Događanje s dušom

Svako dvorište ima svoju priču: Sjajno događanje iza fasada zagrebačkih gornjogradskih palača

Siniša Pavić

Dekica pa u dvorište – Ivana rodom iz Šibenika i Romina iz Velike Gorice / Foto Nenad REBERŠAK

Dekica pa u dvorište – Ivana rodom iz Šibenika i Romina iz Velike Gorice / Foto Nenad REBERŠAK

Tijekom deset dana posjetitelji su imali jedinstvenu priliku zaviriti iza fasada nekih od najljepših zagrebačkih gornjogradskih palača. Svako dvorište ima neku svoju priču Spojila su Dvorišta kulturu, zabavu i turizam u jedan doživljaj. Stvoren je slojevit projekt koji u najboljem smislu riječi nudi za svakog ponešto



ZAGREB – Klinci i klinceze iz zagrebačke Osnovne škole Cvjetno, imaju običaj nalaziti se u Savskoj ulici na Picek stanici. Picek stanici!? Zašto je obična tramvajska stanica Picek stanica? E zato što im je profesor kazao da su se tu nekada u staro doba prodavali piceki. Domaći. Donosile bi ih kumice iz okolnih mjesta u Savsku ulicu koja danas možda i jest gradska žila kucavica, ali je onomad bila gotovo pa periferija. Zato je stanica tramvajska Picek stanica.


Priča o Picek stanici je zgodan podsjetnik koliko toga povijesnoga Zagreb u sebi krije. Jer, ako su se u Savskoj prodavali piceki, kakve li sve tajne krije Gornji grad, onaj Krležin recimo kad su Glembajevi po njemu hodali. Dio te mistične gornjogradske atmosfere, protkane dobrom glazbom, jelom i pilom ponudio je Gornji grad prošlih desetak dana demonstriravši pritom i opet zgodan i posve djelatan model turističkog djelovanja. Jer, Zagreb ima svoja Dvorišta. Gornji grad ima svoja dvorišta koja četvrto ljeto za redom otvore svoja vrata pa pripuste unutra Zagrepčane i njihove goste. Ono što je počelo s nekoliko dvorišta, pomalo oprezno jer nikad ne znaš na kakav prijem će i dobre neke ideje naići, sada je već, kako se to uvriježilo kazivati, etablirana priredba. U ovom slučaju to etablirana znači da je svake godine u pohodu na Gornji grad sve više onih koji žele osjetiti dašak prošlog vremena, a onda se u ugodnoj atmosferi i zabaviti, građanski, pristojno, ležerno, lijepo.


Zdravlja i pameti


I istina je pritom živa, svako priča svoju priču. Pa dok će se, primjerice, u dvorištu u Basaričekovoj u kojem se snimao kultni film »Tko pjeva zlo ne misli«, pjevati stare popevke dok se pijucka i gemišt, u dvorište Staroslavenskog instituta u Demetrovoj navratit će mlađi neki svijet. Marija Čupić došla je tu ni manje, ni više nego proslaviti rođendan, odmah u šest kada su dvorišta počinjala s radom. Smije se i ona dok joj velimo da je taj njen manevar posve nalik onima što na plaže dolaze u cik zore ne bi li ostavili ručnik i tako bezecirali dobro mjesto. Samo, nije ovo njoj i njenim ‘gostima’ Borisu Saračeviću i Snježani Vuković Ćurković, prvi put da su u dvorištu. Dolazili su i ranije. Pače, imaju čitav set što pohvala što malih savjeta ne bi li bilo i bolje. Super je glazba, super je uređeno, šteta je što ne traje i duže od deset dana, a možda bi bilo dobro da su cijene pića svuda iste, referiraju nam. Ne pitamo, dakako, slavljenicu za godine, ali je pitamo što je sebi na rođendan poželjela.




U Basaričekovoj stripovski oblačići podsjećaju da se tu snimao film »Tko pjeva zlo ne misli«


U Basaričekovoj stripovski oblačići podsjećaju da se tu snimao film »Tko pjeva zlo ne misli«



– Zdravlja, zdravlja i pameti. Sada znate i koji mi je rođendan. Haha – smije se slavljenica.


Sve je tu nekako ležerno. Zapravo, sve je tu taman tako da u knjizi dojmova što ležerno stoji na bunaru, piše i iskreno priznanje jednog Dalmatinca, Omišanina, kojem se za posjeta učinilo da je »Zagreb najlipši grad na svitu«.


Kao turist u svom gradu


Zadovoljni su prijemom posjetitelja i Borko Špoljarić i Vedran Galić, momci iz G.A.D. produkcije koja zajedno s tvrtkom Katapult promocija te uz partnersku podršku Turističke zajednice Grada Zagreba, stoji iza ovog zahtjevnog projekta Dvorišta. Posjetitelji su iznimno zadovoljni, pa je i njihova odgovornost, kažu, tim veća. No, ne dvoje kako Dvorišta opravdavaju epitet najurbanijeg događanja s dušom.


U dvorište u Demetrovoj navratit će mlađi neki svijet


U dvorište u Demetrovoj navratit će mlađi neki svijet



– Mislim da je najveći kompliment koji smo dobili onaj jedne naše sugrađanke koja je kazala kako smo joj omogućili da se osjeća kao turist u vlastitom gradu – veli nam Galić.


I jest, spojila su Dvorišta kulturu, zabavu i turizam u jedan doživljaj. Stvoren je slojevit projekt koji u najboljem smislu riječi nudi za svakog ponešto.


– Naša je zadaća strpljivim i napornim radom potaknuti u posjetitelja što više emocija i doživljaja. To želimo postići – ističu Borko i Vedran.


Rođendan – Snježana Vuković Ćurković, Boris Saračević i Marija Čupić


Rođendan – Snježana Vuković Ćurković, Boris Saračević i Marija Čupić



Da pak emocija itekako ima dokaza je i popriličan broj pjesničkih pokušaja zapisanih u knjigama utisaka. Primjerice ovaj:


Došli smo na Gornji grad,


idemo u dvorišta, nikad ili sad.


Ima hrane, ima cuge,


napit ćemo se, nema druge.


Ljudi su spremni, muzika svira,


kriza ovdje nikog ne dira.


Pijemo pivo, točeni Pan,


sutra ćemo u krevetu provesti dan.


Tri nova dvorišta


U Basaričekovoj i dalje diskretno crveno svjetlo gori iza vrata stančića u kojem se ‘peglaju košulje’, a maleni kartonski, stripovski oblačići podsjećaju na replike iz filma »Tko pjeva zlo ne misli«. »Perice, idi k Žnidaršiću po jednu litricu«, recimo. Ove su godina uz četiri poznata dvorišta otvorena vrata i tri nova. Tu je dom obitelji Mandarić u Radićevoj, kuća za koju kažu da je u njenom prizemlju živio otaca Augusta Šenoe »kaptolski sladopek« Vjekoslav Šenoa. Povijesno je bez sumnje zanimljivo dvorište Palače u Visokoj 8 koje je oduvijek bilo okupljalište društvene kreme i elite. Dolazili su ministri, doktori, glumci, slikari, književnici, skladatelji, sve članstvo prestižnog i tajnovitog društva Kvak. Piše sve na tabli pred ulazom. Piše da je posljednja vlasnica palače bila Ankica Gvozdanović, pijanistica i ljubiteljica umjetnosti koja je početkom 20. stoljeća priređivala domjenke, koncerte, vrtne zabave.


Veliko dvorište Muzeja grada Zagreba u Opatičkoj


Veliko dvorište Muzeja grada Zagreba u Opatičkoj



– S vremenom je prostor palače postao premalen za sve prijatelje koje je obitelj željela ugostiti, a palača je ubrzo postala jedno od središta društvenog i kulturnog života. Na tzv. kvakačkim večerima građanskog kluba Kvak, okupljali su se mnogi ugledni Zagrepčani, poput slikara Mencija Clementa Crnčića, dirigenta Nikole Fallera, arhitekta i organizatora glazbenog života Josipa Vancaša, arhitekta Martina Pilara, pravnika i političara grofa Miroslava Kulmera ml., stomatologa i filmskog autora Maksimilijana Pospe i dr… – piše na tabli, a ono što ne piše ali se zna jest istina da je palača u jednoj od najljepših ulica zagrebačkih imala domaćicu koja je jednostavno znala stvoriti sjajno ozračje u kojem je uživati znao i Miroslav Krleža.


Zabranjeno pušenje


No, ono spomenuto društvo rođendansko preferira malo veći dvorišni prostor nego li je onaj Palače u Visokoj. Veliko je tako dvorište Muzeja grada Zagreba u Opatičkoj. Za našega posjeta zamirisalo je dobrom hranom što su taj čas spravljali Ana Marić i Tomislav Pavlović, čovjek koji je prije koju godinu osvojio naslov pobjednika RTL-ova kulinarskog showa »321 Kuhaj«. Trebalo je doći u dvorišta vidjeti kako Tomislav raspiruje vatru dok wok priprema, ili da Ana preporuči kolače slastičarske majstorice Petre Jelenić. A što se noć više bližila, posjetitelja je bilo sve više i više. Gornji grad bio je šetnica taman takva živahna da bude čovjeku žao što nije šetnica cijele godine. A opet, valja znati kako na Gornjem gradu ne žive samo uspomene već i živi ljudi.


Ništa bez glazbe


Ništa bez glazbe



U nekadašnjem dvorištu operne primadone Sidonije Erdody Drašković, onom u kojem se još sredinom 20. stoljeća sušio veš i trčale po njemu kokice, nema pušenja. Knjiga utisaka otkriva da se baš to svidjelo jednom stranom gostu koji se zahvaljuje organizatorima na toj ‘zabrani’. Zapis do toga otkriva kako je netko »pio sok od bazge, uz užitak glazbe«, dok treći zapis pomalo ipak griješi kada zanesen zaključuje »kako je nekada bilo lijepo živjeti«. Hm, a ni vode ni mobitela bilo nije. Sve se čini, pače dalo bi se okladiti, da u staro doba Zagrepčani s Gornjeg grada pojma nisu imali što je to chillanje jest. A baš to su, čini se, proteklih deset dana događalo u dvorištima – chillalo se!


Zavodljivo i ležerno


Njih dvije nisu morale doći ranije u omiljeno dvorište da bi uhvatile stolac. Njih dvije su rasprostrle svoju dekicu k’o da su na pikniku. Mislile su je prvo raširiti na zelenoj travi Parka Zrinjevac, ali onda se plan u hodu promijenio.


Delicije Tomislava Pavlovića i Ane Marić


Delicije Tomislava Pavlovića i Ane Marić



– Dekica je bila u autu, gotovo spontano, djeca su na moru – smiju se Ivana rodom iz Šibenika i Romina iz Velike Gorice.


Bile su tu i one prve godine kada su Dvorišta krenula, pa došle opet dok još sve nije i previše, štono bi se reklo, isfurano. Ne da nije, nego i neće biti ako je suditi po trudu onih koji Dvorišta organiziraju. Bit će uvijek tajanstveno, zabavno, zavodljivo, ležerno. Pa makar da je sad već prekratkih deset dana u srpnju.