Gordana Kuterovac Jagodić

“Super im je bez škole, ali…”: Psihologinja objašnjava kako štrajk prosvjetara utječe na djecu

Ljerka Bratonja Martinović

Foto: D. KOVAČEVIĆ

Foto: D. KOVAČEVIĆ

Djeci od prvog do četvrtog razreda teško je objasniti o čemu se radi, dok viši razredi to mogu razumjeti, isto kao i srednjoškolci.



Štrajk je ušao u svoj 34. dan, a kako se djeca nose s činjenicom da usred školske godine ne idu u školu, niti znaju hoće li, i kada, početi nastava, razgovarali smo s Gordanom Kuterovac Jagodić, profesoricom psihologije s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Evo što ona o tome kaže:


– Djeca definitivno shvaćaju da je super bez škole, ali isto tako shvaćaju da bez škole ne postoji struktura dana, tjedna… Možda i nije loše da vide da im je škola davala neku strukturu u njihovom danu i životu. Sad se sve produžilo, bit će im naguranije učenje kad škola jednom krene.


Kome štrajk stvara veći problem, manjoj ili većoj djeci?




– Djeci od prvog do četvrtog razreda teško je objasniti o čemu se radi, dok viši razredi to mogu razumjeti, isto kao i srednjoškolci. U puno lošijoj poziciji su djeca u školama koje djelomično rade, nego tamo gdje je cijela škola u štrajku. Oni imaju neodređeniju situaciju, neke predmete nemaju, neke imaju, zavide onima čija je škola u potpunom štrajku. A maturanti se opet brinu kako će završiti školu. Važan je tu i odnos prema štrajku i štrajkačima koji dolazi iz obitelji. Na stav same djece odrazit će se to kakve odnose njihov roditelj gaji prema školi, koliko mu je škola važna, koliko inače poštuje nastavnike…Neki roditelji djeci i sada daju nešto što bi mogli raditi, lektiru koju bi mogli pročitati…


Gordanom Kuterovac Jagodić / Foto: BORIS ŠĆITAR//PIXSELL


Gordanom Kuterovac Jagodić / Foto: BORIS ŠĆITAR//PIXSELL



Produžiti školu u ljeto


Koliko će djeci biti teško vratiti se u školske klupe? Ona su sada već jako opuštena…


– Trebat će im malo duže da se uhodaju jer nisu se pošteno uhodali kad je škola počela. Čini mi se da se prije štrajka uopće nisu zahuktali, ušli u radni ritam. Ali kao što se nakon praznika inače vrate u školu, tako će i sada. Trebat će im tjedan dana, ali će biti odmorniiji i moći će na druge načine, kreativnije, ići ka razumijevanju gradiva. Sigurna sam da će se nastavnici i učitelji potruditi da se to nekako nadoknadi.


Koliko će djeci štetiti stav roditelja da za praznike ili subotom ne trebaju iću na nadoknadu nastave?


– To može štetiti. Neki roditelji već sad govore da neće djecu dati na nastavu. Zato mi se čini da možda i nije najbolji način sada to nadoknađivati. Čini mi se najbezbolnijim produžiti školu u ljeto, kad su praznici najduži i velika većina roditelja ionako ima problem, osobito oni koji nemaju bake ili rođake, popunjavati djeci slobodno vrijeme, slati ih na kampove… Bio bi to nekako najbolji način, preraditi nastavne planove i produžiti školu pred kraj godine.


Ženski sustav


Učenici mahom podržavaju štrajk učitelja, no evidentno je da podržavaju mehanizam otpora koji je njima zabranjeno koristiti.


– To nije baš usporedivo, jer su učenici korisnici usluge. Radnici koji rade mogu štrajkati samo tako da uskrate ono što rade, radili oni u dućanu ili na carini. Nastavnici su godinama to izbjegavali misleći na djecu, čak su i sada štrajkali cirkularno da ne bude velikog gubitka. Nisu imali drugog izbora, jer blago štrajkanje i prosvjedi nisu dali nikakav odjek. Sada je to kulminiralo, to je rezultat dugotrajnih poteškoća u sustavu koji je primarno ženski. Ova priča ima i tu konotaciju, učiteljska struka nije moćna, nije preplaćena, ženska struka je uvijek društveno slabija. Sve se moglo riješiti da se našlo sluha i ljudskog razbora prije. Nastavnici žele biti cijenjeni ljudi, kad ih se ignorira, logično je da to stvara ljutnju.


Kako njihov otpor doživljavaju djeca?


– Dječja su prava jako važna, dječja participacija u školama poželjna je i na njoj se sve više radi, da bi djeca mogla suodlučivati u različitim aspektima života. No i tu ima razlike među stavovima roditelja, neki od njih čak misle da djeca imaju previše prava. Imamo razne poglede.


Na kraju, ovaj je štrajk pokazao da možda nije loše razmišljati o jesenskim praznicima koji djeci dobro dođu, da bi u školi trebalo više češćih praznika, a ne ljetni koji su hiperdugi i idu na uštrb ovog zimskog, jako »nabijenog« rasporeda kad su svi ludi, ne samo djeca, nego i roditelji. Tempo života svih koji imaju školsku djecu je iznimno pod utjecajem škole, pa je i sad kad škole nema pod tim utjecajem. Nedostaje ta karika, i u dobrom i u lošem smislu.