Prazna blagajna

Sjećate li se Nakićevog nadstandarda? Kujundžić zbog velikog duga poskupljuje zdravstvene usluge

Ljerka Bratonja Martinović

Foto D. Kovačević

Foto D. Kovačević

Na stol se, prema reformskom planu, vraća Nakićev nadstandard gdje bi se veći prihodi ostvarili dodatnim zdravstvenim uslugama, a ne treba isključiti niti povećanje cijene participacije i dopunskog osiguranja



ZAGREB Golem zdravstveni dug prelomit će se, po svemu sudeći, preko leđa građana. Da će do poskupljenja zdravstvenih usluga neminovno doći, može se, iako to nitko dosad nije izričito rekao, iščitati iz posljednjih izjava ministra Milana Kujundžića o tome kako treba povećati zdravstvene prihode da bi zadržali postojeću razinu zdravstvene zaštite. Poskupljenje participacije ili dopunskog osiguranja, doduše, ne spominje se u Vladinom nacionalnom planu reformi, ali to ne znači da se za tom mjerom neće posegnuti radi punjenja zdravstvene blagajne.


»Narodni konsenzus«


Na stol se zato, prema reformskom planu, vraća Nakićev nadstandard, gdje bi se veći prihodi bolnica ostvarili dodatnim zdravstvenim uslugama, na primjer apartmanskim smještajem, davanjem u zakup slobodnih prostora za uslužne djelatnosti, prodajom imovine bolnice koja nije u upotrebi… Dok ministar Kujundžić poziva na »narodni konsenzus«, teško da će oko skupljeg zdravstva za građane konsenzusa ikada biti. Da bi od građana tražila veća izdvajanja, država najprije mora sama ispuniti svoju zakonsku obvezu i pokriti osiguranje za građane koji su oslobođeni plaćanja participacije, a radi se o 2,5 milijarde kuna koje već godinama ne uplaćuje na račun HZZO-a.

Za nastanak zdravstvenog duga odgovorna je država, koja mora sudjelovati u njihovom pokriću kao i građani, upozorava sociolog Zoran Šućur s Pravnog fakulteta u Zagrebu.


– Zdravstveni sustav kontinuirano stvara gubitke. Morat će se iznaći izvori sredstava da se to nadoknadi ili smanjiti troškove, a to je teško jer mnogi ni sada ne mogu na vrijeme do usluge. Treba vidjeti na koji način rasporediti troškove, a pritom ne narušiti princip solidarnosti – poručuje Šućur. Oni koji imaju više mogli bi i više izdvajati, ali se prema privatizaciji, tvrdi, ne smije ići jer bi se ugrozila postojeća razina i kvaliteta usluge. Uvođenje nadstandarda u bolnicama smatra potpunim promašajem jer oni koji imaju novca mogu birati među privatnim klinikama i neće se odlučiti na liječenje u javnoj bolnici.

Udruge pacijenata o mjerama spasa za zdravstvo izjasnit će se, kažu, kad ih vide.




– Intencija poskupljenja usluga za građane očito postoji, a nije stvar konsenzusa nego političke volje da se kaže u kakvoj smo situaciji i kakve mjere to zahtijeva – kaže Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu. Pacijenti su, kaže, svjesni stanja u zdravstvu koje ovisi i o stalnom padu udjela produktivnog stanovništva. Ipak, tvrde da su uštede i moguće na nizu stavki, primjerice neracionalnom trošenju lijekova.


– HZZO pacijentima plaća neučinkovite terapije jer su u startu jeftinije, a tako ulaže novac u liječenje koje ne daje rezultat. Isplatilo bi se platiti skuplju terapiju koja će dati bolji odgovor na liječenje – ilustrira Belina. Ako se trošak za građane bude mijenjao, on mora ovisiti o imovinskom cenzusu, smatraju u KUZ-u.


 Privatni interesi


Za bivšeg ministra zdravstva, SDP-ovca Sinišu Vargu, nema dvojbe da se iza priče o zdravstvenom dugu kriju privatni interesi.


– Povećanje dospjelog duga zdravstva za prosječno 40 posto u 2016. i ugrožavanje opskrbe lijekovima može biti rezultat neznanja ili namjere, nema trećeg. Ako je neznanje u pitanju, Kujundžić mora pod hitno smijeniti ravnatelje bolnica koje generiraju dugove. Ako se radi o namjeri, to treba rješavati DORH jer se radi o iznosima na razini privatizacije 90-tih, Fimi medije, HAC-a… – jasan je Varga. Simptomatično je, dodaje, što se opet spominje privatizacija HZZO-a, jer je »svima očita veza između Ministarstva zdravstva i Croatia osiguranja koja ne skriva svoje interese u zdravstvu«.