Tržište kao alibi

Sustav mimo zakona: “Tržište” topline stvoreno za opravdanje poskupljenja grijanja

Bojana Mrvoš Pavić

Foto V. Karuza

Foto V. Karuza

Sustav centralnog grijanja je svuda u Europi monopolna djelatnost čije cijene moraju biti strogo regulirane, a u Hrvatskoj je izmišljeno tržište samo alibi da Energo, HEP i svi drugi sami sebi određuju konačnu cijenu topline, odnosno da se mogu ponašati kako žele



ZAGREB Zakonom o tržištu toplinske energije iz 2013. godine sve se potrošače koji se griju na centralno grijanje iz toplana ili kotlovnica, njih 153 tisuće, obavezalo na ugradnju razdjelnika topline, ali i uvelo fiktivno tržište toplinskom energijom, na kojem bi potrošači trebali imati izbor između više opskrbljivača toplinskom energijom. Kako na »tržištu« postoje samo monopolisti – HEP-Toplinarstvo u Zagrebu, Energo u Rijeci i još 12 drugih na ostalim distributivnim područjima, potrošači nemaju, niti će moći imati alternativu, kao što imaju u potrošnji struje, a od iduće godine i na tržištu prirodnim plinom.


U toplinarstvu tržište nije niti moguće, jer se niti jednom opskrbljivaču ne isplati graditi vlastitu distributivnu mrežu na tuđem terenu i kupovati toplinu od proizvođača na tom području, budući da bi to donijelo samo još više cijene krajnjim potrošačima. Uvođenje »tržišta« u zakon donesen prije tri godine imalo je, zapravo, samo jednu svrhu – da postojeći monopolisti mogu sami određivati svoje cijene, bez kontrole Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA-e).


To im je omogućeno time što su zakonom oni, koji su dotad bili proizvođači, distributeri i opskrbljivači toplinskom energijom, odjednom postali i »kupci« iste te topline, koju kupuju od sebe samih i prodaju je dalje krajnjim kupcima – potrošačima. Kao »kupci«, ne podliježu nadzoru HERA-e, ali bi, po zakonu i općim uvjetima poslovanja, kao kupci trebali imati ugovore s onima od kojih toplinu kupuju, dakle sa sobom samima. Primjerice, Energo bi kao »kupac« topline u Rijeci trebao imati ugovor s Energom od kojeg proizvedenu toplinu kupuje, što je pravno neutemeljeno. Zbog toga što takvih ugovora nema, čitav je sustav centralnog grijanja unatrag tri godine zapravo – nezakonit. Do 2013. godine proizvođači topline su bili i distributeri odnosno opskrbljivači, ali ne i »kupci«, već su toplinu prodavali jedinim pravim kupcima – svojm potrošačima, i njihove su cijene bile regulirane od strane države.




Slavenka Žuža iz udruge Protiv skupog Energa je na svoj upit o nepostojanju ugovora između proizvođača, opskrbljivača i distributera odnosno »kupaca« toplinske energije iz HERA-e dobila odgovor kako Energo, kao ni drugi u sustavu centralnog grijanja, ne mogu sami sa sobom potpisivati ugovore jer takvi ugovori nemaju pravnu osnovu. To znači da zakon iz 2013. godine, donesen kako bi Energo i ostali građanima mogli naplaćivati »tržišne« cijene, ni sam ne drži vodu, jer se bez ugovora između sudionika u sustavu tržišne cijene ne smiju naplaćivati. To, međutim, ne sprečava opskrbljivače da krajnjm kupcima – potrošačima, nezakonito naplaćuju iste te, kvazi tržišne cijene. Žuža je nezakonitost prijavila i tržišnoj inspekciji, uputila apel i Saboru, no povratne informacije za sada nema.


Sustav centralnog grijanja je svuda u Europi monopolna djelatnost čije cijene moraju biti strogo regulirane, a u Hrvatskoj je izmišljeno tržište samo alibi da Energo, HEP i svi drugi sami sebi određuju konačnu cijenu topline, odnosno da se mogu ponašati kako žele.