Je li moguć kompromis ministra Jovanovića i njegovih "rušitelja"

Sukob u SDP-u: Koga će ubiti prejaka riječ?

Tihana Tomičić

Iako je svojim prijedlogom zakona taknuo u bit stvari, ministar Jovanović na kraju je gotovo politički linčovan s objašnjenjem da je zapravo predložio – premalo reformi



Razvoj visokog obrazovanja i znanosti poticat ćemo kadrovskom obnovom sveučilišta i javnih instituta, uz posebnu brigu za znanstvene novake, posebno najuspješnije – ovo je jedan od pasusa Plana 21 u programu za znanost i obrazovanje. Prijedlogom svojih izmjena Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju riječki ministar znanosti Željko Jovanović primijenio je Plan 21, predlažući da svi profesori na fakultetima koji imaju iznad 65 godina, a nemaju rezultate koji su natprosječni, oslobode prostor za mlađe kolege.



U krugu oko Milanovića tvrdi se, već mjesecima, da Jovanović previše voli spinirati te da, čim naiđe na kontraargumente svojim prijedlozima, zove novinare i onda još izjavljuje da su njegovi vlastiti SDP-ovski kolege »licemjeri«, »tašti«, »umreženi« i slično.  Milanović se jako naljutio na svog riječkog ministra što javno govori o kolegama, i stoga ih je i podržao i osobno povukao sporni zakon. Dapače, poslao je obavijest o povlačenju zakona u MZOS, bez da je prije toga obavijestio samog ministra Jovanovića. Potom mu je u razgovoru u nazočnosti potpredsjednika Vlade Grčića još dao i neformalni »ukor« zbog cijele priče, njegove nepopustljivosti i navodnog spiniranja, mada svi koji su pratili slučaj znaju da su obje strane u medije puštale one informacije koje su željele. Dapače, prva informacija o sukobu koja je iscurila iz SDP-a došla je iz kruga zastupnika Gvozdena Flege, a tek je onda javno reagirao i Jovanović, da bi na kraju svojim izjavama sve »zasolio« i potpredsjednik Vlade Branko Grčić.  Tako je Jovanovića vlastita boljka – da je dostupan medijima i uvijek otvoren za komentare – skoro stajala glave baš kad je to imalo najmanje veze sa istinom


Optužen je, međutim, od kolega iz vlastite stranke, i to od vodećih ljudi Vlade kao što je potpredsjednik Branko Grčić, da je svojim prijedlogom srušio Plan 21 i usprotivio se politici vlastite Vlade, te mu je zakon povučen na doradu, a cijeli tjedan visjela u zraku njegova ostavka, ili barem ostavka njegovog pomoćnika za znanost, Saše Zelenike.




 Problem je naravno dobio vrhunsku političku dimenziju, jer ne samo da se uzbunila cijela akademska zajednica i otvorio se front između dominantnog zagrebačkog lobija s Riječanima koji su zajedno s ministrom Jovanovićem dobili priliku raditi na novom zakonu ili aktivnije sudjelovati u javnoj raspravi, kao što su spomenuti pomoćnik Zelenika ili super uspješni riječki rektor Pero Lučin. Spominjalo se čak i razdvajanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta na dva dijela – posebno znanost, a posebno školstvo i sport, u kojem slučaju bi se očekivalo da Jovanović sam ponudi ostavku, jer bi to zapravo bio izravni šamar premijera riječkom ministru.


Time bi se Jovanović pridružio još jednom »otpisanom« riječkom ministru, Zlatku Komadini, a vjerojatno onda po inerciji i njegovoj političkoj struji u SDP-u… Zasad, prevladao je status quo – ostavku nije podnio ni pomoćnik Zelenika, a ni ministar Jovanović, i vjerojatno nikakvih rekonstrukcija u tom smislu u Vladi neće ni biti, no priča je ukazala na dvije dimenzije problema.


Dirnuo u svetinje


Prvo, sam zakon i odnosi u akademskoj zajednici: Jovanović je dirnuo u tabu i svetinje – odlazak u mirovinu profesora iznad 65 godina, kojih bi po njegovom prijedlogu na radnim mjestima trebalo ostati maksimalno 2,5 posto od ukupnog broja zaposlenih na nekom fakultetu – što znači, oko 20 posto starijih od 65 godina ukupno, naravno uz kriterij izvrsnosti i natprosječnosti. Tu je dobio protivnika u vlastitom stranačkom kolegi, zastupniku i bivšem ministru Gvozdenu Flegi, te dobrom dijelu profesora, pa i u samoj politici, te su se njegovom prijedlogu usprotivili i Vesna Pusić, Milorad Pupovac, pa čak i predsjednik Ivo Josipović i neki drugi.


Drugo, dirnuo je u upisne kvote na ekonomskim i humanističkim fakultetima, protiv čega se oglasio potpredsjednik Vlade Branko Grčić, kao bivši dekan splitske ekonomije. Jovanovićev zakon predlagao je i usporeno napredovanje u viša znanstvena zvanja, sukladno novim EU kriterijima i standardima. I time je stekao niz protivnika, jer praktički svatko tko želi preskati stepenice u znanstvenom razvoju time se osjeća pogođenim.


Iako je cilj svega ovoga bila štednja i fiskalna konsolidacija šupljeg državnog budžeta, te je Jovanović sa suradnicima, zapravo, u svom »šteberskom« stilu želio biti veći papa od pape, odnosno veći štedišta od ministra financija Slavka Linića, zapravo je postigao kontraefekt: s obzirom na to da je dirnuo u prava, pa i privilegije, lobije i mreže, dobio je packu od vlastitih kolega. Na kraju su on i njegov MZOS optuženi da zapravo ruše Plan 21, o čemu je u nekim medijima otvoreno govorio Flego, a i Grčić.


– Mi koji smo u fazi pripreme programa Kukuriku koalicije dali svoj doprinos u definiranju strateških smjernica za znanost i visoko obrazovanje, složit ćete se, kroz posebne naočale gledamo sve poteze ministarstva i pokušavamo procjenjivati koliko su ti potezi u skladu s tim i takvim smjernicama. Da, postavio sam pitanje kako ćemo održati naš strateški cilj ako ćemo akademsku zajednicu preko noći lišiti jednog dijela znanstvenika i profesora pred mirovinom, a koji još uvijek mogu doprinijeti društvu – kaže potpredsjednik Vlade Branko Grčić.


»U ovom trenutku imamo dokument koji nudi tek ad hoc rješenja«, kaže Grčić, koji je Jovanovića kritizirao i zato jer navodno favorizira privatna učilišta, mada iz MZOS-a tvrde da je upravo suprotno, i da mnogi nisu dobili dopusnice za rad jer prvo treba poboljšati i osposobiti postojeći sustav javnog školstva.


Produbljen rat


Svađa između vodećih SDP-ovaca na temu ovog zakona bila je stvarno oštra i Grčić je navodno čak Jovanovićeve suradnike optužio za »virusnu autističnost« u pripremi zakona, zbog zatvorenosti na sve kritike i primjedbe. Javnost zna da su u obranu Jovanovića i MZOS-a u međuvremenu stali i vrhunski znanstvenici, njih 20, od Ivana Đikića do akademika Vlatka Silobrčića, no ministrovi protivnici nabrojali su da je 12 od njih sam ministar dosad angažirao, te da su i sami interesno povezani. Time je rat samo produbljen.


Iz MZOS-a međutim tvrde da su dubinske analize sustava navele Ministarstvo da usvoji stupnjevani pristup strukturnim promjenama postojećeg zakona, da krene selektivno i oprezno s promjenama i reformama, te da je stoga logično da je dio rješenja bio »ad hoc«.


 »Dok se s jedne strane sa širokim krugom dionika sustava radi na sveobuhvatnoj strategiji razvoja do 2020. koja će biti podloga za dugoročnija zakonska rješenja, istovremeno se pristupilo korekciji onih stavaka postojećeg zakona za koje se »iz aviona vidi« da stvaraju ogromne probleme. Analize su tako evidentno pokazale da preko 80 posto znanstvenika koji su stekli uvjete za mirovinu ostaju u sustavu iako je njihova znanstvena produktivnost izrazito ispodprosječna, dok veliki broj izuzetnih mladih znanstvenika u sustavu, koji je u 5 godina narastao za 26 posto (neki ekonomski fakulteti su gotovo podvostručili svoje kadrove) mora napustiti sustav.


 Kriteriji napredovanja definirani od neovisnih saborskih stručnih tijela su pak takvi da se ogroman broj zaposlenika pokazuju toliko »genijalnima« da su već kao asistenti od 30-ak godina starosti stekli najviše zvanje znanstvenog suradnika – što je predmet neskrivenih šala u zemljama gdje se takvi pojave. Problem s linearnošću se javlja samo kod rezanja proračuna svih ministarstava, pa tako i stavki za znanost i obrazovanje. Autističnost se napokon najbolje može komentirati uvidom u razlike između prijedloga zakona koji je išao u javnu raspravu i one inačice koja je upućena u Sabor – a gdje je uvažen ogroman broj konstruktivnih primjedbi pristiglih za vrijeme javne rasprave i održanih mnogobrojnih javnih prezentacija zakonskog prijedloga«, kažu pobornici Jovanovićeva zakonskog rješenja.


Nema riječkog lobija


S njima se slaže i rektor Sveučilišta u Rijeci Pero Lučin, koji je na čelu ustanove što maksimalno koristi EU fondove i zna kako najbolje doći do novca za kvalitetna istraživanja:


 – Nema nikakvog riječkog lobija, on uopće ne postoji. Mi samo pokušavamo u korist društva razvijati riječko Sveučilište na način da maksimalno koristimo sve instrumente za EU fondove. Od institucija države očekujemo podršku u tome – ne samo od MZOS-a nego i od ministarstava financija, gospodarstva i regionalnog razvoja. To mi očekujemo od politike, a ne obračune bilo kakvog političkog tipa – kaže rektor Lučin.


 Što se spornog zakona tiče, Lučin ističe da rektori moraju razumijeti potrebu MZOS-a da pomogne fiskalnoj konsolidaciji državnog proračuna, koja međutim ne može ići na štetu razvoja znanosti i ljudi u tom sustavu. Lučin ističe da se o umirovljenju profesora sigurno još može i mora raspravljati, i možda kvotu onih koji ostaju u sustavu dignuti za 10 ili 15 posto, jednako tako razmotriti i ograničavanje napredovanja u znanstvena zvanja, no svakako, smatra, nužne su promjene načina financiranja znanstvenih istraživanja, upravo kako ministar Jovanović predlaže.


– Onih 70 milijuna kuna koje država osigurava za istraživanja sigurno je premalo ako se želimo razvijati u skladu sa EU trendovima. To je pitanje državne politike, vrha Vlade, ali i sastava i politike Upravnog odbora Nacionalne zaklade za znanost, kao agencije koja donosi odluke o financiranju istraživanja. Ova Vlada mora odlučiti hoće li odobriti više sredstava za znanost, jer mladi znanstvenici neće čekati. Ako novaca ne bude, ljudi će odlaziti – upozorava rektor Lučin.


Novi ustroj Zaklade


Upravo Jovanovićeve intervencije i najave kadrovskih promjena u tijelima koja određuju financiranje projekata u znanosti, čini se, taknule su u bit problema. To su agencije koje izravno donose odluke o tome tko će dobiti novac za svoj projekt, a ministar priprema promjene sastava Upravnog odbora Nacionalne zaklade, pri čemu bi baš neki riječki kadrovi i potpisinici otvorenog pisma podrške MZOS-u mogli dobiti priliku. No, ne zato što su Riječani nego zato što su znanstvenici vrhunskog svjetskog kalibra, kažu u MZOS-u.


Hrvatska zaklada za znanost je osnovana krajem 2001. godine, a poslije inicijalne uplate iz proračuna od 100 milijuna kuna, Zaklada je tijekom prošlih 8 godina financijski potpuno zanemarivana – ukupno su dobili tek 2,8 milijuna kuna, tako da nije mogla ispuniti svoju svrhu. Izmjenama i dopunama zakona o Zakladi iz srpnja ove godine ona bi trebala preuzeti središnju stožernu ulogu u financiranju znanstvene djelatnosti. U tu svrhu su definirane i ovlasti i sastav novog UO od 7 ljudi koji bi trebali osigurati usmjeravanje ulaganja u istraživanja pomoću jasnih i transparentnih procedura i međunarodne recenzije.


 – Novi ustroj i zadaće Hrvatske zaklade za znanost dio su strukturnih mjera koje je novo vodstvo MZOS planiralo i uvelo s ciljem poticanja znanstvene djelatnosti koja je godinama bila zapostavljana i vođena na principima uravnilovke i klijentelizma. Transparentni kompetitivni projekti, poticanje razvoja nacionalnih korisničkih laboratorija, posebna pozornost međunarodno prepoznatim vrsnim znanstvenicima i mladim znanstvenicima te poticanje sudjelovanja hrvatskih znanstvenika u EU projektima i programima samo je dio ciljeva Zaklade kao središnje institucije za financiranje hrvatske znanosti. Orijentacija Vlade RH prema povećanju izdvajanja za znanost u sljedećim godinama će dodatno osnažiti njenu ulogu i pridonijeti krajnjem cilju: razvoju hrvatske znanosti kao poluge snažnog razvoja društva i gospodarstva – kaže Željko Jovanović.


Milanovićeve zamjerke


Ako ministar uspije provesti svoju namjeru da izmijeni kadrovsku strukturu tih tijela, tada će dobiti i pobjedu u ovoj političkoj bitki, a izmjene spornog zakona ionako će morati biti pitanje – kompromisa.


No, arbitrirat će na kraju glavom i bradom premijer Zoran Milanović, koji je svom ministru Jovanoviću zamjerio što, navodno, uvijek pušta informacije sa zatvorenih – i burnih – SDP-ovih sastanaka u javnost. Na tim sastancima Jovanović je govorio o tome da je osigurao besplatne školarine za uspješne i redovite, sufinanciranje međumjesnog prijevoza srednjoškolaca, besplatan nastavak školovanja za one koji su išli u trogodišnje škole, baš kako je Plan 21 i pisao, ali i ukazivao da ne treba ukinuti tzv. 3,5,7,9 dodatak na plaće učitelja i profesrora, što međutim nije prošlo jer ministar financija Slavko Linić jednostavno nema dovoljno novca.


 I dok Jovanović pokušava izboriti vlastitu autonomiju kao ministar, premijer Milanović jasno mu je poslao poruku da će se morati malo »mekše« nositi i s vlastitim kritičarima, a pogotovo sa stranačkim kolegama s kojima je interresorski prisiljen surađivati. Suma sumarum, iako je svojim prijedlogom zakona taknuo u bit stvari, ministar znanosti na kraju je gotovo politički linčovan s objašnjenjem da je zapravo predložio – premalo reformi.


Čini se da bi se u vrhu SDP-a prvo trebali sami sa sobom dogovoriti što žele od sustava znanosti, kako će ga financirati i hoće li biti prioritet za siromašni državni budžet. A tek onda će imati smisla i polemike, svađe, ostavke, ali i mogući kompromisi.