Bivši glavni tužitelj haškog Tužiteljstva

SERGE BRAMMERTZ ‘Pravda je moguća, ali zločinci se i dalje slave, a žrtve zanemaruju i preziru’

Boris Pavelić

Reuters

Reuters

Vlasti na najvišim razinama osporavaju neosporno počinjena kaznena djela. Čini mi se da se u cijeloj regiji čuje dosta iste retorike kao prije dva desetljeća. Ne bih rekao da je ostavština ICTY-ja zanemarena – nažalost, prečesto je namjerno ignorirana i potisnuta, naglašava Serge Brammertz



Serge Brammertz naslijedio je Carlu del Ponte na mjestu glavne tužiteljice haškog Tužiteljstva. Sada je tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove, koji je naslijedio Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni kazneni sud za Ruandu. Jučer i danas sudjeluje na međunarodnoj konferenciji »Pravda nakon Haaga«, koju u Zagrebu organiziraju Vijeće srpske nacionalne manjine grada Zagreba, Srpsko narodno vijeće, Centar za suočavanje s prošlošću Documenta i pulski Centar za tranzicijsku pravdu Sense. Tim povodom, Serge Brammertz našem je listu dao intervju, i kazao s kojom je porukom stigao u Zagreb.


– Ovo je moj redovni posjet u okviru priprema sljedećeg izvješća Vijeću sigurnosti UN-a. Postoje brojna otvorena pitanja iz mojih prethodnih izvještaja, a želim razgovarati s ministrom pravosuđa i glavnim državnim odvjetnikom o razvojnim pitanjima, izazovima i rješenjima. Posebno, pitanje nestalih osoba vrlo je važno svima, i nadam se da ćemo razgovarati i o tome. Moj ured surađuje s Međunarodnim komitetom Crvenog križa i nacionalnim vlastima kako bi pojačali napore za pronalaženje svih nestalih osoba, što uključuje, naravno, skoro 2.000 osoba koje se jos uvijek traže ovdje u Hrvatskoj. Obitelji nestalih trebaju znati što se dogodilo s njihovim najmilijima – to je humanitarni imperativ za sve nas.


Negativna putanja


Kada smo prije više od godinu dana posljednji put razgovarali za naš list, ocijenili ste da lokalni tužitelji trebaju nastaviti i ojačati istrage te regionalnu suradnju. No danas, čini se da je situacija još lošija. Slažete li se s tom ocjenom?




– U pravu ste, situacija je gora nego prije dvije ili čak pet godina. Bilo je nekoliko dobrih situacija iz kojih smo mogli nešto naučiti, ali u većini regije vidimo sve manje pravde za žrtve ratnih zločina i mnoge druge probleme. Ratni zločinci se otvoreno slave, dok se žrtve zanemaruju ili čak preziru. Vlasti na najvišim razinama osporavaju neosporno počinjena kaznena djela. Čini mi se da se u cijeloj regiji čuje dosta iste retorike kao prije dva desetljeća. Dakle, nažalost, u cijeloj regiji postoji negativna putanja kada se radi o pravdi i bavljenju prošlošću. Ali, također je važno ne zaboraviti da smo naučili mnoge lekcije i da je jasno da se pravda može ostvariti kada joj se pruži potrebna podrška. Potrebno je intenzivirati napore svih zainteresiranih strana i pružiti međunarodnu pomoć kako bi se izazovi mogli prevladati.


Pretpostavljam da znate da su hrvatski ratni veterani najavili prosvjed 13. listopada u Vukovaru, s porukom da ratni zločini nisu kažnjeni. Čini se da nedostatak pravde u Hrvatskoj postaje oružje radikalne desnice, u njezinom pokušaju da osvoji vlast.


– Ne mogu to komentirati, ali uopće nije iznenađujuće da postoji nedostatak pravde. Mnoge žrtve iz svih zajednica i dalje čekaju ostvarenje pravde. Mnogo je postignuto, a činjenice o mnogim zločinima su utvrđene. Ali svi vidimo da su nepravda i nekažnjivost prevladavajući i da pomirenje još uvijek nije ostvareno. Zatvaranjem MKSJ-a nacionalne vlasti su u potpunosti preuzele odgovornost za osiguravanje više pravde koja još uvijek nedostaje. Kolege glavni tužitelji zatražili su pomoć mog ureda kao bitan preduvjet da krenu naprijed, i uvjerio sam ih u našu predanost nastavku i jačanju te podrške.


Lažiranje povijesti


Suprotno očekivanjima međunarodne zajednice i protunacionalističke javnosti u zemljama regije, politička atmosfera na područje bivše Jugoslavije pogoršava se, usprkos tome što je Hrvatska postala članicom EU-a, i tome što su sve ostale države na putu u EU. Kako biste to objasnili, i što biste predložili da se situacija poboljša?


– Jasno je da nasljeđe nedavne prošlosti još uvijek nije u potpunosti riješeno, u bilo kojoj zemlji u regiji. Čini se nemogućim krenuti naprijed zajedno u budućnost, kada se prošlost toliko osporava. Očito je proces približavanja EU-u trebao biti snažan alat za pomoć zajednicama u regiji da se oslobode prošlosti i ostvare neku mjeru smislenog pomirenja. Na žalost, čini se da to nije slučaj. Meni kao Belgijancu, ideja Europske unije je prije svega ideja o zajedničkim temeljnim vrijednostima, posebice vladavini prava. Ja čvrsto vjerujem da je ostvarivanje vladavine prava i postizanja pravde način kako će regija dosegnuti određenu mjeru pomirenja i doista prihvatiti vrijednosti EU-a.


Nasljeđe Haškoga suda čini se zaboravljenim i zanemarenim u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Kako to promijeniti? Postoji li ijedan međunarodni alat, kakav je EU bio dvijetisućitih, da se nacionalne vlasti u regiji prisile da ozbiljno prihvate istinu, i prestanu kreirati neke svoje »nacionalne povijesti«?


– Ne bih rekao da je ostavština ICTY-ja zanemarena – nažalost, prečesto je namjerno ignorirana i potisnuta. Najviše me brine što to utječe na današnje mlade generacije. Odbijanje i lažiranje povijesti dominira gotovo u svakoj zajednici, dok su, na drugoj strani, činjenice o onome što se dogodilo u sukobima u bivšoj Jugoslaviji prihvaćene posvuda u Europi. Obrazovanje je očito od odlučujuće važnosti za izgradnju temelja za pomirenje. Ipak, kada imate učenike iz različitih zajednica koji različito uče o istim povijesnim događajima, morate se pitati kakva im se budućnosti nudi.


Simatović-Stanišić


Postoji li, po vašem mišljenju, ikakva mogućnost da se alat koji sam spomenuo stvori u današnjici, ako imamo na umu sadašnje političke okolnosti u Europi i svijetu?


– Otkada je Haški tribunal stvoren 1993., stvoreni su mnogobrojni napredni tipovi mehanizama za utvrdjivanje odgovornosti. Na primjer, hibridni ili mješoviti sudovi, kao što je Sud BiH, u kojima su zajedno radili međunarodni i domaći suci. Istovremeno, stvoren je i Međjunarodni kazneni sud (MKS) kao stalni sud, premda on ima svoje vlastite izazove. Dakle, iako postoje mnoga moguća rješenja, ne može se reći da je situacija danas zadovoljavajuća. Vidimo da se međunarodni zločini čine u Siriji, Jemenu i Mijanmaru, a odgovornost za njih je više izuzetak nego pravilo. Međunarodna rješenja će ponekad biti nužna, ali morat ćemo stalno jačati kapacitete nacionalnih pravosudnih institucija, kako bi se one mogle boriti s izazovima. U svim slučajevima, nacionalne pravosudne institucije imati će najveću obavezu da ostvare pravdu. Rekao bih da danas, za razliku od 1993., imamo mnogo širi spektar dostupnih alata za postizanje pravde za žrtve, uključujući nacionalne i regionalne, ali ključno pitanje, kao i uvijek, jest postoji li politička volja koja bi dala prednost odgovornosti.

Nekoliko slučajeva koji su započeti pred Haškim sudom još uvijek nisu završeni. Suđenje Franku Simatoviću i Jovici Stanišiću čini se javno najmanje poznatim, ali to ne znači da je i manje važno. Možete li nas ukratko informirati o važnosti i trenutnom sudskom stanju tog predmeta?


– To je vrlo važan slučaj za moj ured, u smislu utvrđivanja povijesnih činjenica i utvrđenja da su visoki dužnosnici odgovorni za počinjene zločine. Tužiteljstvo smatra da su dvojica optuženih, kao visoki dužnosnici srpskih snaga sigurnosti, bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) zajedno s najvišim srbijanskim dužnosnicima, uključujući Slobodana Miloševića. Ovaj UZP bio je usmjeren je na prisilno i trajno uklanjanje većine nesrpskog stanovnistva iz velikih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sudski, bližimo se kraju slučaja. Presuda se očekuje sredinom 2020. godine.


Haški sud nije optužio sve odgovorne, ali je dostavio dokaze i spreman je pomoći.



Državno odvjetništvo RH priprema internetski »Portal ratnih zločina«, koji će »vrlo brzo« postati javno dostupan, najavila je jučer zamjenica glavnoga državnog odvjetnika Jasmina Dolmagić. Nije precizirala kada bi »Portal ratnih zločina« mogao biti pokrenut, ali je kazala kako su »sve tehničke pripreme obavljene«. Taj će portal, kazala je, sadržavati osnovne informacije o ratnim zločinima i njihovome sudskom procesuiranju u Hrvatskoj. Zamjenica glavnoga državnog odvjetnika pojasnila je da će portal »voditi računa o anonimnosti«, ali nije objasnila čiji identitet neće biti objavljen. Prve informacije na tome internetskom servisu, dodala je, bit će o pravomoćno okončanim suđenjima za ratne zločine. Zamjenica hrvatskoga glavnog državnog odvjetnika opovrgnula je i da se u Hrvatskoj usporavaju istrage ratnih zločina, argumentirajući to podatkom prema kojemu je u protekle četiri godine broj istraga ratnih zločina u Hrvatskoj konstantno oko 25 godišnje.



Oluja i zločini


Vjerodostojne nevladine organizacije u Hrvatskoj i Srbiji često podsjećaju da Haški sud nije procesuirao najviše zapovjednike Jugoslavenske narodne armije zbog zločina u Vukovaru i Dubrovniku. Možete li objasniti zašto?


– Ne mogu komentirati odluke mojih prethodnika, iako su, naravno, visoki dužnosnici bili odgovorni za zločine u Vukovaru i Dubrovniku. Mnogi od zločina počinjenih u Vukovaru, kao i bezobzirno uništenje kulturne baštine u Dubrovniku, presuđeni su na MKSJ-u, a dužnosnici su kažnjeni za te zločine. Moj ured uvijek je spreman pružiti naše dokaze i pomoć kako bi pomogao daljnje postupke koji su zasnovani na našim slučajevima. Očigledno je da nismo optužili sve one koji su bili odgovorni za ta zlodjela, ali smo predali dokaze našim kolegama u regiji, što je dovelo do važnih osuđujućih presuda.


Političari u Hrvatskoj često koriste žalbenu presudu u predmetu Gotovina-Markač kako bi tvrdili da nije bilo ratnih zločina tijekom operacije »Oluja«. Možete li to komentirati?


– Prvostupanjsko sudsko vijeće je utvrdilo da su zločini počinjeni za vrijeme operacije Oluja, a žalbeno vijeće se složilo s tim zaključkom.


Mirka Norca, hrvatskoga ratnog zapovjednika kojega je optužio Haški sud, a hrvatski sud dva puta osudio za ratne zločine, nedavno je javno pozdravio hrvatski ministar obrane Damir Krstičević. Također, ratni zločinac Tomislav Merčep zatvorsku kaznu služi u toplicama. Znate li to, i možete li komentirati?


– Slavljenje osuđenih ratnih zločinaca je neprihvatljivo. Meni je gotovo nemoguće zamisliti ministra vlade u bilo kojoj zemlji koji brani ratne zločince. Ipak, nažalost, to se sada događa previše često u većini zemalja bivše Jugoslavije. Ako to radi političko vodstvo, nije čudo što je pomirenje još tako daleko.