Mini pravosudna reforma koju je Vlada predložila teško će pomoći u ovoj i sličnim situacijama / Foto iSTOCK
Stranke u sporu krenut će ispočetka na novom ročištu zakazanom za 9. svibnja na Općinskom sudu u Zagrebu, gdje je taj slučaj i započeo 2003. I to nakon što se osim Općinskog suda tim slučajem dva puta bavio i donosio odluke Županijski sud te Vrhovni sud
ZAGREB – Ni 15 godina hrvatskom pravosuđu nije bilo dovoljno da razriješi spor između nekolicine potrošača s jedne strane i države i Hrvatskog telekoma s druge strane, o tarifnom sustavu iz 2001. godine koji se odnosio na više od 1,3 milijuna pretplatnika, odnosno da donese odluku o izmjenama Ugovora o koncesiji za obavljanje javnih govornih usluga u nepokretnoj mreži koji su Vlada i ta tvrtka potpisali te iste godine. Tako će stranke u sporu krenuti ispočetka na novom ročištu zakazanom za 9. svibnja na Općinskom sudu u Zagrebu, gdje je taj slučaj i započeo 2003. godine. I to nakon što se osim Općinskog suda tim slučajem dva puta bavio i donosio odluke i Županijski sud te najviši sud u Hrvatskoj – Vrhovni sud. Mini pravosudna reforma koju je Vlada nedavno predložila kroz promjene šest zakona teško da će pomoći u ovoj i sličnim situacijama.
Sve je počelo 2003. godine kada je sedam tužitelja pokrenulo spor protiv prvookrivljene Republike Hrvatske i drugookrivljenog Hrvatskog telekoma zbog novih pravila u tarifnom sustavu, prvenstveno radi toga što je cijela Hrvatska postala jedna obračunska zona, radi toga što se minuta razgovora naplaćivala i nakon što je započela tek jednu sekundu, ali i zbog naplate pretplate. Glavni argument države i Telekoma bio je da je taj novi tarifni sustav u skladu s koncesijskim ugovorom i izmjenama tog ugovora i Dodatku na ugovor koji su potpisani 2001. godine.
Odbijen zahtjev
Nakon što su HT i država dostavili dijelove tog ugovora, nakon što su vještaci rekli svoje, Općinski sud je nakon četiri godine, u srpnju 2007. godine, usvojio dio zahtjeva tužitelja i donio presudu u kojoj je utvrdio ništavnim dijelove izmjena ugovora i dijela Dodatka. Naložio je i HT-u da tužiteljima isplati naknadu od 1.200 do 2.400 kuna uz pripadajuće kamate. Ostale zahtjeve tužitelja Općinski sud je odbio.
Očekivano uslijedile su žalbe Županijskom sudu, kojem je za odluku trebalo gotovo pet godina. U svojoj odluci Županijski je sud 2012. godine odlučio preinačiti odluku Općinskog suda i to tako da je odbio zahtjev tužitelja na osnovu kojih su dijelovi Ugovora o koncesiji poništeni. Ostale dijelove presude u kojima je Općinski sud odbio njihove zahtjeve Županijski sud je potvrdio, a odbio je njihove žalbe na te odluke prvostupanjskog suda.
Županijski sud zaključio je da Hrvatski telekom s pretplatnicima sklopio ugovore pa njihova prava proizlaze iz tih pojedinačnih ugovora, a ne Ugovora o koncesiji i Dodataka tom ugovoru čiju su ništavnost tražili. Županijski sud u svojoj presudi ističe da »korisnici usluga nemaju niti pravni niti stvarni interes za osporavanje Ugovora o izmjeni Ugovora o koncesiji i Dodatka 1«. Objasnili su da su presudu Općinskog suda preinačili jer »tužitelji nisu aktivno legitimirani na podnošenje zahtjeva za utvrđivanje ugovora o koncesiji«.
Odgovor na pitanje
Nakon takve odluke tužitelji su mogli tražiti jedino reviziju presude na Vrhovnom sudu u kojoj su tražili da se pretplatnicima prizna pravo da osporavaju koncesijski ugovor, odnosno da imaju pravo podnijeti tužbu s obzirom na to da ugovor koji su potpisali država i HT zapravo ima utjecaja na njih, odnosno na usluge koje im HT pruža.
U priči postoji i pravi mali biser koji se dogodio 2012. Naime, nakon što Županijski sud nije donosio svoju odluku ni četiri godine, nakon što su mu pristigle žalbe na odluku Općinskog suda iz 2007. godine, jedna od tužiteljica Jadranka Kolarević, Vrhovnom sudu podnijela je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Vrhovni sud je 8. svibnja 2012. donio rješenje po kojem je Županijski sud bio dužan u roku od tri mjeseca donijeti svoju odluku i odredio je Jadranki Kolarević naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
No, dok Vrhovni sud razmatra zahtjev na pravo na suđenje u razumnom roku ispada da je Županijski sud svoju odluku već donio. U rješenju Vrhovnog suda stoji da su službenom provjerom kod Županijskog suda 4. svibnja 2012. utvrdili da odluka još nije donesena. Međutim, u presudi koju je Županijski sud dostavio Općinskom sudu 1. lipnja 2012. godine stoji da je ta odluka donesena nekoliko mjeseci ranije, odnosno 6. ožujka 2012. Bilo da je riječ o traljavosti, nemaru ili nečem puno ozbiljnijem, nekoga bi trebalo zabrinuti da Vrhovni sud u svibnju ima informaciju, koju je dobio na Županijskom sudu, da odluka nije donesena i nalaže Županijskom sudu da donese odluku, a da Županijski sud svoju odluku šalje Općinskom i da u toj odluci stoji da je donesena u ožujku te godine.
Vrhovni sud je 2015. godine prihvatio njihovu reviziju i ukinuo presudu Županijskog suda kojem je predmet vratio na ponovno suđenje i to u odnosu na pitanje jesu li korisnici HT-ove usluge oni koji mogu osporavati ugovor, odnosno Vrhovni sud traži od županijskog da ponovo preispita svoj zaključak da oni nemaju ni stvarni ni pravni interes osporavati taj ugovor. Vrhovni sud u svojoj odluci jasno kaže da predmet vraća na drugostupanjski sud koji treba odgovoriti na pitanje »mogu li se krajnji korisnici usluga koncesionirane javne službe smatrati osobama koje su legitimirane tužbom osporavati koncesijski ugovor« odnosno mogli li podnijeti tužbeni zahtjev kako je traženo u tužbi i tijekom sudskog postupka imajući u vidu činjenicu da se upravo koncesijski ugovor s dodacima »isključivo i jedino reflektira u pogledu usluga koje pruža II-tuženik (HT) na krajnje korisnike, dakle ovdje tužitelje, ali i sve korisnike usluga HT-a«.
No, nakon dvije godine Županijski sud nije odgovorio na to pitanje, nego je krajem prošle godine donio rješenje kojima sada ukida presudu Općinskog suda iz 2007. godine, istu onu koju je 2012. godine preinačio i u toj svojoj odluci između ostaloga sugerira da se propita ovlaštenost vještaka koji su sudjelovali u prvom suđenju.
Pilot-tužba
Tako je nakon 15 godina sve opet na početku, tek se treba odlučiti je li prije 17 godina HT bio u pravu kad je propisao novi tarifni obračun koji se odnosio na 1,3 milijuna pretplatnika, ili je bilo u pravu sedam tužitelja koji su pokrenuli spor protiv države i HT-a želeći osporiti novi tarifni obračun. Godinama je HT u svojim izvješćima, pa i svome prospektu za inicijalnu javnu ponudu isticao da se protiv njega vodi tužba i procjenjivao vrijednost spora na 150 do 200 milijuna kuna, jer su Udruga potrošač i njezini odvjetnici imali punomoći još više od 40 tisuća korisnika, ali je krenulo s pilot-tužbom samo njih sedam. »Velika« tužba nikada nije ni došla na red jer ni pilot-tužba nakon 15 godina nije dobila svoj rasplet.
Komentar ove situacije, ako i to da se u njihovim izvješćima više posebno ne spominje taj spor niti mogućnost da on rezultira sa stotinama milijuna kuna troška tražili smo od HT-a, ali su nam iz te tvrtke odgovorili da »Hrvatski Telekom ne može davati odgovore na pitanja vezana uz sudske postupke koji su u tijeku«.
