Ilustracija Foto: Reuters
U Hrvatskoj je 38 posto žena doživjelo takvo iskustvo na poslu, ali ga zbog straha rijetko koja prijavi
Sram, strah od poslovne i društvene stigme i sumnja da će počinitelj ikad odgovarati, glavni su razlozi iznimno rijetkih prijava seksualnog uznemiravanja ili zlostavljanja na radnom mjestu. Žrtve su u pravilu žene, a njihovi radni kolege ili šefovi služe se raznim metodama, od seksualnih aluzija do fizičkih dodira i direktnih ponuda da bi postigli cilj – omalovažiti i poniziti žrtvu. Istraživanja provedena u Hrvatskoj govore da je 38 posto žena doživjelo takvo iskustvo.
Rijetko koja žrtva odluči se prijaviti nasilje. Udruga Mobbing, gdje pomoć traže zlostavljani na radnom mjestu iz čitave Hrvatske, lani je evidentirala samo tri kaznene prijave i jednu sudsku tužbu zbog spolnog uznemiravanja na poslu. Istodobno, za pomoć joj se zbog različitih oblika mobinga, pa tako i spolnog uznemiravanja na poslu, obratilo više od 1.200 ljudi.
Od 610 slučajeva mobbinga koje su u udruzi ocijenili ozbiljnim i utemeljenim, najviše je bilo prijava radnika u privatnom sektoru, dok se u prosjeku svaki deseti slučaj dogodio u državnoj ili javnoj službi, nevladinim organizacijama ili sindikatima. U Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova podatke za 2016. još nemaju, no godinu ranije od ukupno 118 pritužbi iz područja rada i zapošljavanja, svaka druga odnosila se na spolno uznemiravanje na radnom mjestu.
Sve su prijave podnijele žene. Prema ocjeni pravobraniteljice Višnje Ljubičić, to je upozorenje da ulazimo u zonu gdje treba provesti ozbiljne analize uzroka povećanja nasilja među bliskim osobama.
Rješenja uglavnom na štetu žrtve
Spolno uznemiravanje i zlostavljanje usmjereno je omalovažavanju osobnog i ljudskog dostojanstva žrtve. Nažalost, poslodavci koji prime takvu prijavu uglavnom je rješavaju na štetu zlostavljane radnice. Kako je u pravilu zlostavljač njima nadređena osoba, koja tako manifestira svoju moć, a nerijetko i ucjenjuje žrtvu, žene češće napuste posao nego što prijave seksualni mobbing.
Zanimljivo je spomenuti da prema članku 26. Zakona o radu poslodavci u Hrvatskoj imaju obavezu donošenja Pravilnika o postupku i mjerama zaštite dostojanstva radnika i zaštite od diskriminacije. Prema podacima Udruge Mobbing, 97 posto pravnih subjekata nema takve pravilnike, niti postoje podaci da je inspektorat rada zbog toga intervenirao.
Prema slučajevima koji se navode u Izvješću o radu Ureda pravobraniteljice u 2015., spolno uznemiravanje na poslu trpe čistačice, kuharice, medicinske sestre, ali i djelatnice državnih agencija i gradskih službi. Među primjerima koji se u izvješću navode, jedan je vanjski suradnik javne tvrtke nakon radnog vremena u prostorijama poslodavca čistačicu dodirivao po stražnjici, a spominje se i slučaj vozača sanitetskog vozila doma zdravlja, koji je na svoju kolegicu, medicinsku sestru, nasrtao »uz primjenu fizičke sile manjeg intenziteta« i nagovarao je na spolni odnos.
Uredu je stigla i anonimna pritužba protiv vozača sanitetskog vozila iz drugog doma zdravlja, koji je dulje vrijeme spolno zlostavljao tri medicinske sestre, hvatajući ih za grudi i stražnjicu i pokazujući im spolovilo. Ovu je dvojicu, osim njihovim poslodavcima, pravobraniteljica prijavila i nadležnim državnim odvjetništvima zbog mogućeg kaznenog djela.
Primjera ima još: kuharica i pomoćna kuharica u jednoj školi požalile su se na kolegu koji ih ponižava i ismijava na spolnoj osnovi, a ponekad i neprimjereno dodiruje. Djelatnica jedne gradske tvrtke navela je da kolega prema njoj odnosi neprimjereno, nasilnički, a ponekad i s uvredljivim seksualnim aluzijama. U ovim slučajevima, poslodavac je uvažio upozorenje pravobraniteljice da treba provesti postupak zaštite dostojanstva, ali ishod tog postupka nije poznat.
– Spolno uznemiravanje samo je jedan od oblika mobbinga na radnom mjestu zbog čijeg neprocesuiranja radnici ostaju bez zdravlja, pa i života. Neke je naše klijente depresija odvela u smrt, a neke u invalidnost – navodi Apostolovski. Najveća je odšteta zbog zlostavljanja na poslu u Hrvatskoj dodijeljena ženi koja je zbog toga u dobi od 40 godina završila u invalidskoj mirovini, dok je u drugom dokazanom slučajevu spolnog omalovažavanja sud poslodavcu dosudio kaznu od samo 10.000 kuna.
Liječnik ucjenjivao sestre i liječnice
Uredu je prijavljen i liječnik, ujedno i vlasnik privatne poliklinike, zbog ucjenjivanja i zastrašivanja medicinskih sestara i liječnica, a navodno je ciljano zapošljavao upravo mlade djelatnice da bi ih mogao spolno uznemiravati. Anonimna prijava stigla je i na račun pomoćnika ravnateljice jedne državne agencije, koji, prema prijavi, uznemirava kolegice neprimjerenim seksualnim aluzijama.
Pred pravobraniteljstvom se našao i profesor jednog veleučilišta, kojeg je prijavio otac jedne studentice tvrdeći da inkriminirani profesor spolno uznemirava sve studentice. Veleučilište je negiralo optužbu, a nadležno ju je državno odvjetništvo odbacilo jer nije našlo elemenata za kazneni progon.
Jedan je slučaj ipak riješen u korist žrtve spolnog uznemiravanja. Radi se o djelatnici jednog ministarstva, koja se požalila da joj prijeti ukidanje radnog mjesta na koje je premještena, jer je pravobraniteljici ranije prijavila spolno uznemiravanje. Na tom se radnom mjestu nalazi kako ne bi bila u kontaktu s počiniteljem. Pravobraniteljica je utvrdila da bi spomenuta radnica premještajem trpjela štetne posljedice, a prema njenoj preporuci ministarstvo je odustalo od premještaja.
U udruzi Mobbing upozoravaju na sporost institucija. Od tri kaznene prijave koje su lani sastavili žrtvama spolnog uznemiravanja na poslu, ni u jednom slučaju općinska državna odvjetništva do danas nisu reagirala.
– Ako se žrtva i odluči reagirati, pravilo je da nitko od radnih kolega ne želi svjedočiti njoj u korist. Ako kojim slučajem dokumentira uznemiravanje snimkom koju snimi mobitelom, na sudu joj to neće priznati, ili će joj pripisati kazneno djelo nedozvoljenog snimanja, obzirom da nije upozorila nasilnika da će ga snimiti – ilustrira Jadranka Apostolovski, predsjednica Udruge.
Lani su, kaže, imali tri slučaja da sud nije priznao audio i video snimke kao dokaz, a s druge strane događa se da sudac kao olakotnu okolnost uzme izjavu počinitelja »da je on takvog karaktera«.
