U svakom je društvu poželjno da postoje različiti stavovi i vrijednosti, jer to omogućuje napredak, diskusiju. Važno je pritom dobro razlučiti stavove i vrijednosti od znanstvenih spoznaja koje trebaju biti temelj donošenja politika, smatra psihologinja Maja Tadić
ZAGREB Trebaju li LGBT parovi udomljavati djecu ili ne, i treba li, i pod kojim uvjetima, ženi dopustiti pobačaj, dvije su teme koje već danima pune medijski prostor, ali i oko kojih se spotiče stabilnost vladajuće koalicije. Čim se pojavi neko svjetonazorski obojeno pitanje ponavlja se ista situacija: liberalni HNS i tvrda HDZ-ova konzervativna struja ne mogu pronaći kompromis, a Plenković, barem dosad, zahvaljujući oportunizmu svog koalicijskog partnera uspijeva balansirati po toj tankoj žici. I na društvenom planu situacija je otprilike ista: čim se pojavi i najmanja prilika za svjetonazorski dvoboj, konzervativci će je iskoristiti za miniranje promjena, oponenti krenuti u protunapad, a svoj obol u cijeloj priči dat će i Crkva, ili bar neki njeni istaknuti pojedinci. Jesmo li, i zašto, duboko podijeljeno društvo koje se ne može dogovoriti ni oko osnovnih ljudskih prava, a kamoli oko dodatnih finesa? Jesmo li demokratski krajnje nezreli, i trebamo li konačno odrasti?
Važnost pluralizma
Priče o polarizaciji i dubokoj podijeljenosti hrvatskog društva pretjerane su, a različitost stavova i mišljenja poželjna, ali samo do tog časa dok neznanstveni stavovi ne prijeđu u sferu donošenja odluka, smatraju stručnjaci s kojima smo razgovarali.
Sklonost predrasudama
– Kada govorimo o pravima djece, dužni smo se voditi znanstvenim spoznajama. Kad odete liječniku, očekujete da će se voditi znanstvenim spoznajama, a ne vrijednostima. Ako se u donošenju politika vodimo osobnim stavovima i vrijednostima, sjetimo se primjera Drugog svjetskog rata i stavova i vrijednosti koji su tada doveli do tragedije – uspoređuje Tadić.
– Nikada neće biti pravi trenutak za takvu odluku, ali javnost će se s vremenom priviknuti. LGBT zajednice nisu masovna pojava – veli Gruenfelder. Iako se utjecaj Crkve smatra velikim, uvjerena je da on ne može biti presudan ni kod udomiteljstva, niti kod pitanja pobačaja. »Radikalnih skupina ima, ali većina građana, ma koliko bili klerikalni, nisu za potpunu zabranu. Crkva će morati s bolom u trbuhu prihvatiti činjenicu da se u današnjem svijetu ne može miješati u tako intimna pitanja koja zadiru u tuđi život«, uvjerava Gruenfelder, koja očekuje da će promjene u odnosu na važeći zakon biti kozmetičke.