RIJEKA Donosimo tjedni pregled naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAKBogato lovište za Daliju Orešković

U javnosti vrlo cijenjena bivša predsjednica saborskog Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa Dalija Orešković priprema svoj politički projekt. O tome je sama javno progovorila. Kaže da za sada razmišlja kako će, kombinira, razgovara i traži saveznike. Još ni sama nije sigurna u kojem će se obliku političkog angažmana njene ideje skrasiti i hoće li na kraju osnovati stranku. U postojeće stranke ne želi, odlučila je, premda znam da su je neke zvale. Ako sam je dobro razumjela, njena su uvjerenja lijevo-liberalna i njih će afirmirati kroz svoju agendu.

Mnogi će na njene planove odmahnuti rukom i unaprijed ih pokopati. Reći će da je to uzaludan posao od koga neće biti ništa, a kao argument navest će primjere niza stranaka svih boja koje su se ambiciozno registrirale da bi uskoro završile u potpunoj anonimnosti. To je dobro zapažanje, ali u ovom slučaju ne bih bila tako sigurna da i ovaj njen pokušaj beznadan.

Važan razlog je sama osobnost Dalije Orešković koja nam se – kroz svoj višegodišnji rad u Povjerenstvu – predstavila kao stručna, principijelna, nepotkupljiva i uporna žena. Zato se može vjerovati da njene odluke neće biti donesene preko koljena i da se, kao mnogi prije nje, neće umoriti od rada onog časa kad osnuje stranku i održi prvu press konferenciju.

No dodatni i vrlo važan plus za nju je to što je scena lijevog centra potpuno raspadnuta i politički nefunkcionalna već duže vrijeme. SDP je praktički mrtav, jedino njima to nije jasno. O HSLS-u nije racionalno trošiti riječi. Beljakov HSS se nanovo traži, ali još se nije našao. HNS se kompromitirao u napadnoj trgovini s vlašću. A nekoliko malih stranaka, recimo Čačićevi reformisti i Glas Anke Mrak Taritaš, stoje na zanemarivim postocima popularnosti. Dakle, biračko tijelo lijevog centra visi u zraku pa slobodnog prostora i te kako ima. Hoće li Dalija Orešković sve te prednosti umjeti iskoristiti, to ne možemo sada znati. Ali šanse ima. Uostalom, 50 posto građana Hrvatske ne izlazi na izbore, izlazit će još manje. A bar pola od toga također je za nju otvoreno lovište.

UTORAKSad imate rak? Gotovo vam je s dopunskim

Države kod nas često ima tamo gdje je ne treba, ali je često nema gdje je treba. Evo nam najnovijeg degutantnog primjera. Osiguravajuća kuća Uniqa dosjetila se kako će poslovati sa što manje troška pa u to ime odbija produžiti ugovore za dopunsko zdravstveno osiguranje građanima koji su se »naprasno« razboljeli. Na to neprihvatljivo ponašanje požalilo se novinarki Goranki Jureško više Uniqinih klijenata.

One koji su nakon sklapanja ugovora o dopunskom oboljeli od karcinoma ili drugih »skupih« bolesti, nazivaju agenti iz Uniqe da bi im priopćili kao više neće moći biti njihovi klijenti jer »kuća više ne može pratiti« njihove zdravstvene troškove. Čim sam postala onkološki pacijent, otkazali su mi uslugu, ogorčeno je ispričala jedna gospođa.

Taj model besplatnog poslovanja postaje popularan i kod nekih drugih osiguravatelja u Hrvatskoj. Divno je, doista, kad ti godišnju policu za dopunsko plate ljudi zdravi kao dren i čili kao vjeverice, ali neki od njih se kasnije podmuklo razbole pa im se moraju podmirivati pretrage i intervencije. To je taj prljavi rezon koji se razvija u osigiravajućim tvrtkama.

A, kako vidimo, može im i biti budući da je ministar zdravstva Kujundžić silno prezauzet. Mora proganjati liječnike koji ga kritiziraju i osigurati da im se oduzmu licence pa nema kad razmišljati o tome kako će Uniqu i slične oplesti po leđima i natovariti im na vrat zaslužene kazne da im takvo ponašanje više nikad ne padne na pamet. A kad ministar ima prečeg posla nego da štiti građane, predatori kolo vode.

SRIJEDAPijavice

Dok su prestravljeni radnici pulskog Uljanika i riječkog 3. maja prisiljeni štrajkom tražiti da im se plati što su zaradili prošlog mjeseca, pronose se informacije da su usluge direktora i članova nadzornih odbora u tim brodogradilištima i dalje na ogromnoj cijeni. Gubici se samo gomilaju. Država daje jamstva. Podižu se krediti. Novca za radničke plaće nema kao, uostalom, ni za redovno poslovanje. Nikakva budućnost nije na pomolu, prije propast, gašenje i mešetarski grabež nekretnina. Vlada je na nogama. A oni koji vode ove propale škverove žive kao bubrezi u loju.

Direktori iz Uprave Uljanika primaju navodno i do 100. 000 kuna mjesečno plus bonuse za »uspješan rad«. A članovima Nadzornog odbora 3. maja usred štrajka je odobrena nagrada od po 24.000 kuna za prošlu godinu, valjda zbog zadovoljstva njihovim izvrsnim menadžerskim postignućima. Jako lijepo. Direktor koji vrijedi gotovo 14 tisuća eura mjesečno i još bonus pride, a svojim zaposlenicima ne može osigurati ni plaće, pojava je moguća valjda samo u Hrvatskoj.

Čudi samo mirnoća s kojom se sve to prima u Vladi. Od koje ti isti članovi te iste nesposobne Uprave očekuju spas i novu tranšu novca poreznih obveznika. Pa čovjeku dođe da zaželi reprizu lex Agrokora i u Uljaniku, iako zna da od toga nema vajde, ali samo da se te pijavice rastjeraju.

ČETVRTAK Cenzura? Da vidimo gdje

Neugodno mi je ovih dana zbog moje profesije, a taj osjećaj ranjava kao britva. Kad je iz Državnog odvjetništva u javnost iscurilo svjedočenje bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić o aferi Hotmail, u njenom smo iskazu pročitali da je cenzurirala objavljivanje sadržaja sastanka »svih eksperata (okupljenih na slučaju Agrokor) na kojem su bili prisutni i Plenković, Božinović, mostovac Ivan Kovačić i državni tajnik Ante Čikotić«. Raspravljalo se o tome hoće li država Agrokoru dati novac.

– Sadržaj tog sastanka na neki je način završio kod novinara, ali sam objavljivanje osobno spriječila – pohvalila se Martina Dalić pred istražiteljima kao da se time posebno ponosi. Nije navela koji u kojem je mediju ili medijima tako uspješno izvela svoju pozadinsku diverziju ni koliko je takvih intervencije u medijima bilo još u mjesecima dok je trajala operacija Agrokor. Ali oni koji su pažljivo pratili slučaj neće puno pogriješiti ako sami krenu pogađati.

Pa eto kiselog i neugodnog, ali neodložnog istražiteljskog posla za Hrvatsko novinarsko društvo. Zanima nas tko se to i u kojim medijima da ušutkati na štetu interesa javnosti i o tome se u profesiji mora otvoriti ozbiljna rasprava. Jer, problem, naravno, jesu političari i drugi moćnici koji traže cenzuru kad od građana žele sakriti što rade. Ali cenzure nema ako urednici na nju ne pristanu. Dalićkini su pristali. Materijal koji im je bio u rukama odložili su u ladicu, možda i neke druge. Sramota je to velika. Pa ona mora pasti na njih ili će pasti na sve nas. HND je, dakle, na potezu.

PETAKČitajte ovo, poslodavci, i učite

Pogledajte sve ovo pa se pokušajte sjetiti jeste li u Hrvatskoj vidjeli išta slično. Citirat ću odluke s kompanijske oglasne ploče.

– Sa svakom našom radnicom zaposlenom na određeno vrijeme sklopit ćemo u slučaju trudnoće ugovor na neodređeno.

– Za rođenje svake bebe isplatit ćemo radniku 5000 kuna bruto, a dvostruko ako oba roditelja rade kod nas. Sljedeće godine obnovit ćemo vrtić u krugu tvrtke za djecu naših zaposlenika, a isto planiramo učiniti i na našim ostalim lokacijama u Hrvatskoj i izvan nje.

Sponzorirat ćemo djecu naših zaposlenika za iznimne rezultate u učenju, umjetnosti ili sportu te kulturno-umjetničke i sportske klubove u kojima sudjeluju djeca naših zaposlenika. Djecu do 15 godina darivat ćemo za Svetog Nikolu najvećim neoporezivim iznosom.

U suradnji s Vladom i drugim institucijama želimo pokrenuti povoljnu izgradnju stanova za naše zaposlenike s najmanje dvoje djece uz uvjet njihova ostanka u Hrvatskoj najmanje 15 godina.

Svakom radniku koji se prije 30. lipnja 2018. zaposlio u inozemstvu, a odluči se vratiti i zaposliti u nekom od naših poduzeća, darovat ćemo iznos od 7500 kuna bruto, a on će biti obavezan ostati kod nas pet godina. Nalog da se ovaj galantni set prijateljskih mjera za radnike i njihove obitelji počne odmah provoditi u njegovoj kompaniji dao je Tomislav Debeljak, predsjednik Uprave DIV grupe i Brodosplita.

Pa čitajte, poslodavci. I učite kako se to radi. A i Vladi bi koristio ovaj Debeljakov kratki kurs o tome kako ljude zadržati u Hrvatskoj.