ZAGREB » Nije lako biti osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Iako se stanje poboljšava, što konstatira i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak u Izvješću o radu za 2014. godinu, problema, nerazumijevanja, diskriminacije, pa i odvratnosti državnih tijela prema osobama s invaliditetom ima napretek.

 Nepristupačne službe

Državne službe svoje prostore još nisu dovoljno prilagodile osobama s invaliditetom. Među nedovoljno pristupačne ubrojeni su HZZO, HZMO, centri za socijalnu skrb, uredi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, zatim bolnice i liječnici opće prakse, a posebno su, po niskoj razini pristupačnosti, apostrofirani sudovi. »Mnogi od tih ureda nalaze se u zaštićenim zgradama, a prema postojećim propisima nije dopušteno učiniti preinake kako bi bili pristupačni za osobe s invaliditetom«, konstatira Slonjšak.

 

 Niže obrazovanje

Socijalni položaj mnogih osoba s invaliditetom može se nazrijeti i iz podataka o obrazovnoj strukturi žena s invaliditetom. Naime, od 205.305 žena s invaliditetom, koliko je 13. veljače ove godine bilo evidentirano pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, njih čak 77,5 ima osnovnu školu ili i niži stupanj obrazovanja. Posebno je loše stanje u kontinentalnom dijelu Hrvatske gdje primjerice u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji njih 87 posto ima tu razinu obrazovanja, tek desetinu manje u Virovitičko-podravskoj. Relativno je najmanje loše stanje u Zagrebu gdje ih je 56 s osnovnom školom ili nižom razinom obrazovanja, a u prosjeku je stanje nešto bolje u jadranskim županijama. U Primorsko-goranskoj ih je 61 posto, Dubrovačko-neretvanskoj 64 posto, a nešto više u Splitsko-dalmatinskoj i Šibensko-kninskoj. Posljedica je to dugogodišnjeg usmjeravanja osoba s invaliditetom, posebno djevojčica, djevojaka i žena u posebne škole, posebne smještaje čime su te osobe gurane prema sustavu socijalne skrbi ili mirovini. Rezultat svega toga je da je u Hrvatskoj zaposlena tek 5.901 žena s invaliditetom