Traži se rješenje

Stručnjaci o slučaju lošinjske obitelji Maver: ‘Epilepsija nije zapreka za boravak u vrtiću’

Ingrid Šestan Kučić

Uprava Dječjeg vrtića Cvrčak u Malom Lošinju predložila je da dijete dolazi u vrtić tri puta tjedno po sat vremena  / foto A. TOMOVIĆ

Uprava Dječjeg vrtića Cvrčak u Malom Lošinju predložila je da dijete dolazi u vrtić tri puta tjedno po sat vremena / foto A. TOMOVIĆ

U Dječjem vrtiću Rijeka težimo inkluziji djece s teškoćama, odnosno stvaranju uvjeta u kojima će svako dijete imati optimalne uvjete za  razvoj, odgoj i obrazovanje, napominju Jurčić i Brašnić



Kad bi obitelj Maver iz Malog Lošinja imala riječku adresu onda njihov troipolgodišnji sin koji boluje od epilepsije ne bi postao slučaj, jer u najvećoj riječkoj predškolskoj ustanovi Dječjem vrtiću Rijeka nitko roditeljima Vedrani i Saši ne bi predložio da dijete dolazi u vrtić tri puta tjedno po sat vremena što im je predložila uprava Dječjeg vrtića Cvrčak u Malom Lošinju. Naime, kako kaže koordinatorica stručno-pedagoškog rada Lahorka Jurčić i psihologinja stručna suradnica za djecu s posebnim potrebama Ljiljana Brašnić, programe Dječjeg vrtića Rijeka pohađaju djeca koja boluju od epilepsije, a kako je to najučestalija bolest ili kronični poremećaj u neurologiji, kod velikog se broja djece uz primjerenu terapiju, bolest ne manifestira i ne predstavlja nikakvu zapreku za pohađanje redovnih grupa.


– Na žalost, ponekad, unatoč terapiji, postoji mogućnost da se bolest manifestira generaliziranim ili parcijalnim epileptičkim napadom koji u vrtićkom okruženju može ozbiljno ugroziti dijete. Uz to, ponekad se epilepsija javlja uz druge bolesti i poremećaje. U ovakvim se slučajevima traže primjerena rješenja koja se u idealnim situacijama dogovaraju i donose zajedno s roditeljima. Preduvjet za to je postojanje međusobnog povjerenja što iziskuje vrijeme, suradnju i dobre uvjete komuniciranja, napominju Jurčić i Brašnić.



Najviše djece s teškoćama u redovnim programima


U Dječjem vrtiću Rijeka prošle pedagoške godine bilo je upisano oko 60 djece za koje je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom donijelo Nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti. U najvećem broju su to teškoće iz skupine govorno-jezičnih poremećaja, zatim iz spektra autizma te intelektualnih poteškoća. Za svako pojedino dijete donosi se procjena o optimalnom obliku i trajanju programa. Trenutno se provodi odgojno-obrazovni rad u skupinama posebnih programa za djecu s poremećajima iz spektra autizma, djecu s intelektualnim teškoćama i djecu s motoričkim teškoćama, međutim veći je broj integriran u redovne programe.





Međutim, u slučaju obitelji Maver postoji čak i preporuka specijalistaneonatloga, pedijatrijskog neurologa i specijalista kliničkog psihologa o uključivanju u redovni dječji vrtić što je prijedlog o boravku svega tri sata tjedno u predškolskoj ustanovi Dječji vrtić Cvrčak zanemario, a roditelji su zbog toga bili primorani zatražiti zaštitu nadležnih institucija.


– U Dječjem vrtiću Rijeka težimo inkluziji djece s teškoćama, odnosno stvaranju uvjeta u kojima će svako dijete imati optimalne uvjete za rast, razvoj, odgoj i obrazovanje. Ideja inkluzije počiva na uvjerenju, podržanom i znanstvenim istraživanjima i primjerima dobre prakse, kako svakom djetetu bez obzira na njegove sposobnosti odnosno eventualne poteškoće treba omogućiti sudjelovanje u što širem rasponu aktivnosti i ponuđenih programa. Na taj način dijete razvija osjećaj pripadanja, sudjelovanja, razvija pozitivnih socijalnih odnosa i prijateljstva, a to sve doprinosi dosezanju njegovog punog potencijala.


Ne samo kod nas, nego i u svijetu, inkluzija predstavlja veliki izazov za praktičare. To je proces u kojem se traže optimalna rješenja, kreirana individualno za svako dijete, napominju Jurčić i Brašnić.


Pojašnjavajući kako prilikom upisa djeteta u vrtić roditelji i Vrtić sklapaju Ugovor o pružanju usluga ranog i predškolskog odgoja obrazovanja, što je slučaj i kod upisa djeteta sa zdravstvenim ili razvojnim teškoćama, Jurčić i Brašnić navode da se stručnjaci vrtića detaljno upoznaju s postojećom medicinskom dokumentacijom djeteta, a od djetetovih roditelja nastoje saznati što više za njih relevantnih podataka o djetetovim navikama, interesima, uvjetima u kojima raste i slično s ciljem određivanja primjerenog programa.


– Da bi ta procjena bila vjerodostojna, ponekad ju je potrebno donijeti i na temelju praćenja djeteta u vrtićkom okruženju. Zbog toga je predviđeno razdoblje opservacije do tri mjeseca. U našem je vrtiću postupak opservacije uređen Hodogramom pedagoške opservacije koji je sastavni dio Sigurnosno-zaštitnog programa Dječjeg vrtića Rijeka »Sigurni i sretni«. Tim je dokumentom predviđena intenzivna suradnja s djetetovim roditeljima, na što se obavezujemo i kod potpisivanja Ugovora o pružanju usluga ranog i predškolskog odgoja, obrazovanja i skrbi DV Rijeka, kažu sugovornice.U tom Ugovoru postoji i mogućnost izmjena uvjeta programa, ali isključivo na temelju provedene pedagoške opservacije djeteta ili obavljenih pretraga i mišljenja nadležnih službi, ako je to u interesu razvojnih potreba i sigurnosti djeteta odnosno sigurnosti i ostvarivanja odgojno-obrazovnog programa za drugu djecu. Izmjene uvjeta ostvarivanja programa odnose se na promjenu vremenskog trajanja programa na poludnevni program u trajanju od 4 do 6 sati dnevno ili kraći program u trajanju do 3 sata dnevno, no nikako ne u trajanju od tri sata tjedno.