ŠTO NAS ČEKA U DRUGOJ ''PETOLJETKI'' U EU? Šok zbog zaostajanja prisilit će nas na reforme / Novi list
Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 29° 1
Sutra: 27° 32° 1
19. kolovoza 2018.
Analiza

ŠTO NAS ČEKA U DRUGOJ ''PETOLJETKI'' U EU? Šok zbog zaostajanja prisilit će nas na reforme

ŠTO NAS ČEKA U DRUGOJ ''PETOLJETKI'' U EU?  Šok zbog zaostajanja  prisilit će nas na reforme
ŠTO NAS ČEKA U DRUGOJ ''PETOLJETKI'' U EU? Šok zbog zaostajanja prisilit će nas na reforme
Autor:
Objavljeno: 8. srpanj 2018. u 22:06 2018-07-08T22:06:48+02:00

Ulazak u EU ubrzao je iseljavanje iz Hrvatske i te je probleme s kvalitetom tržišta rada, ponudom poslova, cijenom rada – učinio jako vidljivim. Problem je ubrzano eskalirao i izaziva neku promjenu, mišljenja je sociolog Dragan Bagić

Za petu obljetnicu ulaska u Europsku uniju, i predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović dali su opsežne intervjue u kojima su različitim očima analizirali proteklih pet hrvatskih godina i sadašnje stanje u Hrvatskoj.

Očekivano, naravno, mnogo pozitivniji, odnosno optimističniji intervju je onaj Andreja Plenkovića u kojem je dobrim dijelom hvalio uspjehe svoje Vlade, a predsjednica RH je u pohvalama bila maksimalno suzdržana i izricala je kritike na sporost i neefikasnost zbog koje se hrvatska politika ne mijenja nabolje. Dakako, predsjednica RH, i ako je HDZ podrži u njezinoj novoj kandidaturi za novi mandat a ipak je gotovo sigurno da hoće, na ovaj ili onaj način, jače ili suzdržanije, mora nastaviti kritizirati Vladu, jer Vlada i Plenković nisu osobito popularni u javnosti, iako im, ruku na srce, sada i nema prave alternative.

Plenković se hvalio silnim uspjesima. Tako smo lani imali, kaže on, treću najveću stopu rasta zaposlenosti u EU-u od 3,8 posto, pa onda u prvom kvartalu 2018. godine 71 tisuću zaposlenih više nego godinu dana prije. Već smo, kaže, usvojili niz demografskih i pronatalitetnih mjera. Otvara se prvi put poslije 2002. javna rasprava o mirovinskoj reformi kako bi »se osigurale pristojne mirovine budućim generacijama«. Otkad je njegove vlade, kaže on, postotak povlačenja novca iz EU-a povećan je na 43 posto, a do 2020. Hrvatska će ugovoriti veliku većinu od 10,7 milijardi eura koji su joj na raspolaganju. I - cilj je njegove Vlade približiti životni standard hrvatskih građana onome starijih zemalja članica. Više se, dakle, ne spominje kako Afrikanci žude za hrvatskim životnim standardom - sada su očekivanja jako podignuta, eto, mi hoćemo stići Njemačku i Francusku. Lijepo!
Ali, predsjednica kaže da od početka mandata upozorava na trendove u državi i u hrvatskom društvu, »na velike probleme s kojima smo suočeni, poput pravog egzodusa hrvatskih državljana iz Hrvatske, i na gospodarsko zaostajanje Hrvatske u odnosu na države koju su nekoć za nama zaostajale«. Spominje uhljebništvo i nepotizam, neučinkovito pravosuđe i opći otpor prema privatnoj inicijativi.

Doktorantica politologije Kolinda Grabar-Kitarović isto tako hvali populizam pa kaže da je »u pristupu pozitivan pojam i znači osluškivanje glasa naroda, komunikaciju s građanima i uvažavanje njihovih briga i potreba«. Da podsjetimo, za Plenkovića populizam je krajnje opasna pojava protiv koje se treba boriti.

Stala s reformama

Zajednički zaključak stranih medija je da Hrvatska svoje članstvo u EU-u nije dobro iskoristila. Austrijski Der Standard piše da je Hrvatska stala s reformama, čim je nestalo pritiska iz Bruxellesa te da se u pristupnim pregovorima prikazivala liberalnijom i otvorenijom nego što jest pa je uslijedila konzervativna reakcija. Ističe se hrvatski nacionalizam, prije svega kad je riječ o svemu što ima veze s BiH te kažu da će spor sa Slovenijom predstavljati problem za ulazak u Schengen.
Deutsche Welle izvještava da je Hrvatska proživjela pet nevidljivih godina u EU-u, a da je slaba konkurentnost hrvatske privrede nadoknađena povlačenjem sredstava iz europskih razvojnih fondova. A najveći doprinos zajedničkom tržištu je masovno iseljavanje mladih i obrazovanih.

Vladi, a i predsjednici Republike, pogotovo, iznimno pomaže odličan rezultat koji postiže hrvatska nogometna reprezentacija. Veselje i eksplozija euforije s kojom je prošle nedjelje proslavljen hrvatski ulazak u četvrfinale nisu doživljeni još od 1998. kad se također slavilo zbog nogometaša, kada su pobijedili Njemačku i ušli u polufinale Svjetskog prvenstva. Predsjednica Grabar Kitarović je sada u Rusiji bez problema ušla u svlačionicu kako bi se izgrlila sa svim nogometašima, dok su oni još vrući i samo u donjim gaćama. Naravno, mnogi su Hrvati osjetili stid zbog takve još neviđene prisnosti koju jedna europska predsjednica na takav način iskazuje, ali takvi su, sigurni smo, u manjini. Grabar Kitarović je i ušla u svlačionicu kako bi si malo podigla rejting za predsjedničke izbore i u tome je sigurno uspjela.

Uspjeh nogometaša jest melem za sve, jer evo dokaza da smo u nečemu ipak uspješni i tako se ime Hrvatske, inače male i globalno beznačajne zemlje, sada promovira u cijelom svijetu.
Ivica Olić, pomoćnik hrvatskog izbornika Zlatka Dalića, za njemački Bild nabrojio je više sportova u kojima je Hrvatska jako uspješna i kaže da nam »svi ti sportaši trebaju da se sakrijemo od naših žalosti.« Osim toga, kaže da je infrastruktura užasna i da Vlada ne radi ništa za sport pa će zato možda na ovom prvenstvu oni napraviti prevagu za budućnost.
Sada ljudi dižu gotovinske kredite kako bi išli u Rusiju na utakmicu. Trenutačno se zaboravljaju društveni i financijski problemi, ali oni će nam se poslije otrežnjenja ili poslije nekog budućeg poraza nogometne reprezentacije, brzo vratiti.
Ilija Srpak, peterostruki oskarovac iz varaždinske gimnazije, održao je iznimno kritičan, snažan govor na primanju na predsjedničinom Pantovčaku, kazavši da je obrazovanje kod nas zadnja rupa na svirali i da, na primjer, Srbija svojim mladim »genijalcima« posvećuje mnogo više pažnje i, za razliku od Hrvatske, novčano nagrađuje njihove uspjehe.

Jačanje primitivizma

Jedno ispitivanje Eurobarometra pokazalo je specifično lošu sliku Hrvatske koja je i te kako relevantna i kad pišemo, nagađamo kakva će biti sljedeća hrvatska »petoljetka«. Hrvatska je u skupini članica EU-a u kojoj je tek između 20 i 30 posto ispitanih odgovorilo potvrdno na tvrdnju »općenito gledajući, većini ljudi u vašoj zemlji se može vjerovati«. Hrvatska je tako u skupini članica EU-a u kojima građani imaju najmanje povjerenja u ljude s kojima žive, zajedno sa Slovačkom, Grčkom, Ciprom, Bugarskom i Rumunjskom.
A ti se jako loši podaci nadovezuju i na neka druga istraživanja Eurobarometra pa tako građani Hrvatske najmanje vjeruju u neovisnost nacionalnog pravosuđa, od svih zemalja članica. A 94 posto ih smatra da je korupcija u Hrvatskoj raširena te 58 posto ispitanih da se i povećala u posljednje tri godine.
Prema stvarnoj individualnoj potrošnji (AIC), kojom se mjeri materijalno bogatstvo kućanstava, Hrvatska se nalazi na 61 posto prosjeka Europske unije. Ispod nas je jedino Bugarska koja je na 55 posto, a iznad su sve ostale zemlje.

Prvu »petoljetku« u Uniji smo prošli, što nas čeka u drugoj?

Bivši veleposlanik i profesor sociologije Ivica Maštruko nam kaže da se u povijesti stvari kreću zahvaljujući jednoj povijesnoj, civilizacijskoj, općoj inerciji. Ona ide prema napretku pa treba očekivati u sljedećih pet godina da će biti napretka u Hrvatskoj, počevši i od gospodarstva, općeg standarda i slično. Ali, u mjerenju s ostalima, s Bugarskom, Rumunjskom i onima uspješnijima s kojima se u zadnje vrijeme uspoređujemo, Maštruko nije veliki optimist. Što se tiče samostalnih hrvatskih inicijativa, onoga što se naziva reformama, ili kad se radi o jakim i uspješnim potezima naših političkih lidera - ni tu Maštruko nije optimist. Ništa ne ukazuje na takve uspjehe. Kaže da u Hrvatskoj nema nijedne ozbiljne opcije u Hrvatskoj koja bi liderstvom i snagom stranke jamčila da će u Hrvatskoj doći do napretka.
On ocjenjuje da u HDZ-u prevladava primitivizam, jačanje nacionalizma tipa jednog Salvinija, općenito su u Europi slični negativni trendovi pa bi se oni još dodatno mogli odraziti i u Hrvatskoj. Društvena klima je takva da nam ne jamči neki opći, civilizacijski napredak, smatra Maštruko.

Politička inertnost

Ali, kaže Maštruko, začuđujuća je jedna politička inertnost, apatija mlađih ljudi, studenata. I s obzirom na stanje duha, niti tu ne treba očekivati nikakve aktivnosti niti promjene. Dakle, možemo očekivati materijalni napredak, ali ne i civilizacijski. Nema pokazatelja koji bi obećavali optimizam.
Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sociolog Dragan Bagić nam kaže da bivanje u EU-u i nije presudan čimbenik za uspješnost zemlje. Ključne su naše karakteristike, sposobnosti, pristup vođenju politike, vođenju poslovanja, itd. EU je malo promijenila taj hrvatski kontekst ali ne dovoljno da bi se bitno promijenilo naše djelovanje i ponašanje. Tako će biti i dalje, jedino što će EU te neke naše neefikasnosti i loš način upravljanja učiniti brže vidljivim. U idućih pet godina bi to moglo proizvesti i u Hrvatskoj neku vrstu šoka, na koji će se morati reagirati reformama. Npr., ulazak u EU ubrzao je iseljavanje iz Hrvatske i te je probleme s kvalitetom tržišta rada, ponudom poslova, cijenom rada - učinio je jako vidljivim. Problem je ubrzano eskalirao i izaziva neku promjenu, govori nam Bagić.

On smatra da će se u idućih pet godina definirati sudbina Unije. Da se raščisti hoće li Unije biti i kakva će ona biti. Morat će se to raščistiti za neki dulji period. Problem je što mi u Hrvatskoj sami ne znamo što bismo htjeli, kako da EU izgleda pa nemamo neku definiranu politiku i smjer djelovanja. To je jedan od prioriteta - definirati kakvu mi EU želimo i da u tim prijelomnim periodima možemo zauzimati pozicije i svrstavati se, kaže Bagić.
Nakon pet godina članstva, prema podacima Ministarstva financija, kad se gledaju uplate i isplate iz proračuna EU-a, Hrvatska je u plusu 1,12 milijarde eura, odnosno 8,4 milijarde kuna. Zbog skorog izlaska Velike Britanije iz EU-a, ali i drugih financijskih restrikcija, proračun EU-a od 2021. do 2027., kako sada stoje stvari, predviđa da se ubuduće europski projekti sufinanciraju sa 70 posto iz proračuna EU-a umjesto 85 posto kao sada, a da se ostatak pokriva nacionalnim sredstvima. No, naravno, novac koji se može povući iz EU-a nije i ne smije niti biti glavno mjerilo. Ali, mjerilo napretka jest ekonomski rast i smanjeno zaostajanje za drugim zemljama EU-a te demokratske vrijednosti i sve veća zaštita ljudskih prava. Ništa od toga nam nitko neće pokloniti, sve je na nama a u tome i jest problem.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka