Spas u predstečaju

SLAVKO LINIĆ Da smo ostali jedinstveni mogli smo još jače pritisnuti banke

Jagoda Marić

Do 5. siječnja ove godine nagodba je sklopljena u 3.098 tvrtki, u kojima je 44 tisuće zaposlenih. Nagodbom je završila trećina pokrenutih riješeno oko 51 milijardu kuna duga



ZAGREB – Predstečajnu nagodbu u Hrvatskoj dosad je zatražilo 8.959 tvrtki koje su imale više od 82,43 milijarde kuna duga i 66.761 radnika, što je nešto više od ukupnog broja zaposlenih u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Do 5. siječnja ove godine nagodba je sklopljena u 3.098 tvrtki, odnosno nagodbom je završilo malo više od trećine pokrenutih postupaka. Time je postignut dogovor oko 51 milijardu kuna duga. Prema podacima što ih je objavila Fina, u tim kompanijama radi oko 44 tisuće radnika.


Rezultat je to petogodišnje primjene zakona koji je omogućio postupak predstečajnih nagodbi i koji je krajem 2012. godine u parlamentu usvojen jednoglasno s rijetko viđenih 109 glasova podrške zastupnika s ciljem da se kroz postizanje nagodbi i restrukturiranje riješi nelikvidnost u gospodarstvu koja je tada premašila 40 milijardi kuna.


Žestoke kritike


Nakon te jedinstvene političke podrške zakonu, koji je »gurao« tadašnji ministar financija Slavko Linić, mišljenja o predstečajnim nagodbama su se podijelila. Dio javnosti je zagovarao tu svojevrsnu interventnu mjeru jer je bilo jasno da bi se teško s dotadašnjom praksom provođenja stečajeva brzo mogli rješavati problemi poduzeća s tisućama zaposlenih koja su sve više bila izložena blokadi zbog nagomilanih dugova i neplaćanja koje je dodatno poticala gospodarska kriza. Zakon je pak bio izložen žestokim kritikama dijela sudaca i odvjetnika, ali i znanstvene zajednice, uz napomenu da je omogućio brojne manipulacije i da su mali vjerovnici ostali bez svojih potraživanja, a da se brojnim tvrtkama onemogućilo da tako izbjegnu plaćanje obveza.





8.959 tvrtki (66 tisuća zaposlenih) zatražilo je nagodbu za 82,43 milijarde kuna duga


3.098 tvrtki (44 tisuće zaposlenih) postiglo je nagodbu oko 51 milijardu kuna duga


2.049 tvrtki otpada na trgovinu na veliko i malo, s dugom od 13,5 milijardi kuna


1.483 tvrtke (13 tisuća radnika) otpadaju na građevinarstvo, s dugom od 20,8 milijardi kuna


1.275 tvrtki (22.809 radnika) je iz prerađivačke industrije sa 16,5 milijardi kuna nepodmirenih obveza


874 tvrtke (4.519 zaposlenih) su iz ugostiteljstva i turizma, s više od 7,6 milijardi kuna nepodmirenih obveza


40 milijardi kuna iznosila je nelikvidnost gospodarstva uoči primjene zakona



Sukob tih dviju suprotstavljenih strana najbolje se vidio na slučaju Dalekovoda, koji je, dijelom i zbog toga, postao najpoznatiji slučaj predstečajne nagodbe, jer se sudac zagrebačkog Trgovačkog suda Mislav Kolakušić, kojem je slučaj dodijeljen, žestoko protivio primjeni tog postupka. Nakon brojnih privremenih mjera, tužbi i žalbi u Dalekovodu je proveden predstečajni postupak i sklopljena je nagodba, a tvrtka je nastavila poslovati. Brojne zahtjeve za ocjenu ustavnosti Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, kako se službeno zove, Ustavni sud je odbio, ali je originalni zakon, uz nekoliko izmjena, preživio, tek do 2015. godine, kada je predstečajni postupak uključen u Stečajni zakon.


U međuvremenu je javnost neke od devet tisuća slučajeva pratila s posebnim zanimanjem, primjerice postupak u Varteksu, Coningu, Finvest Corpu, Sunčanom Hvaru, Dina Petrokemiji, Viaduktu… Tako, primjerice, spašavanje Dine kroz predstečajnu nagodbu nije uspjelo, isti je slučaj i s Viaduktom gdje je otvoren stečaj, a Varteks je preživio, dok je Sunčani Hvar prije svih rokova uspio isplatiti vjerovnike prema planu nagodbe.


Moglo je i bolje


Nakon više od pet godina provedbe zakona, Slavko Linić smatra da je ta mjera uspjela, da su brojne tvrtke zahvaljujući nagodbi uspjele preživjeti i oporaviti se, dok bi njihovi stečajevi i danas trajali, a pitanje je bi li sačuvali poslovanje i koliko bi se vjerovnici mogli naplatiti.


– Više se nego prepolovila nelikvidnost koja je u jednom trenutku premašila 42 milijarde kuna. Država je prema podacima koje sam ja imao otpisivala oko 37 posto svojih potraživanja, a u ukupnom iznosu otpisanih 43 milijarde kuna sudjelovala je s 12 posto, banke s 27 posto, a ostali 60 posto. Moglo je to biti i bolje da se zadržalo jedinstvo koje smo imali kad je zakon donesen, i s tim jedinstvom smo mogli raditi pritisak na banke da otpišu i veći dio svojih potraživanja – uvjeren je Linić. No, napominje da je zakon prvo na nož dočekala znanstvena zajednica, pa pojedini suci, pa ga je počeo napadati oporbeni HDZ, a na kraju je od njega odustao i tadašnji premijer Zoran Milanović.


– Tako je očito sa svakom promjenom, jer da je stečajni zakon funkcionirao, da je pravosuđe bilo u stanju riješiti tadašnje probleme, mi zakon ne bismo ni donosili. Stalno su isticali kako je uprava, odnosno Fina i Ministarstvo financija imalo glavnu riječ, ali o svemu su odlučivali vjerovnici, a mi smo bili spremni uvažiti sve primjedbe i mijenjati zakon – ističe Linić.


Ako je netko manipulirao predstečajnim postupkom da izbjegne plaćanje obveza, poručuje on, zna se što je posao onih koji su u postupku sudjelovali, pa i samog Trgovačkog suda u slučajevima kad takve zloupotrebe uoči.


Lex Agrokor dokaz


Da je Hrvatska zbog dugotrajnih stečajnih procesa u kojima su vjerovnici u deset godina uspijevali naplatiti oko 11 posto svojih potraživanja trebala interventnu mjeru, Liniću je dokaz i lex Agrokor, koji je donesen jer se shvatilo da će se cijeli koncern urušiti i za sobom povući ostale tvrtke ako se provede klasičan stečaj.


Ipak i provođenje postupka privremene uprave u Agrokoru, natjeralo je neke tvrtke koje su surađivale s tom kompanijom da zatraže predstečajnu nagodbu jer ne mogu naplatiti svoja potraživanja od koncerna, pa onda nisu mogli ni plaćati svoje dugove. Tako su predstečajni postupak već zatražili, primjerice, AWT, Granolio, Unex i Sokol Marić. No, pitanje je, nakon postizanja nagodbe u Agrokoru, koliko će još kompanija zatražiti takav postupak jer im postotak naplate duga kroz nagodbu neće jamčiti sigurnu otplatu obveza njihovim vjerovnicima. Na proljeće će biti jasnije tko će još morati posegnuti za predstečajnim postupkom, a očekivanje da će takvih postupka biti više natjeralo je Vladu da iz lex Agrokor u Stečajni zakon »prepiše« mogućnost zaduživanja nakon otvaranja stečaja ili predstečaja tako da taj kredit dobije prvenstvo naplate.