Što čekamo?

Sporni poticaji: Dok u Nizozemskoj obnovljiva energija pokreće vlakove, kod nas pokreće samo – afere

Bojana Mrvoš Pavić

Hrvatska bogata suncem, vodom i vjetrom koristi samo 11 posto "zelene" energije / Foto REUTERS

Hrvatska bogata suncem, vodom i vjetrom koristi samo 11 posto "zelene" energije / Foto REUTERS

Neprihvatljivo je da se nas koji proizvodimo struju iz OIE-a optužuje za potencijalna poskupljenja. Nismo krivi mi, nego država koja je omogućavala previsoke poticaje i za to će netko morati odgovarati, kaže Aljoša Pleić, predsjednik Udruženja obnovljivih izvora energije Hrvatske



ZAGREB – Sve nizozemske vlakove od prvog siječnja ove godine u potpunosti pokreće električna energija proizvedena iz vjetra. Na potpuno »čistu« energiju vozi se oko 600 tisuća ljudi dnevno, na ukupno pet i pol tisuća putovanja vlakom svakoga dana. Nizozemci, koji se prvi u svijetu mogu pohvaliti ovakvim nečim, izračunali su da samo jedna vjetroturbina u sat vremena može energijom opskrbiti vlak za putovanje dulje od 200 kilometara.


Gdje je, i hoće li ikad u sličnoj priči u svjetskim medijima biti spomenuta i Hrvatska – bogata suncem, vodom i vjetrom – besplatnim izvorima čiste, i nadajmo se, nepresušne energije? Polovica od ukupne količine električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije (OIE), dolazi nam iz HEP-ovih hidroelektrana, ostatak iz vjetra i sunca, biomase. U ukupnoj potrošnji kućanstava i prometa, industrije, gospodarstva općenito, energija proizvedena iz »obnovljivaca« danas čini tek 11 posto. Nije malo, s obzirom da smo u proizvodnju takve energije zapravo ozbiljnije krenuli tek prije desetak godina, no malo je u odnosu na ono što možemo, s obzirom na velike potencijale koje imamo. Unatrag deset godina je, osim toga, cijena tehnologije koju koriste vjetroelektrane i solari pala desetak puta, a njena učinkovitost značajno porasla, što znači da je struju ili toplinu iz obnovljivih izvora sve jeftinije proizvoditi.


Šakom i kapom


I prije pet, ali i više godina je bilo tako – da je proizvodnja iz »obnovljivaca« bila puno jeftinija od poticaja koje su ti proizvođači primali od države. Jasno i glasno to kaže i Aljoša Pleić, predsjednik Udruženja obnovljivih izvora energije Hrvatske, koje okuplja proizvođače energije iz vjetroelektrana, »solara«, biomase i ostalih izvora. Država je, napominje, »obnovljivcima« davala previše novaca, nitko te poticaje, tko zna iz kojih razloga, nije s godinama korigirao naniže, pa danas imamo situaciju da nema dovoljno novaca za sve one koji su priključeni na elektroenergetsku mrežu, ili to žele biti. Državni poticaji za »obnovljivce« prikupljaju se iz dva izvora – od naknade koja se, u iznosu od tri i pol lipe po potrošenom kilovatsatu, naplaćuje svim građanima i gospodarstvu te iz obaveze svih opskrbljivača na tržištu da otkupljuju »zeleno« proizvedenu energiju.





Najveći svjetski proizvođač energije iz obnovljivih izvora danas je, paradoksalno, Kina – država koja ostatak svijeta zagađuje fosilnim gorivima, a »obnovljivce« forsira samo zato da bi zbog svog rapidnog gospodarskog rasta imala dovoljno energije, koju iz fosilnih goriva ne može proizvesti u tolikim količinama. Osim toga, zbog vlastitih inovacija i jeftine tehnologije, ulaganje u obnovljive izvore jeftinije im je nego drugdje u svijetu. Ostale države proizvodnju iz sunca i vjetra te ostalih obnovljivih izvora povećavaju iz upravo suprotnog razloga, kako bi smanjile upotrebu nafte i plina.


U tome prednjači SAD, koji u globalnoj potrošnji energije iz obnovljivih izvora sudjeluje s više od dvadeset posto, dok je u Europi najveći proizvođač iz »obnovljivaca« Njemačka, zatim Italija i Francuska, no Danska je, iako s manjom proizvodnjom čiste energije od njihovih, država koja se najbrže približava cilju da u idućim desetljećima svu svoju potrošnju zadovoljava iz »zelenih« izvora. Trenutačno čak 40 posto onoga što troše, Danci proizvode iz »obnovljivaca«.


Po vrstama izvora, Brazil je najveći proizvođač energije iz vode, Kina iz solarnih ćelija i vjetra, SAD iz geotermalnih izvora, no EU prednjači u proizvodnji energije iz biomase u čemu, međutim, najveći udio ima grijanje kućanstava na drva, koje EU ubraja u »čistu« proizvodnju energije. Zahvaljujući tome, i Hrvatska je već premašila EU cilj da do 2020. godine najmanje 20 posto potrošnje dolazi iz obnovljivih izvora.


Njemačka, vodeća u Europi, godišnje iz obnovljivih izvora proizvede 36 milijuna tona ekvivalenta nafte, Italija gotovo 24 milijuna, Hrvatska pak, podaci su za 2014. godinu, 2,3 milijuna, nešto malo više od, primjerice, BiH ili Srbije te Slovenije.



»Obnovljivcima« se, međutim, dijelilo previše, šakom i kapom, tako da su imali ekstraprofite i munjevito brze povrate investicija, potvrđuje i sam Pleić. »Ako se poticaji za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora isplaćuju prvih 14 godina rada, onda bi neko normalno vrijeme za povrat investicije bilo oko osam godina. U Hrvatskoj su investicije, međutim, vraćane za tri do pet godina, s povratima od 15 posto na uloženo, godišnje. Cijena poticaja nije mijenjana od 2007. do 2012. godine, kad je prvi put korigirana, a trebalo ju je korigirati svake godine iznova. Zato je apsolutno neprihvatljivo da se danas nas koji proizvodimo struju iz OIE optužuje za potencijalna poskupljenja energije. Nismo krivi mi, nego država koja je omogućavala previsoke poticaje«, kaže Pleić, dodajući kako će netko u državi za to jednom morati odgovarati.


Tužbe za vratom


Hrvatski se vlakovi sigurno još dugo neće voziti na struju proizvedenu iz »obnovljivaca«, to je jasno, no koja je direktna korist od domaćih obnovljivih izvora koje (pre)skupo plaćamo, odnosno potičemo, pitamo Pleića. Odgovara da će cijena proizvodnje struje iz vjetra ili sunca te drugih izvora biti sve jeftinija što »obnovljivaca« na tržištu bude više, a oni su, dodaje, budućnost. »Elektrane na ugljen su u Hrvatskoj apsurd, jer svog ugljena nemamo, kao što za plinske elektrane nemamo dovoljno, barem ne opravdanog konzuma. Obnovljivi su izvori neminovno naša budućnost. Građanima, međutim, moramo prikazati transparentne toškove svoje proizvodnje, da vide kako je ona sve jeftinija, i kako će njena cijena i dalje padati što nas više bude na tržištu. A da ne spominjemo ekologiju, kao i broj ljudi koje zapošljavamo«, navodi Pleić.


»U prosjeku, vjetroelektrane zapošljavaju jednog čovjeka na svaka tri i pol megavata instalirane snage, a trenutačno je u Hrvatskoj 744 megavata u potpisanim ugovorima. Mi u svojoj vjetroelektrani od 30 MW zapošljavamo deset ljudi čija je najniža neto plaća gotovo deset tisuća kuna, a prosječna 14.700, i tako je u svim VE«, navodi Pleić, dodajući kako ima još prostora za nove projekte. Na opasku kako HEP-ova mreža već sad ne može primiti sve ugovorene nove projekte »obnovljivaca«, zbog čega država za vratom ima i potencijalne, kao i stvarne tužbe onih koji su krenuli u investicije a ne mogu se priključiti na mrežu, Pleić odgovara kako to baš i nije tako. »I HEP sam razmatra kupnju projekata proizvodnje iz obnovljivih izvora«, što znači da prostora ima, zaključuje.


Očekuje se da u idućih mjesec do dva bude poznato hoće li, točnije koliko će ipak poskupjeti naknada koju svi potrošači plaćaju za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora. U udruženju »obnovljivaca« navode kako nije pravično da građani plaćaju naknadu za sve kilovatsate koje potroše, a potroše samo deset posto energije proizvedene iz OIE. Njihov je prijedlog zato da trošak naknade bude promjenjiv, odnosno u skladu s količinom proizvedene »zelene« energije, i njene proizvodne cijene. Jednako tako, predlažu da država potiče ugradnju »solara« na što više krovova kućanstava i stambenih zgrada, što bi značajno smanjilo račune, uvoz električne energije, ali i potaknulo gospodarstvo.