Studentski rad koji se nerijetko koristi kao jeftinija zamjena za klasičan radni odnos, uskoro bi mogao biti dodatno ograničen. Naime, resorno ministarstvo obrazovanja radi na pravilniku kojim bi se točno propisalo što studenti i pod kojim uvjetima mogu raditi. Taj dokument trebao bi biti jedna od mjera borbe protiv rada na crno, odnosno iskorištavanja studentskog rada.

Sada za studentski rad praktično ne postoje nikakva ograničenja, ni kada je riječ o poslovima koje mogu obavljati, a ni kada je riječ o odrađenoj satnici. Naime, na studentski rad kao i rad maturanata, koji također uz školovanje mogu raditi preko student servisa, ne primjenjuju se odredbe Zakona o radu. 

    Oni tako, primjerice, mogu raditi s opasnim materijalima, mogu raditi dulje od zakonske satnice, nema nikakvih ograničenja uz njihov dnevni, tjedni, noćni rad… U praksi se to nerijetko iskorištava.    

    Sva ta problematična pitanja, kako doznajemo, trebala bi biti regulirana novim pravilnikom o studentskom radu.   

Radna snaga

Jedan od ciljeva tog dokumenta trebalo bi biti i zatvaranje prostora za iskorištavanje studentskog rada tamo gdje bi zapravo poslodavac trebao zaposliti radnika s ugovorom o radu. Ne tako davno, primjerice, sindikat u HT-u upozorio je kako ta kompanija sve više koristi studente kao radnu snagu, a istovremeno kao tehnološki višak zbrinjava stalno zaposlene radnike. U toj kompaniji radi više od tisuću studenata i agencijskih radnika. 

    Kako nam objašnjavaju naši sugovornici, pravilnikom o studentskom radu trebalo bi se spriječiti situacije da student zapravo u praksi radi posao koji ima obilježje stalnog radnog odnosa.   

Prikriveni rad

Vlade godinama pokušavaju uvesti reda u rad studenata. Tako se svojedobno studentski rad, ili prikriveni studentski rad, koristio za »izvlačenje« sredstava iz poduzeća, odnosno izbjegavanje oporezivanja. Studente se koristilo kao fiktivne radnike koji zapravo posao ne bi obavili, ali bi im »poslodavac« isplatio novčanu naknadu za rad. Tom »poslodavcu« student bi novac vratio umanjen za postotak koji bi na ime obavljene usluge ostao studentu.

Kako bi se takvoj praksi stalo na kraj još prije desetak godina uveden je maksimalni limit neoporezive godišnje studentske zarade. Tako je neoporeziva studentska zarada do 50 tisuća kuna, a svaki primitak iznad tog iznosa smatra se drugim dohotkom i na njega je student dužan platiti porez po stopi od 25 posto. No, ako student ili učenik s poslodavcem sklapa ugovor o djelu, odnosno ugovor o autorskom honoraru bez posrednika (studentske ili učeničke udruge) onda se primitak studenta bez obzira koliko on iznosio smatra drugim dohotkom i oporezuje po stopi od 25 posto.

Desetljeće iza nas te su izmjene u oporezivanju studentskog rada izazvale velike pobune u javnosti, kako studenta tako i onih koji ih angažiraju na poslovima. Tvrdilo se da će to eliminirati studentski rad koji će malo kome biti zanimljiv. No, to se nije dogodilo i naravno da studenti i dalje rade.