Dok su trećemajci brojili prve sate prvog dana štrajka zbog neisplaćene plaće za srpanj, u riječkom je brodogradilištu u tišini održana Glavna skupština društva na kojoj je i rad Nadzornog odbora i direktora Maksimilijana Percan ocijenjen zadovoljavajućim s obzirom da su dobili razrješnice za prošlu poslovnu godinu.

Štoviše, odlukom Skupštine “3. maja”, a drugim riječima glavnih ljudi u Uljaniku s obzirom da Puljani imaju 88 posto dionica riječkog brodogradilišta, članove Nadzornog odbora odlučilo se i ovog puta nagraditi, kao i ranijih godina, sa po dvije tisuće kuna mjesečno što bi po svakom članu iznosilo 24.000 kuna neto koje bi se trebale isplatiti Veljku Grpcu i Marinku Brgiću, koji su do konca travnja ove godine bili članovi Uprave Uljanika, potom trećem Puljaninu Elvisu Pahljini te Goranu Kutnjaku koji je u prvom mandatu bio predstavnik države da bi prošle godine zadobio novi mandat u NO-u “3. maja, ali sada biran od strane Uljanika.

Član Nadzornog odbora do početka studenog bio je i Juraj Šoljić, koji je netom prije bio taj koji je prvi “kukuriknuo”, upozorivši da je “3. maj” u velikoj opasnosti zbog financijskih dubioza unutar Uljanik grupe. Puljani su to najoštrije dematirali, a zapravo se već tri mjeseca kasnije ispostavilo koliko su upozorenja ovog riječkog sindikaliste bila opravdana. Da nije Vlada dala jamstvo za kredit od 96 milijuna eura, uprava Uljanika, podsjetimo, već u siječnju ne bi mogla isplatiti plaće radnicima.

A za što će to članovi Nadzornog odbora “3. maja” biti novčano nagrađeni, a direktor Percan dobio je “odriješnicu”?

Formalno, riječko je brodogradilište na papiru prošlu poslovnu godinu završilo sa dobiti od oko tri milijuna kuna, ali uz zadnje isplate odobrene državne potpore. Pozitivno poslovanje bio je, podsjetimo, jedan od glavnih kriterija da bi se moglo reći kako je program restrukturiranja “3. maja” uspješno proveden.

Sam Percan, čiju smjenu već mjesecima bezuspješno pokušava isposlovati Sindikat metalaca, na tu je dužnost stupio sa prvim danom 2017. godine, nakon što je Splićanin Domagoj Klarić podnio neopozivu ostavku na polovini mandata, objasnivši to osobnim razlozima. Kako god i što god da bilo, u mandatu Percana pozajmice koje je riječko brodogradilište dalo pulskom brodogradilištu i drugim društvima unutar Uljanik grupe ne samo da se nisu smanjile nego su se u tih godinu dana i povećale za čak 136 milijuna kuna, sa 387 zadnjeg dana 2016. godine na konačnih 523 milijuna kuna, koliko su iznosile krajem prošle godine i nepromijenjen je do današnjeg dana.

Istovremeno, zbog nelikvidnosti i pomanjkanja novca za materijal štekanja u trećemajskoj proizvodnji i navozima počinju se događati već u ljeto prošle godine. Naizgled bi se Percanu moglo čestitati što je smanjio u prošloj godini kratkoročne obveze “3. maja” sa 440 milijuna kuna krajem 2016. na 248 milijuna kuna, koliko su bile 31. prosinca prošle godine.

Međutim, “kvaka” je što su te obveze smanjene na način da su se očito poplaćao i “popeglalo” gro obveza, oko 120 milijuna kuna, koje je “3. maj” dužio prema drugim društvima unutar Uljanik grupe – sa gotovo 161 milijun kuna, koliko su iznosile koncem 2016., koncem prošle godine smanjene su na 39 milijuna kuna. Zato su rasle obveze “3. maja” prema njegovim kooperantima i dobavljačima, i to za 50 milijuna kuna, preciznije sa 131,6 milijuna kuna na blizu 181 milijuna kuna, koliko su iznosile zadnjeg dana 2017.

U situaciji dok im ova srpanjska, ali i ostale plaće vise u zraku jer ih nemaju od čega zaraditi kada proizvodnja zbog neimanja novaca i nevraćenih pola milijarde kuna stoji, teško je ne očekivati da će trećemajci ovu odluku o isplati nagrada za rad članova Nadzornog odbora, u kojem su četiri predstavnika Uljanika, doživjeti kao novu pljusku.