ZAGREB - Općinski građanski sud u Zagrebu odbio je tužbeni zahtjev "Šezdesetšeste p." zadruge koju vodi umirovljeni general HV-a Ljubo Ćesiće Rojs da im država isplati 67,4 milijuna kuna kao graditeljima dijela autoceste Čakovec – Goričan puštene u promet još 1997. godine. Nepravomoćnom presudom sud je zaključio da zahtjev Rojsove zadruge nije osnovan jer vojna postrojba i ortakluk nemaju pravnu osobnost niti poslovnu sposobnost pa tužitelj nije stekao potrebna prava. Među ostalim, smatra sud, ni status »66. pukovnije« još uvijek nije riješen pa se isplata ne može ni potraživati. Čak štoviše, od Rojsove zadruge nepravomoćnom presudom zatraženo je da državi nadoknadi troškove parničenja – čak 1,7 milijuna kuna, što je samo jedan od nizu troškova parnica koje su dužni platiti.

Status pukovnije

Naime, prema sudskim arhivima ovo je 15. presuda koju su Rojs i zadrugari izgubili od države, a potraživali su vrtoglavih 545,4 milijuna kuna na račun poslova koje im je 90-tih godina dodijelila tadašnja HDZ-ova vlast. Tako je nekadašnja »66. pukovnija« 1996. počela izvoditi radove diljem Hrvatske sa svojim strojevima i operativom kao kooperant Ministarstva obrane (MORH). Iako su joj obećali da će ući u sastav MORH-a, to se nije dogodilo. S druge strane, svi su pripadnici te pukovnije od MORH-a dobili odore s oznakama HV-a, iskaznice te su koristili gorivo, logistiku i strojeve s registarskim pločicama Hrvatske vojske. S državom je bilo dogovoreno da će se konačni obračun napraviti nakon što se riješi status pukovnije.

U tužbi se navodi da je "66 pukovnija" bila "ortačka zajednica koja je trebala biti prevedena u vojnu postrojbu Odlukom Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost RH (VONS) iz svibnja 1996." na temelju koje je tadašnji HDZ-ov premijer Zlatko Mateša donio odluku da ta postrojba ide u izgradnju cesta u Hrvatskoj. Nakon raspuštanja postrojbe njezini bivši pripadnici vodili su radne sporove kojima su htjeli dokazati status pukovnije kao vojne postrojbe, no sve su ih pravomoćno izgubili. Koalicijska vlada u mandatu Ivice Račana nakon 2000. godine objavila je izvještaj koji je Rojsovu zadrugu teretio za kriminal, a potrebna je dokumentacija predana USKOK-u. U spisima se navodilo da su radnici plaće dobivali na ruke, a da im se nisu uplaćivani doprinosi. Velik dio njih bili su državljani BiH, a mehanizacija iz Hrvatske vrijedna tadašnjih 45 milijuna njemačkih maraka odjednom je postala vlasništvo hercegovačke tvrtke Monitor. "Šezdesetšesta p." se 2005. godine obratila državi za mirno rješenje spora do kojeg ipak nije došlo, a sud je 2009. odbacio tu tužbu. Odlukom Županijskog suda u Zagrebu predmet je vraćen na ponovljeno suđenje na kojem je pregledana sva dokumentacija, ali i saslušani svjedoci, među kojima i sam Ćesić te bivši ministar obnove i razvitka Jure Radić.

Vrijedi podsjetiti da smo u kolovozu objavili kako je Vrhovni sud RH odbio Ćesićev zahtjev za reviziju niza odluka nižih sudova koji mu nisu priznali pravo na odštetu, među ostalim i zbog sadržajnog propusta tijekom postupka mirenja s državom.

Manjkava tužba

Vrhovni sud potvrdio je ranije donesenu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. veljače 2016. koji je konstatirao da je Rojsova tužba manjkava jer u njegovom zahtjevu za mirno rješenje koje je zakonski obavezno prije "klasične" tužbe protiv RH nije naveo i traženje za isplatu 13,584.800 kuna. Odnosilo se to na obavljene radove na vojarni "Croatia" u Zagrebu. U zahtjevu za mirno rješenje spora tražio je i naknadu štete za izvedene radove na Jadranskoj autocesti, autocesti Zagreb – Varaždin i autocesti Rijeka – Karlovac.