Naravno da taj ugovor s MOL-om treba raskinuti. A tu odluku mora donijeti Vlada. Pitajte ga što bi na njegovom mjestu Viktor Orban učinio? Sva krivica je na premijeru Milanoviću koji mora mora poslati jasnu poruku: nitko ne smije prijetiti hrvatskoj Vladi!
Bivši ministar financija Slavko Linić danas je neovisni saborski zastupnik i jedan od najžešćih kritičara premijera Zorana Milanovića, s kojim je u Vladi vodio ratove, uz ostalo i zbog Ine.
Čini se da ste bili u pravu u onome na što ste godinama upozoravali: MOL doista ne želi modernizirati hrvatske rafinerije nafte nego ih zatvoriti. Kako komentirate novi raza Inu?
Rafinerije su na udaru jer u međuvremenu nisu tehnološki obnovljene, a to je bila obaveza MOL-a.
– Tako je. Gledajući povijesno, MOL je na natječaju bio pobijedio upravo zato što je pristao potpisati ugovor uz obavezu tehnološke obnove obje rafinerije, i Rijeke i Siska. Zato je i ušao u Inu. Ne zato što je netko htio prodati kompaniju da se tim novcem puni proračun, nego zato da bi se našao partner koji će obnoviti rafinerije i osigurati ulaganja. Također, obaveza je bila i daljnje istraživanje izvora nafte i plina u Hrvatskoj. Prva pretpostavka bila je da se u srednjoročnom razdoblju, takav je dokument potpisan, osigura tržište za hrvatske naftne derivate – cijela Hrvatska, potom cijela Slovenija, veći dio tržišta BiH i bar 10 posto tržišta u Srbiji. To je bila obaveza uprave Ine. Na taj način nitko nikada ne bi mogao dovesti u pitanje ni rad ni opstanak rafinerija. To je bio srednjoročni plan upravljanja usvojen još 2002. godine, u trenutku kad je MOL ušao u Inu. No, onda je kasnije Ivo Sanader dao preporuku da se puste u prodaju dionice braniteljskih fondova, dalje znamo što se zbivalo. Tada su rokovi obnove rafinerija pomicani, na 2010. godinu je pomaknuta odluka. Sada je 2014. godina, a obnove još nema. I sada imamo premijera koji – što čini? Daje izjave kojima može samo zavaditi dvije regije, Sisak i Rijeka sada se svađaju koga zatvoriti, a koga ne. Pa ne može se tako braniti hrvatske državne interese. Zatvaranje niti jedne od dvije rafinerije ne dolazi u obzir. Milanović se doslovno dodvorava Mađarima! To je neprihvatljivo.
Vrdoljak brani interese RH
Očito se premijer rukovodi tržišnim kategorijama kad to izjavljuje.
– Pa njemu ništa nije sveto.
Zašto bi Milanović htio da se neka rafinerija zatvori?
– Nagađajte kako hoćete. Ja se pitam je li premijer u funkciji MOL-a?
Ranije ste to tvrdili za njegova bliskog suradnika, predsjednika Nadzornog odbora Ine, Sinišu Petrovića, a sad za njega?
– Sve je na premijeru. Pa ne vodi nitko politiku oko tako krupnog pitanja sam, ovdje je riječ o politici Vlade. Loš predsjednik Nadzornog odbora lako se može zamijeniti ako se želi, zar ne. Ja sam i ranije to rekao: iza svega stoji premijer. Gledajte, jasno nam je što je Sanader radio u vezi Ine, to svi znamo, postoji pravomoćna presuda. Ali ja se pitam zar je moguće da postoje ljudi koji sada rade na spašavanju Ine, a da ih premijer ne podržava. Zar je moguće da Milanović ne podržava vlastitog ministra Vrdoljaka, koji od MOL-a zahtijeva ulaganja, bori se, a da pritom od premijera niti jednu rečenicu nismo čuli o tome podržava li on vlastitog ministra gospodarstva?! Vrdoljak brani interese Republike Hrvatske. Neprihvatljivo je da Zoran Milanović također nije sudionik toga. Jedino što je rekao bilo je da on nije odgovoran za prethodne događaje iz vremena Sanadera i tadašnje ugovore, jedino to. Što je njemu, zar on misli da je svijet počeo s njim kad je sjeo u ovu stolicu? Pa predsjednik Vlade mora postupati, a ne se čuditi. Ugovor je morao biti srušen. Pa i pravomoćne presude su u međuvremenu potvrđene o tome da je zadnji ugovor s MOL-om rezultat korupcije.
Zar je moguće taj ugovor jednostrano raskinuti bez dodatne štete za Hrvatsku i porezne obveznike?
– Sve je moguće: NO je taj koji određuje ovlasti uprave, dakle postoje instrumenti i alati za to. Znamo da ova uprava Ine ne radi u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima. Sve će ići na Trgovački sud sada. Zašto Nadzorni odbor to ne sankcionira? Zašto Zoran Milanović na tome ne inzistira? Pa ne može on pobjeći od svoje odgovornosti kao predsjednika Vlade.
Raskid ugovora s MOL-om bio bi opasan, preskup za Hrvatsku. MOL bi sigurno tražio milijarde eura odšete na sudu.
– Može se raskinuti ugovor, donijeti novi statut… Uostalom, MOL nas je već tužio, zar ne? Pa MOL nas je prevario, valjda će to svaka arbitraža utvrditi. Ugovor je potpisan temeljem dokazane koruptivne radnje i još nisu ni ispoštovane njegove odredbe. Naravno da taj ugovor treba raskinuti! A tu odluku mora donijeti Vlada. Zato kažem: sva krivica je na premijeru Milanoviću. Vlada svojim odlukama može sve, može mijenjati zakone, može mijenjati uvjete, ugovore. Pitajte Zorana Milanovića što bi na njegovom mjestu Viktor Orban učinio? Svi znamo što bi učinio. Umjesto toga, mi ovdje razgovaramo o zatvaranju obiju rafinerija. Pa uz ovakvo ponašanje Vlade, i moguće je da MOL radi što hoće.
Dobro znate da je MOL cijelo vrijeme tvrdio da mu hrvatska država nije na vrijeme davala potrebne dozvole i da zato nije bilo modernizacije rafinerija u dogovorenim rokovima.
– Obrnuto je bilo, ja to jako dobro znam: prvo su oni počeli mijenjati tehnologiju, kreking umjesto kokinga, i onda su se temeljem toga mijenjali planovi i dokumentacija, pa su se i odluke o modernizaciji prolongirale. Čak su se mijenjali i lokaliteti, svi u Rijeci dobro znamo da su selili iz Bakra u Kostrenu. Pitajte Komadinu i Vujića koji su se s time borili u ime Županije. MOL je tražio opravdanja i alibije za neulaganja, pa su optuživali državu za dozvole. A sami se nisu držali ugovora i obaveza. I sada: gasimo rafinerije. Nezamislivo! Samo iz jednog ključnog razloga – jer nije osigurano tržište za Inine derivate. Namjerno i svjesno se to radilo.
Građani prodavali dionice
Ali čekajte malo, pa ugovor s MOL-om potpisan je u vrijeme Račanove Vlade, 2003. godine.
– Da, čime je MOL stekao 25 posto plus jednu dionicu. Trebali smo ostati na tome, pa problema ne bi bilo. Ali Sanader je rekao: idemo to prodati. Izručio im je Inu. A tko je sudjelovao u cijeloj raboti – građani. Oni su ti koji su prodavali svoje braniteljske dionice. Ne država, nego građani – na Sanaderovu preporuku.
Godinama ste bili u Ini i borili se za Inu, možete li objasniti što uopće čini profitabilnost rafinerije? I na tome se lome koplja. Ta analiza ustvari određuje budućnost Siska i Rijeke.
– Stvar je jednostavna: svaka proizvodnja derivata iz nafte ostavlja oko pola količine teških ostataka, mazuta. U što većoj mjeri to uspijete dalje preraditi i prodati, to je profitabilnost veća. A za to je ključna riječ: tržište. I modernizacija. MOL nije osigurao dogovoreno ciljano tržište, a uz to nije ni obnovio rafinerije. Bez obnove nema dovoljne prerade mazuta, i danas su naše rafinerije obične mazutare. Da je tehnologija visokovrijedna, bilo bi i profita. No, MOL se nije uspjelo natjerati da izvrši svoje obaveze. Znamo tko je za to odgovoran – Nadzorni odbor.
Onda vi ponavljate svoj zahtjev da Siniša Petrović odstupi?
– Ma ponavljam vam: Zoran Milanović odlučuje. Nije to pitanje nikakvog Petrovića. On možda jest sudjelovao dosad u brojnim prljavim poslovima, no odluka o tome kako razvijati Inu je na Vladi, na premijeru, a ne na jednom članu NO.
Preuzeti odgovornost
– Mehanizmi postoje, u slučaju sudskog spora s MOL-om nema daljnjeg preuzimanja dionica. Dakle, načini postoje, samo mora postojati odluka Vlade o tome. Netko treba preuzeti odgovornost. Uostalom, sjetimo se, HANF-a je nekad radila na taj način, blokirala je neprijateljske namjere druge strane. Naravno, ljudi su zbog toga smjenjivani. A na koncu konca, imamo i pravomoćnu presudu za korupciju – ako to nije dovoljno da se ugovori raskidaju i pokreću sporovi, onda ne znam što je. Uloga Nadzornog odbora pritom bi trebala biti da bude branik zaštite interesa Republike Hrvatske, a Zoran Milanović kao predsjednik Vlade mora poslati jasnu poruku: ulaganja u obje rafinerije su nužna, to je dio ugovorne obveze s MOL-om, i dogovor oko tržišta mora postojati. Slovensko tržište mora biti Inino, a ne MOL-ovo za derivate koje proizvode u Slovačkoj. Jednako kao i dio drugih tržišta, to mora biti predmetom ugovora i mora se poštivati od strane MOL-a. To mora biti dio razvoja Ine, i tada profitabilnost rafinerija neće biti upitna. Također, NO mora donijeti odluke o novim odnosima između uprave Ine i izvršnih direktora. Premijer mora poslati jasnu poruku: nitko ne smije prijetiti hrvatskoj Vladi!
Ovo sa izvršnim direktorima, to je odluka o ukidanju Odbora izvršnih direktora, to su redom Mađari i ‘mađaroni’, kako ih se naziva, i oni pišu analize, strategije i upravljaju razvojem Ine?
– Tako je. Njih treba neutralizirati. A sve je to isključivo na Vladi i voljnom faktoru predsjednika Vlade. Naime, alternative takvim odlukama nema, ako se želi spasiti kompaniju i hrvatske državne interese. Inače netko radi za tuđe interese. Zašto? Ja to ne znam, mogu samo pretpostaviti. A žalosno je da Inu sada pokušavaju spašavati samo predstavnici radnika u NO Ine, žalosno je ako ulogu Vlade na tako krupnoj temi moraju preuzimati sindikati. Predstavnike radnika u NO-u pokušalo se na sve načine maknuti, i neutralizirati. Srećom, to nije uspjelo. A i to ide na dušu hrvatskim članovima u NO. Što oni rade, za koga i kakva je pozadina takvih odluka, na nama je da se pitamo.
