Međuzemlje

TIHOMIR PONOŠ Kriza IDS-a zapravo je odlična posljedica krize Uljanika

Tihomir Ponoš

Kriza »Uljanika« ima barem jednu dobru posljedicu – krizu IDS-a, stranke koja neupitno već četvrt stoljeća, od prvih lokalnih i županijskih izbora održanih u veljači 1993. godine, vlada Istrom. IDS je uspostavio sustav vlasti usporediv s HDZ-om, pa čak i malo dorađeniji jer HDZ je ipak gubio izbore na nacionalnoj razini. U tih četvrt stoljeća IDS se profilirao u jedinog reprezenta Istre (za što ima utemeljenje u izbornim rezultatima), ali i jedinog ovlaštenog tumača Istre i istrijanstva (što je posljedica želje stranke da se dokine pluralizam i da sve, pa i interpretacije regionalnog identiteta, bude po njenom). Sada je sve to ugroženo. Dogodilo se gotovo nezamislivo, u Puli se IDS-u na ulici skandira »IDS, lopovi« i I»IDS, mafija«. Za inat Ivanu Jakovčiću pjevaju se Thompsonove pjesme, a oko najmoćnijeg čovjeka Istre u posljednjih četvrt stoljeća, današnjeg europarlamentarca Jakovčića stvara se sanitarni kordon.

Promijenjen smjer




Predsjednik IDS-a i gradonačelnik Pule Boris Miletić i istarski župan Valter Flego rastrčali su se što po zemlji, što po kontinentu. Na sastancima su u Zagrebu, na sastancima su u Bruxellesu. Oni lobiraju, bore se za »Uljanik«, bore se za opstanak brodogradnje u Istri i Puli, a bore se prije svega za svoju političku sadašnjost i budućnost. Stanje u »Uljaniku« nije ih, dok kriza tvrtke nije došla do razine da je razmišljati o propasti tvrtke normalno, a zagovarati gašenje brodogradnje ništa skaredno, ni izbliza toliko pogađalo. Ni gubitci, ni način poslovanja, ni izvlačenje novca, ni višekratne sanacije od 1992. godine. No, sada ih zanima, ali ne toliko zbog toga što je »Uljanik« u poslovnim problemima (iako gubitak gotovo tri tisuće radnih mjesta u Istri nije nešto što će gledati ravnodušno), nego zbog toga što je na slučaju »Uljanika« cijela stranka prokazana kao moralno štetočinska. Stranka se protiv toga bori, Miletić izjavljuje da je »dijelu profesionalnih huškača i političkih gubitnika jedini cilj kapitalizirati tuđu nevolju pa napadaju IDS«. IDS se silno želi odmaknuti od »Uljanika« i bilo kakve veze s bilo čime negativnim povezanim s brodogradilištem.


Svu odgovornost nastoji prebaciti na Vladu i Zagreb, neprekidno upire prstom da je Vlada ta koja mora pronaći način kako spasiti »Uljanik«. No, taj stari, mnogo puta oprobani trik IDS-a ovoga puta slabo pali. Uvijek kada bi se nešto neugodno događalo za IDS, ta je stranka upirala prstom u Zagreb koji je funkcionirao kao najdraži neprijatelj. Štogod da nije dobro funkcioniralo u Istri za to je bio kriv Zagreb, a gradeći svoju poziciju na protivljenju Zagrebu (pri čemu se s vladama, posebno HDZ-ovim, dobro surađivao, iz SDP-ovih vlada se istupalo) IDS je gradio poziciju koja je zapravo srodna nacionalističkoj politici i poziciji. Za hrvatske je nacionaliste za sve što nije valjalo u Hrvatskoj kriv bio Beograd (i ponešto domaćih izdajnika), a za IDS-ovske regionaliste je za sve što ne valja u Istri kriv Zagreb (uz pokojeg domaćeg izdajnika). U slučaju »Uljanika« ta taktika je zakazala i ne samo da se sa zapadne strane Učke odgovornost ne prebacuje na istočnu nego je smjer promijenjen i to zbog uloge pulskog brodogradilišta u isisavanju novca iz riječkog »3. maja«. Tako se IDS-u dogodilo nešto nevjerojatno jer pod njegovom je vladavinom Pula za Rijeku postala ono što je u istarskom političkom imaginariju Zagreb za Pulu, dakle izrabljivač.


Moralna legitimacija IDS-u se dokida na jednom čovjeku – Ivanu Jakovčiću. Od njega svi bježe. Predsjednik stranke Miletić još se u nedjelju jasno ogradio od njega i poručio, istina pomalo nervozno, da on nije Jakovčić i da na mjestu »Uljanika« u Puli vidi brodogradnju, a ne hotele i smještajne kapacitete. Jakovčiću dolazi glave srebroljublje, konkretno članstvo u Nadzornom odboru tvrtke Afarak Danka Končara (koji je, eto baš Jakovčiću i IDS-u za peh, duboko povezan s »Uljanikom« i kao kreditor i kao najavljeni strateški partner) i to za pet tisuća eura mjesečno. Da je dužnosnik u Hrvatskoj Jakovčić si takav dodatni izvor prihoda ne bi mogao priskrbiti, ali budući da su regule koje se tiču sukoba interesa u Bruxellesu labavije nego li u Zagrebu, to mu je dopušteno. Nezakonito nije, baš kao što nije ni moralno, jer što je Jakovčić – europarlamentarac ili lobist? Cijeli slučaj polako ide prema kraju Jakovčićeve političke karijere (iako njega, baš kao ni Bandića, nikada ne treba otpisivati). Amsterdamska koalicija, smišljena samo zato da Jakovčiću osigura još jedan europarlamentarni mandat (jer IDS sam ili Jakovčić sa svojom listom ne mogu osvojiti dovoljno glasova) upravo se raspala. Stranku Pametno je Jakovčić najednom silno zasmetao, silno ih je zasmetalo što i kako radi, iako se odavno zna što i kako radi i u tome, primjerice u Afaraku, nema nikakve tajne. No, strah da je korupcijski vonj ozbiljna zarazna bolest pobudio je moralna ticala u Pametnom. Istina, ovakvo zakašnjelo zgražanje djeluje kao moralno lešinarenje (znali su s kime se u kolo hvataju, a ako su doista pametni morali su znati i zašto), ali politička nada leži upravo u tome da se na njemu pridobije pokoji politički poen.


Prilika za Istru




Drugi partner iz Amsterdamske koalicije, GLAS, je za sada nešto blaži. On je prepustio IDS-u na volju da Jakovčića izbaci s liste kandidata za Europski parlament. Iako panika u vrhu IDS-a takorekuć curi s novinskih stranica i ekrana portala, iako je jasno da takvu krizu IDS još nije doživljavao (udar na njega s Ladonjom bio je za IDS financijski naporan jer ga je Ladonja financijski iscrpljivala i silila na velike troškove kampanje, ali ni izbliza tako opasan kao sadašnja zbivanja jer IDS-u prijeti moralna diskreditacija), IDS u svemu ima i ponešto ne baš zaslužene sreće. Kao što HDZ nema suvisle opozicije u državi, tako IDS, za sada, nema suvisle opozicije u Istri. HDZ u Istri nikada nije uživao veliko povjerenje, a SDP, stranka koja bi da je zdrava i odlučna sada mogla preoteti Istru pokušava što se spasiti dade od sebe, a o nečem tuđem ne smije ni pomisliti. Nadalje, bez obzira na to što je glava cijelog slučaja »Uljanik« smještena u Puli, jer tamo je sjedište firme, ni Rijeka politički ne prolazi lišo, ipak je tamo, čiji god da jest, »3. maj«. Eventualni slom »Uljanika« mogao bi imati veoma zanimljive političke posljedice: mogao bi dokinuti četvrtstoljetnu vladavinu IDS-a u Istri, i još i dužu vladavinu SDP-a u Rijeci. Prvi test, posebno za IDS, bit će europarlamentarni izbori u svibnju sljedeće godine, a kakvom slijedu događaja smo svjedočili ovoga tjedna, IDS ima sve manje izglede da taj test položi. No, kriza IDS-a i njegovo nepolaganje izbornih ispita velika je prilika za Istru jer možda i u njoj zaživi pluralizam.