U somu teškom 22 kilograma, uhvaćenom 20. lipnja u Kupi u selu Zorkovac kod Ozlja ustanovljena je količina od čak 146,1 miligrama kancerogenog i mutagenog spoja polikloriranog bifenila (PCB) po kilogramu. Ili prevedeno – 18 puta viša od dopuštenog
Somovi koji plivaju Kupom nizvodno od granice sa Slovenijom već su godinama zatrovani kancerogenim i mutagenim spojem naziva poliklorirani bifenil (PCB) i njihova konzumacija može kod ljudi dovesti do ozbiljnih posljedica – od razvoja raka, do poremećaja neuroloških funkcija kod novorođenčadi, za koje je posebno opasna.
Pretpostavka, koja se već godinama provlači u neformalnim kontaktima ribiča s obje strane granice, ovih je dana dobila i svoju službenu potvrdu s najnovijim otkrićima Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba.
Analizu su naručili članovi Športsko ribolovnog društva »Ozalj«, plativši ispitivanje uzoraka ribe uhvaćene ove godine u Kupi na širem ozaljskom području. Nalaz s potpisom voditelja Centra za potvrdne analitičke metode dr. sc. Zdenka Šmita, izrađen posljednjeg dana listopada je, u najmanju ruku – šokantan.
Zabranjena tvar
Važeći Pravilnik o najvećim dopuštenim količinama određenih kontaminanata u hrani dopušta, naime, maksimalnu količinu od osam miligrama PCB-a u kilogramu ribe. U somu mase 22 kilograma, koji je 20. lipnja ove godine uhvaćen u Kupi u selu Zorkovac kod Ozlja ustanovljena je, pak, količina od čak 146,1 miligrama ovog opasnog spoja po kilogramu. Ili prevedeno, čak 18 puta viša od dopuštene.
Analiza Onkološkog instituta Ljubljana pokazala je da kod žena iz Semiča postoji čak 4,3 puta veća pojavnost raka žučnog mjehura. Pojavnost raka debelog crijeva i pluća na tom je području također daleko viša nego u ostatku Slovenije, jednako kao što je utvrđen i viši rizik od raka jajnika i raka jetre.
Odakle uopće u somovima u Kupi ova odavno zabranjena tvar? Priča korijen ima u mjestu Semič, u susjednoj Sloveniji. U tamošnjoj tvornici »Iskra« poliklorirani bifenili su od 1962. godine rabljeni u proizvodnji kondenzatora. Zabranjeni su 1983. godine, dokad je, prema službenim podacima, iskorišteno čak 3.443 tona PCB-a.
Trenutak zabrane tvornica je dočekala s čak 246 tona neiskorištenog PCB-a. Od toga je 6,2 tone prodano, dok je 169 tona poslano na zbrinjavanje u Francusku. Ostatak je jedno vrijeme stajao u krugu semičke tvornice, pri čemu je navodno čak 27 tona isparilo u zrak. Ostatak se smjestilo u posebno izrađenom betonskom sarkofagu. No kako njegova izrada, tvrde svjedoci, nije bila najspretnija, preko trinaest tona PCB-a se ocijedilo u zemlju i kroz kraški teren dospjelo do izvora rijeke Krupe, koji se nalazi kakva tri kilometra dalje od Semiča. Riječica Krupa se ulijeva u Lahinju, a ona dalje u Kupu kao njen glavni pritok.
Poliklorirani bifenili (PCB) su klorirani ugljikovodici, koji se u komercijalnoj proizvodnji koriste u rashladnim tekućinama i izolatorima u elektroindustriji. Najčešće se koriste u zatvorenim sustavima, primjerice, transformatorima, kondenzatorima i vakuumskim pumpama. Upotreba im je zabranjena osamdesetih godina, no procjenjuje se da u okolišu još uvijek cirkulira preko 1,2 milijuna tona. Rasprostranjeni su u cijelom svijetu, čak i tamo gdje se nikad nisu koristili, pa je PCB nađen i u tkivu polarnog medvjeda.
Poput radijacije
S vremenom se koncentracija u samoj vodi razrjeđuje do gotovo bezopasnih granica. No istodobno se PCB taloži u mulju i pijesku, što objašnjava činjenicu da su sve dosad napravljene analize riba pokazale da su njime najkontaminiranije vrste poput somova i drugih predatora, koji obitavaju pri dnu.
Priču se u Sloveniji isprva nastojalo zataškati, no krajem osamdesetih se ipak počelo raditi prva ozbiljna istraživanja. Najcjelovitije je zgotovljeno u studenom prošle godine, kad je Zavod za zdravstvenu varnost iz Novog Mesta detaljno razradio utjecaj PCB-a na živi svijet Bele Krajine.
– PCB se nakuplja u organizmima koji žive u kontaminiranom okolišu i oni ga s vremenom dobivaju sve više. To se može usporediti s radijacijom. Može se primiti određena količina zračenja, ali kad se pređe granica, dolazi do ozbiljnih posljedica, navodi dr. Bonia Miljavac, koja je sudjelovala u izradi ove studije.
Ona navodi kako nije problem samo s PCB-om koji je završio u vodi, već i s onim koji je godinama isparavao u zrak i ušao u hranidbeni lanac. U kokošjim jajima na području Semiča izmjerena je tako količina PCB-a 18 puta viša od praga. U kravljem mlijeku PCB je bio dvostruko viši od normale, a u pilećem mesu sedam puta viši. Duplo viša količina toksina ustanovljena je čak i u majčinom mlijeku žena s područja Semića, a kod najšokantnijih podataka došlo se kod riba i to u svim uzetim uzorcima.
Otrovna hrana
Kod riba u Lahinji izmjerena je količina PCB-a 153 puta viša od dopuštene, a u Krupi od 113 do nevjerojatnih 1.674 puta viša. Ta je koncentracija otkrivena kod potočne pastrve stare četiri do pet godina, uhvaćene na izvoru Krupe.
U Zavodu za javno zdravstvo Karlovačke županije kažu kako za mjerenje koncentracije PCB-a u vodi i živim organizmima – nisu nadležni. Po riječima Željke Cerovac iz Službe za zdravstvenu ekologiju, analiza vode spada u resor Hrvatskih voda, dok Zavodi rade kao ugovorne ustanove.
– Hrvatske vode imaju vlastiti laboratorij i nadležni su za međudržavne vode, na primjer Dunav s Mađarima ili Kupu sa Slovencima. Prije deset godina je Kupa još bila u našoj nadležnosti, no tada se polikloriranim bifenilima još nismo bavili – kaže Cerovac, dodajući da su podaci do kojih su došli ribiči svakako indikativni i upućuju da treba planirati stalni monitoring.
– Analize pokazuju da je sama voda iz Kupe u relativno dobrom stanju, no ribe nitko ne može natjerati da plivaju onako kako mi to želimo. Postoje migracije riba s jednog na drugo mjesto i logično je da riba koja je jedno vrijeme plivala u Krupi poslije može biti i u Kupi, kaže ekološki aktivist Krunoslav Mlačak, inače predsjednik Planinarskog društva »Vrlovka« iz Kamanja, pogranične općine s hrvatske strane granice.
Bojazan da su ribe u Kupi odavno kontaminirane PCB-om iz Semiča potvrdila su sva dosad činjena ispitivanja. Nažalost, ona nikad nisu rađena sustavno i institucionalno, već su analize uvijek na svoju ruku sporadično naručivali ribiči. Zatrovanost soma tako je utvrđena već u nalazu od 13. listopada 1995. Sljedeće ispitivanje naručeno je 2006. godine kad je u somu od 20 kilograma uhvaćenog u Bubnjarcima izmjereno 54,4 miligrama PCB-a po kili, a u onom od 30 kilograma uhvaćenom u Levkušju 26,7 miligrama.
Otrov sve do Petrinje
Iste je rezultate dalo i ispitivanje dvije godine kasnije. Tad je u somu mase 10,3 kilograma uhvaćenom u Ozlju razina PCB-a bila 33,1 miligram po kili, a opasna koncentracija zabilježena je i u ribi uhvaćenoj kilometrima nizvodno. Tako je som izvađen u kolovozu 2008. iz Kupe u Petrinji imao koncentraciju PCB-a od 28,3 miligrama po kilogramu ribe.
– Očito je to nešto što se želi zataškati. Ribe su zatrovane i u Petrinji, a tko zna kakva je situacija u Savi. No izgleda da nekome nije u interesu da se to sazna. Sramotno je da analizu redovito ne provodi Zavod za javno zdravstvo Karlovačke županije, već to moramo mi naručivati – komentira Ivan Stupić, tajnik ŠRD Ozalj, navodeći da su s rezultatima odavno upoznali resorno ministarstvo i Zavod, ali dosad bez učinka.
Ništa više od fiša
– Osobno svake godine za Badnjak pripremam fiš paprikaš od soma. Zaledio sam jednog uhvaćenog u Kupi ove godine za tu prigodu, no više nema šanse da ga jedem, zaključuje predsjednik ŠRD-a Ozalj Branko Pečaver.
Rješenje ovog ozbiljnog ekološkog i zdravstvenog problema se ne nazire, jer kako smo već napomenuli, PCB je spoj koji godinama ostaje u okolišu. Svjesni su toga i Slovenci koji su na kraju Studije izdali tek naputke da treba dalje pratiti posljedice na zdravlje i pojavu bolesti na ciljanom području, no bez uputa kako sanirati stanje.
– Da netko može ukloniti PCB, dobio bi vjerojatno ne jednu, nego dvije Nobelove nagrade za kemiju. Ne treba nakon svega dizati paniku, ali ljudi ipak zaslužuju znati kako stoje stvari, zaključuje Mlačak.
