Snimio Sergej DRECHSLER
Takav sustav već funkcionira po trgovinama u slučaju otpadnih baterija, električnih i elektroničkih uređaja, žarulja i sličnog, kad su trgovci takvom robom dužni preuzeti staru, istrošenu ili pokvarenu robu bez da to uvjetuju kupovinom nove robe
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izradilo je Pravilnik o otpadnom tekstilu i obući, koji uskoro kreće u jednomjesečnu raspravu, a predviđa, između ostalog, da svaka trgovina tekstilom i obućom veća od 400 četvornih metara, u svom prodajnom prostoru od 1. siječnja 2016. godine postavi spremnik za otpadni tekstil koji građani donesu, bez obaveze kupovanja nove robe.
Pritom, u spremnike će biti moguće odbaciti samo tip robe koji ta trgovina prodaje, primjerice stari kaput će biti moguće ostaviti samo u trgovini koja u svom prodajnom asortimanu kapute i ima, stare košulje tamo gdje se i prodaju nove, obuću isključivo u trgovinama obućom i tako redom.
Kupon za popust
Staru robu već duže vrijeme prikupljaju i šalju na oporabu H&M-ove trgovine, gdje je moguće donijeti tri vrećice bilo čije i bilo kakve stare odjeće po osobi po danu, i dobiti za to kupon za popust na kupovinu njihove odjeće.
Kako veće trgovine u svom asortimanu uglavnom imaju sve to, većinu će otpadnog tekstila i obuće moći i primiti. Jednako tako, trgovine u kojima se prodaju, primjerce, tepisi, od građana će morati primiti stare tepihe, tamo gdje se pak prodaje ostali tekstil, poput posteljine, ručnika, kuhinjskih krpa i ostalog, bit će obavezni primati tu istu vrstu otpadnog tekstila. Isti takav sustav već funkcionira po trgovinama u slučaju otpadnih baterija, električnih i elektroničkih uređaja, žarulja i sličnog, kad su trgovci takvom robom dužni preuzeti staru, istrošenu ili pokvarenu robu bez da to uvjetuju kupovinom nove robe.
Spremnike, po svemu sudeći, neće nabavljati samo trgovine same, koje će morati osigurati prostor za njega, već svi koji se bave proizvodnjom, preradom, obradom, prodajom, odnosno uvozom ili izvozom proizvoda od tekstila. Tako sakupljeni otpadni tekstil i obuća predavat će se tvrtkama ovlaštenim za sakupljanje te vrste otpada. Kako se može čuti od onih koji se bave preradom otpadnog tekstila, iako svaki građanin Hrvatske u prosjeku godišnje »potroši« oko 12 kilograma odjeće i obuće, oni u Hrvatskoj uspiju prikupiti tek oko 40 posto potrebne im sirovine za rad, ostalo uvoze.
Većina tekstilnog otpada završava, naime, u miješanom komunalnom otpadu, dok je tekstil u posljednje vrijeme moguće odbaciti i u spremnike za tu vrstu otpada, koje su gradovi počeli postavljati na svojim ulicama. Kako je siromašnih puno, i sve više, većina robe iz tih spremnika brzo nestaje.
