Uslugu čišćenja i održavanja grobnica i spomenika nudi 33-godišnji godinama nezaposleni ekonomist sa srednjom stručnom spremom Marko (ostali podaci poznati redakciji), u ime svoje šesteročlane obitelji u kojoj je jedino primanje, no i njegova isplata tek treba krenuti, majčina nevelika mirovina koja neće prelaziti 2.000 kuna
ĐAKOVO »Vršimo uslugu čišćenja i uređenja grobova, grobnica i nadgrobnih spomenika dva puta mjesečno za samo 50 kuna, na tel…«, oglas je koji je u subotu prijepodne osvanuo u središtu grada. Anonimni autor tako se pridružio vojsci onih koji u potrazi za bilo kakvim poslom oglašavaju usluge poput ‘frezanja’ vrtova, rezanja drva, u zimi čišćenja snijega… No, nikada do sada pružanja usluge održavanja tuđih grobova. Sila Boga ne moli, reklo bi se u gradu s više od 3.000 nezaposlenih, gdje je svaki posao dragocjen.
Nazvali smo broj telefona sa, za đakovačke prilike do sada neviđenog oglasa, a s druge strane žice čuli još jednu »priču iz Hrvatske«, kao potvrdu opće krize, nezaposlenosti i snalaženja da se preživi. Uslugu čišćenja i održavanja grobnica i spomenika nudi 33-godišnji godinama nezaposleni ekonomist sa srednjom stručnom spremom Marko (ostali podaci poznati redakciji), u ime svoje šesteročlane obitelji u kojoj je jedino primanje, no i njegova isplata tek treba krenuti, majčina nevelika mirovina koja neće prelaziti 2.000 kuna. Ovim oglasom svaka zarađena kuna bit će im, kaže Marko, velika kao kuća.
»Kada ste godinama bez posla, kada vam nitko u obitelji nema posao, kada legnete u krevet san vam neće na oči nego stalno razmišljate kako zaraditi 100 ili 200 kuna. Imam mnogo ideja, no što god vam padne na pamet sve zahtijeva početna ulaganja, a prilike vam to ne dopuštaju«, kaže nezaposleni 33-godišnji Marko.
– U kući nas je šestero – otac, majka, sestra, supruga i ja s 14-mjesečnom bebom, kaže nezaposleni ekonomist Marko.
– Nezaposlen je i otac, ne radi ni moja supruga, majka čeka skromnu mirovinu, a sestra je otkaz dobila dan prije Nove godine. Ja ne radim već godinama. Stalno pratim natječaje za posao, iza mene je niz molbi za posao koje nisu rezultirale zaposlenjem, pa više i nemam nade da bez debele veze mogu naći posao, kaže Marko. Ideju o nuđenju usluge čišćenja i održavanja grobova sugrađana dobio je, kaže, gledajući TV, na jednom zagrebačkom primjeru.
– Kriza je svima, no mislim da 50 kuna za dva čišćenja grobnice mjesečno nije mnogo u odnosu na pijetet prema nečijem posljednjem počivalištu. U gradu su brojni sugrađani koji zbog bolesti, nemoći, starosti ne mogu redovno na groblje pa taj posao mogu povjeriti meni ili, ovisno o dogovoru unutar obitelji, nekome od mojih ukućana, kaže Marko.
Za njim su četiri godine radnog staža, no nikada u struci.
– Došlo je vrijeme kada je naći posao postala nemoguća misija. Mlade obitelji, poput moje, u potrazi za poslom i boljim životom, odlaze u udaljene zemlje poput Kanade no, ne želim da zvuči kao fraza, ali ja volim Slavoniju i ne želim ju napuštati. Možda bih o odlasku u inozemstvo ozbiljno i razmislio da sam sam, no s obitelji i malim djetetom mnogo je teže otići u tuđinu i početi od nule. Također, teško bi mi ovdje bilo ostaviti roditelje koji dolaze u godine kada im je potrebna pomoć i podrška djece, kaže Marko, čekajući prvi poziv sugrađana za angažman na čišćenju i održavanju grobnica njihovih najmilijih.
