Samoborski fašnik nije grandiozan spektakl. Nije tako niti zamišljen. Na glavnom trgu Samobora se, istina. od 2. do 13. veljače navečer okuplja puno ljudi kako bi slušali koncerte poznatih i manje poznatih pjevača i grupa, a među njima su neki i pod maskama. Ali, nisu maskirane povorke bit Fašnika. Sprdnja je njegov temelj. Pozornicom, pod ravnanjem meštara fašnika Srake, Princa, Sudeca i Fiškala, defiliraju lokalne skupine koja se tako dobro sprdaju sa svim i svačim. Nemilosrdan je to humor u kojem nema mjesta za političku korektnost, što je, uostalom, značajka svake prave satire. Sinjska Alka je pompozan, smrtno ozbiljna i, ruku na srce, izrazito dosadan događaj. Sasvim je drukčija stvar s fašničkom “alkom”, koju su u petak priredile knjižničarke Gradske knjižnice Samobor.

“Alkarice” na drvenim konjićima imale su svaka, naravno, svoju curu, ne momka. Pobijedila je, pogodivši u sridu, Alga-kvocaš, jasna je aluzija na alaj-čauša iz Sinja. Čim je proglašena pobjednicom, pohitala je u zagrljaj cure i s njom se poljubila. Dok je to natjecanje trajalo, Princ je, između ostalog, brbljao nešto o Alki Kujici. Onda su se “alkarice” i njihova pratnja pokupile s pozornice, ali drveni konjići su ostali. Preuzele su ih žene iz grupe “Etno fletno”, od kojih niti jedna nije bile mlađa od 70 godine. Bile su odjevene kao džokeji, a na leđima im je pisalo – bitkojn. One su izvele točku o virtualnoj valuti kojoj vrijednost upravo vrtoglavo raste. Na red su zatim stigli zastupnici, odnosno Zlikovci.

Na improviziranoj su sjednici uglavnom ismijavali samoborske vlasti, gradonačelnika Krešu Beljaka, koji ima “dugu cev” i zapošljava u Komunalcu više ljudi nego ima radnih mjesta, a jedan je Zlikovac stalno vikao: “Ja bi na stanku”. Kad ga je predsjedavajući upitao zašto bi stalno na stanku, odgovorio je: “Pa, Stanka je moja suseda”. Prije večernjeg programa u petak, u prostorijama Turističke zajednice družili smo se sa Srakom, “kraljicom svih bedaka”, Princom, Sudecom, “fašničkim karizmatikom”, i Fiškalom. Kakva urnebesna ekipa!

U vrijeme fašnika, tih desetak dana, oni zaboravljaju na svoje karijere i pretvaraju se u zabavljače bez inhibicija. Fiškal, koji u završnom prikazanju fašnika neuspješno pokušava obraniti Princa, je Mislav Maroević. Riječ je o čovjeku koji je dostojanstveno vodio brojne skupove HDZ-a dok je predsjednik te stranke bio Ivo Sanader. Sjećamo se njegovih najava Sanadera kao “kapetana nepotopivog HDZ-ovog broda”. Maroević je zapravo šaljivđija par excellence. Kao Fiškalu mu je, kaže, uzor Čedo Prodanović.

– Ali, što god ja rekao Princa svake godine osude, žalio se Fiškal.- Narod to hoće, netko mora platiti. Narod je za brza rješenja tako da krenemo u bolju budućnost, objašnjavao je autoritativno Sudec. On nas je u povjerenju informirao da srpski predsjednik Aleksandar Vučić u ponedjeljak, prije odlaska u Hrvatsku, stiže u njihovu Fašničku republiku. 

– Sve dogovoreno. Vučić je prvo kod nas, a onda kod vas, odao nam je Sudec ekskluzivu. Razgovor nije mogao proći bez samoborskog bermeta. Bermet se točio, grlo se močilo,  a kad je tako onda ni penjanje na stol nije daleko. Zasvirala je harmonika, koja je zvučala kao cijeli orkestar, i Sraka, Princ, Sudec i Fiškal brzo su se uspeli na stol. Krenula je, valjda prigodno zbog gostiju, “Krasna zemljo, Istro mila”, a potom i “Bandiera rossa”. No, čekao ih je i performance na pozornici. Zvijezde večeri bili su klapa Intrade, redovni izvođači na skupovima Sanaderovog HDZ-a. Samo njega nije bilo.