Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
22. listopada 2019.
Istražili smo

Što kraći put od proizvodnje do stola: Koliko se poštuje zakonski obavezni "kratki lanac opskrbe"?

Što kraći put od proizvodnje do stola: Koliko se poštuje zakonski obavezni "kratki lanac opskrbe"?
Što kraći put od proizvodnje do stola: Koliko se poštuje zakonski obavezni "kratki lanac opskrbe"?
Autor:
Objavljeno: 2. travanj 2018. u 22:26 2018-04-02T22:26:00+02:00

Grad Rijeka, u čijoj su nadležnosti vrtići i škole, odgovara da u Rijeci niti u bližoj okolici nema proizvođača hrane koji su sposobni opskrbljivati sve škole i vrtiće pa je tako nemoguće u nabavci namirnica u potpunosti poštovati »kratki lanac opskrbe«

ZAGREB S prvim danom prošle godine na snagu je stupio Zakon o javnoj nabavi, prema kojem od 1. srpnja 2017. svi javni naručitelji hrane za svoje kuhinje – u školama i vrtićima, bolnicama, vojarnama, učeničkim, dječjim i staračkim domovima te ostali – više ne bi najnižu cijenu dobavljača trebali uzimati kao najvažniji kriterij, već i tzv. kratki lanac opskrbe. To znači da bi trebali vrednovati ponude koje znače i što kraći put hrane od proizvodnje do stola, kako bi se smanjenjem transportnih troškova smanjilo i zagađenje okoliša, a na stolove stizali što svježiji proizvodi. Time se prednost daje malim, lokalnim proizvođačima – obiteljskim gospodarstvima u okolici škola i vrtića, bolnica i drugih.

Izraditi kriterije

Koliko se zasad poštuje načelo kratkog lanca opskrbe, pitali smo nadležna ministartva i gradove, no malo tko od njih navodi što i koliko kupuju od lokalnih proizvođača u blizini. Za vojsku i bolnice, pritom, odgovor nismo dobili.

U Ministarstvu poljoprivrede pojašnjavaju kako tek trebaju biti izrađeni kriteriji, odnosno upute javnim naručiteljima kako kratki lanac opskrbe ispoštovati, dok će se čelnike središnjih tijela državne uprave zadužiti da javnim naručiteljima iz svog djelokruga preporuče primjenu tih kriterija u postupcima javne nabave hrane.

Austrija predvodnica održive javne nabave

Austrija je među europskim predvodnicama održive javne nabave, za koju akcijski plan ima već gotovo deset godina. Njime se u cjelokupnoj javnoj nabavi, ne samo hrane, podržava nabava ekološki neškodljivih proizvoda i usluga, koji ispunjavaju  zahtjeve štedljivosti, ekonomičnosti i svrhovitosti, i pri čijoj se proizvodnji poštuju socijalni standardi. Dio ekološki neškodljivih proizvoda i usluga koji se nalaze na tržištu imaju ekološki znak, koji je orijentir u javnoj nabavi. Podržava se nabava robe pretežno od poduzeća koja imaju sustav za upravljanje okolišem, dok se poštuje i socijalni čimbenik, što znači da se prednost daje robi i uslugama koji doprinose dobrom radu, dostojnom čovjeka, socijalnoj integraciji, malim i srednjim poduzećima. Kod troškova kao što je primjerice nabava goriva za vozila, najekonomičnija ponuda se može utvrditi tek kada se uzmu u obzir svi troškovi – cijena, troškovi uporabe i zbrinjavanja otpada. U vanjske troškove motornih vozila spadaju i troškovi šteta koje emisija štetnih tvari prouzroči na ljudima  ili zgradama. Grad Beč je pomoću programa »ÖkoKauf Wien« (Ekonabava Beč) uspio ostvariti uštede od oko 63,5 milijuna eura.

»Što veći socijalni standardi kod proizvodnje, i što manji ukupni troškovi – neki su od kriterija koje i Europska komisija promovira kroz poticanje socijalno odgovorne javne nabave. S danas aktualnim Zakonom o javnoj nabavi i kriterijima koji su u izradi, Hrvatska se pridružila klubu članica EU-a koje već primjenjuju takvu praksu, a riječ je o 17 država«, odgovaraju iz Ministarstva poljoprivrede. Zasad imamo zakonsku odredbu o kratkom lancu opskrbe, no tek treba napraviti upute naručiteljima, a onda i osigurati da se te upute ubuduće poštuje.
Koliko već sada poštuju kratki lanac opskrbe, odgovorili su nam iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u čijoj je nadležnosti 67 domova socijalne skrbi. U prošloj su godini, navode, iz sredstava državnog proračuna za potrebu nabave hrane potrošili oko 43,6 milijuna kuna, pri čemu putem postupaka objedinjene javne nabave (za nabavu mesa, osnovnih potrepština kao što su brašno, ulje, tjestenina i slično) godišnje realiziraju oko 16 milijuna, a preostalu hranu ustanove socijalne skrbi nabavljaju pojedinačno putem postupaka jednostavne nabave od dobavljača u okolici (kruh, svježe mlijeko, jaja i slično).

Odgovorilo nam je i Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje je iz državnog proračuna u 2017. godini za troškove subvencionirane prehrane studenata potrošilo 159,86 milijuna kuna. Javnu nabavu samostalno provode studentski centri i drugi pružatelji usluge prehrane, te primjenjuju kratke lance nabave kako bi se u studentskim menzama posluživala hrana domaćih proizvođača, kažu.

Grad Rijeka, u čijoj su nadležnosti vrtići i škole, odgovara da u Rijeci niti u bližoj okolici nema proizvođača hrane koji su sposobni opskrbljivati sve škole i vrtiće pa je tako nemoguće u nabavci namirnica u potpunosti poštovati »kratki lanac opskrbe«.

Uvoza nema

Zatvorenici proizvode sami

Odgovor Ministarstva pravosuđa kaže kako su zatvorenici sami, za potrebe vlastite prehrane, samo lani proizveli više od  248 tisuća kilograma mesa, oko 294 tisuće kilograma povrća i čak 287.748 komada jaja. Mlijeka su proizveli preko 162 tisuće litara, pri čemu je  proizvodnja mlijeka, kao i jaja i mesa, u zatvorima lani bila poprilično veća nego u 2016. Raznovrsna proizvodnja hrane organizirana je  u sklopu poljoprivrednih radionica, te je namijenjena prvenstveno za potrebe zatvorskog sustava, odnosno za prehranu zatvorenika. Prehrambeni proizvodi koji se ne mogu podmiriti iz proizvodnje hrane unutar zatvorskog sustava, dobavljaju se putem javne nabave.

Ipak, za vrtiće se hrana u najvećoj mjeri nabavlja od lokalnih proizvođača – dobavljača, dok su za škole koje imaju vlastitu kuhinju, njih tri, lani sklopljeni ugovori s dobavljačima od kojih je 69 posto lokalnih proizvođača – dobavljača.

»Škole smatraju da se načelo kratkog lanca opskrbe poštuje, u skladu s mogućnostima. Sva se hrana nabavlja direktno od proizvođača ili dobavljača koji ju dostavlja direktno u školu. Iako, škole ne uvjetuju dobavljačima način nabave robe.

Dvije škole nisu nabavljale hranu od malih dobavljača u okolici škole. Jedna škola je nabavljala hranu od pet malih dobavljača u okolici škole, kažu u Gradu. Kad su u pitanju ostale škole, 21, koje koje nemaju svoju kuhinju, no djeci osiguravaju obroke, sve imaju lokalne dobavljače. Škole navode da hranu iz uvoza ne nabavljaju, ali je moguće da ugostiteljski obrti koji pripremaju ručkove koriste neke namirnice iz uvoza, što škola ne može znati.

Miroslav Kovač iz Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava »Život« kaže kako se cijena još uvijek smatra najvažnijim kriterijem u natječajima, pri čemu mali poljoprivrednici niskim cijenama velikih proizvođača ne mogu konkurirati.
– Naši proizvodi ulaze u velike trgovačke lance, ali do vrtića i škola, domova ne možemo, budući da traže cijene ispod naših proizvodnih. Naše cijene nisu visoke, ali veliki proizvođači si uvijek mogu priuštiti niže – kaže Kovač. Dodaje da se naručitelji još boje uzeti skuplje, ali domaće, što je puno kraće i putovalo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.