Predsjednik Uprave Hrvatskih cesta

Škorić: Nekada smo imali puno građevinskih tvrtki, a malo novaca. Danas sve možemo financirati, ali nema tko graditi

Darko Pajić

Josip Škorić / Foto Marin ANIČIĆ

Josip Škorić / Foto Marin ANIČIĆ

U Hrvatskoj više nažalost nema tvrtke koje bi samostalno mogla imati reference za tako velik posao. To nam govori da smo u graditeljstvu nakon duge krize dotaknuli dno. Nadam se da ćemo investicijama u cestama, vodama i željeznici, u suradnji sa stranim tvrtkama, ponovo pokušati dati zamah domaćoj građevini, kaže Josip Škorić



Plan investicija Hrvatskih cesta, koji je nedavno prihvatila i hrvatska Vlada, težak je gotovo tri milijarde kuna. Po tome je ova državna tvrtka daleko najvažnija u cestarskom sektoru. Fokus investicija prebačen je s autocesta na državne ceste, a to potvrđuje i niz strateških projekata u nadležnosti Hrvatskih cesta, kao što je gradnja Pelješkog mosta, skoro dovršenje mosta Čiovo, početak izgradnje ceste D-403 i graničnog mosta preko Save u Gradiški. Tu je i niz regionalnih projekata među kojima se ističe obilaznica Novog Vinodolskog. Sve to povod je za razgovor s predsjednikom Uprave Hrvatskih cesta Josipom Škorićem, koji za naš list govori i o problemu manjka radnika i svojevrsnom potopu, ali i potencijalnom uzletu hrvatske građevinske industrije.


Uskoro će biti dva mjeseca od potpisivanja ugovora o gradnji Pelješkog mosta, a izgradnja još nije počela. Kada će se to dogoditi i o čemu se pregovara s kineskom tvrtkom China Road and Bridge Corporation?


– Postupak uvođenja u posao je definiran natječajnom dokumentacijom i kineska tvrtka će krajem srpnja biti uvedena u posao izgradnje Pelješkog mosta. Kineski partneri imaju 70 dana od potpisivanja ugovora do početka izgradnje. Dostavili su bankarska jamstva i police osiguranja te sada pripremaju logistički dio, između ostalog i traže tvrtke podizvođača koje moraju nominirati.


Projekt karijere




Zna li se koje će tvrtke biti podizvođači?


– Stigao je zasad zahtjev za jednu projektantsku tvrtku, a to je hrvatska tvrtka Tempus projekt. Za ostali građevinski dio još nema zahtjeva. Nije zatražena ni nominacija za Skladgradnju, iako se oni u javnosti spominju zato što surađuju s Kinezima na gradnji autoceste u Crnoj Gori. Njima je trenutno primarno pronaći tvrtku koja će provesti dodatna ispitivanja podmorja, jer je raster stupova mosta pomaknut i imamo druge lokacije temeljenja. Hrvatske ceste se u izbor podizvođača ne mogu miješati, već će ih prihvatiti ako su zadovoljili uvjete prema Zakonu o javnoj nabavi.


Vama osobno je Pelješki most najvažniji projekt u karijeri?


– Sigurno jest i čast je sudjelovati na ovakvom projektu. To se stvarno dogodi jednom u životu, možda jednom u sto godina. Ali nemam straha. Jasno su definirane naše obveze kao naručitelja, dobro smo ekipirani i mislim da imamo u okviru tvrtke najbolji mogući kadar, jedanaest vrsnih ljudi, odnosno osam najboljih iz tvrtke koji su radili najveće poslove do sada te još tri vanjska suradnika.


Koliko će kineskih radnika doći u Hrvatsku?


– Nakon uvođenja u posao neće ni biti puno radnika na terenu. Uslijedit će desetak mjeseci ispitivanja podmorja i pripreme izvedbenih projekata, ishođenje raznih suglasnosti i tu ima puno pripremnog posla, da bi uskoro u punom smislu gradnja mogla započeti. No, Kinezi su ozbiljno pristupili poslu. Tvrtka China Road and Bridge Corporation je izgradila dionicu Hong Kong – Macao dugu 54 kilometra i tamo su gradili podmorske tunele, mostove i umjetne otoke. Njihov glavni inženjer s tog ogromnog projekta će biti i glavni inženjer za Pelješki most. Oni su nam to već rekli i to govori koliko ozbiljno shvaćaju projekt Pelješkog mosta. Njima je to prvi projekt u Europskoj uniji i sigurno će dati sve od sebe, a nama je to dodatno jamstvo da će sve biti u najboljem u redu.


Što je po vama najrizičniji dio posla u gradnji Pelješkog mosta? Temeljenje na velikim dubinama ili nešto drugo?


– Upravo je temeljenje stupova najrizičniji dio posla, jer je to jedini dio projekta gdje nije precizno procijenjena količina radova, a nije se mogla definirati zbog nepoznanica u podmorju. Upravo će zbog toga prvo krenuti sondiranje terena i stanja podmorja.


Dakle, tek sredinom iduće godine mogli bi se vidjeti prvi stupovi Pelješkog mosta?


– Negdje na proljeće iduće godine gradilište će biti u punom zamahu, ali će se graditi i pristupne ceste i drugi dijelovi projekta.


Planirate li veliku svečanost otvaranja gradilišta?


– Ne planira se ništa veliko. To je tek čin za graditelje koji počinju raditi. Uostalom, puno se puta otvaralo to gradilište, pa ne treba ovoga puta pretjerivati. Važno je obaviti posao, pustimo svečanosti.


Nestali građevinari


Prošloga tjedna otvorene su ponude za gradnju pristupnih cesta do Pelješkog mosta. Kinezi su bili uvjerljivo najskuplji? Kako to komentirate?


– Struka dobro zna da je kod mosta najveća prednost tehnologija građenja i iskustvo. Zato je bilo logično da su Kinezi napravili najveću razliku s ponuđenom cijenom mosta, jer imaju najbolje reference. U zadnjih desetak godina, 70 posto najvećih svjetskih mostova su oni izgradili. Njihovo temeljenje traje upola kraće, imaju svoje dizalice i drugu opremu koju će ovamo dopremiti, dok druge tvrtke tu opremu iznajmljuju. Pristupne ceste su ipak sasvim drukčiji projekt.


Iznenađenje je i to što je tvrtka Integral iz Laktaša (BiH) dala uvjerljivo najjeftiniju ponudu. Znači li to da će oni i dobiti posao gradnje pristupnih cesta?


– Ne znači. Ponude su tek otvorene, sada slijedi valorizacija šest pristiglih ponuda i mi ćemo tek procijeniti cijelu ponudu, ne samo po cijeni, već i bonitetu tvrtke i garancijama. Činjenica je da je njihova ponuda drastično niža od procijenjene vrijednosti radova, ali to ne znači da će i dobiti posao.


Na ovaj natječaj javila se samo jedna hrvatska tvrtka, GP Krk zajedno s tvrtkom iz Sarajeva. Ispada da više niti jedna velika hrvatska građevinska tvrtka ne može sama obaviti ovako velik posao?


– Doista, više ni nema velikih hrvatskih tvrtki koje bi taj posao mogle završiti. Imamo tu projektirana dva velika tunela i niz drugih objekata, ceste u dužini od 12,4 kilometra. Zato je i GP Krk uzeo partnera izvana. U Hrvatskoj više nažalost nema tvrtke koje bi samostalno mogla imati reference za tako velik posao. To nam govori da smo u graditeljstvu nakon duge krize dotaknuli dno. Nadam se da ćemo investicijama u cestama, vodama i željeznici, u suradnji sa stranim tvrtkama, ponovo pokušati dati zamah domaćoj građevini. Problem je i što se više gotovo nitko ne školuje za ta zanimanja. Vi ćete u cijeloj Hrvatskoj danas naći možda jedan razred tesara, a tako je već niz godina.


Dakle, više nema ni radnika?


– Nema. I u okruženju ne možete naći radnike. Čak i u Njemačkoj imate milijun slobodnih radnih mjesta u graditeljstvu. To je i europski problem, a kod nas je najizraženiji. Ne možemo konkurirati s plaćama i ljudi odlaze van, a ponuda kadra je jako deficitarna.


Pitanje je kako u tim uvjetima realizirati neki veći projekt, a izbjeći kašnjenja, penale, nekvalitetnu gradnju…?


– To nam je najveći problem. Nekada smo imali puno građevinskih tvrtki, a malo novaca. Danas sve možemo financirati, ali imamo problema s realizacijom. Teško je isključivo kriviti građevinare, jer i te tvrtke preko noći ostaju bez radnika koji stalno odlaze u potrazi za boljim plaćama i boljim uvjetima života i rada.


Cijeli razgovor s predsjednikom Uprave Hrvatskih cesta čitajte u tiskanom izdanju Novog lista od ponedjeljka, 25. lipnja