će mjesečno ukupno 1.120 kuna te može računati na još 299.34 kune dječjeg doplatka. Jedna odrasla osoba i dijete trebaju preživjeti mjesec s 1.419 kuna, što je ispod linije ekstremnog siromaštva koja je određena na 1.500 kuna.
Država se, dakle, nije potrudila ni da njezini ugroženi stanovnici prijeđu prag, ne onaj gdje im prijeti siromaštvo, nego onaj koji ih baca u ekstremno siromaštvo.
Dopunsko osiguranje
Iako je prosječna mirovina u posljednjih 18 godina porasla sa 1.494 kune na 2.717 kuna, država je prihodovni cenzus na osnovu kojeg umirovljenicima plaća dopunsko osiguranje odredila još 2004. godine, odnosno prije 15 godina.
U 15 godina taj prag se nije podigao ni za kunu, bez obzira koliko su rasli životni troškovi. Pravo na dopunsko osiguranje prije 15 godina imali su i oni umirovljenici čija je mirovina bila za 25 posto veća od prosječne, dok danas to pravo nemaju ni oni čija je mirovina za 29 posto manja od prosječne.
Rezultat politike u kojoj su se svake godine povećavala sva davanja iz proračuna osim ona za najugroženije stanovništvo je i to da je u Hrvatskoj stopa rizika od siromaštva u 2018. godini iznosila 19,3 posto, a 24,8 posto osoba bilo je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, dok je prije sedam godina, odnosno 2012. godine, još uvijek krizne godine, ta stopa bila 13,9 posto.