Njihova najveća želja je stalno zaposlenje. Nerado koriste bolovanja pa rade i kad su ozlijeđeni, jer vjeruju da bi im inače agencija daje otkaz. Za svoja prava ne usuđuju se boriti, jer smatraju da jogunaste radnike agencije ne žele u svojim redovima
Prema važećem radnom zakonodavstvu radnici koji posao dobivaju preko agencija za zapošljavanje na radnim mjestima trebali bi imati jednaka prava kao njihovi kolege sa stalnim zaposlenjem, odnosno – u slučaju kad obavljaju iste poslove – jednake plaće kao stalno zaposleni. Na papiru to izgleda lijepo ili barem podnošljivo, ali kako to u Hrvatskoj već biva, u praksi zakoni počesto vrijede malo ili ništa.
Agencijski radnici žale se i na činjenicu da im rad blagdanima i nedjeljama nije plaćen onoliko koliko je plaćen stalno zaposlenim radnicima. Na blagdane i nedjelje oni dobivaju 25 posto veći iznos nego uobičajenim danom, dok njihove kolege iz Čistoće dobivaju kudikamo veću naknadu. Ipak, među stalno zaposlenim i agencijskim radnicima vlada solidarnost. Stalno zaposlenima nije lako gledati poziciju u kojoj se nalaze njihovi kolege. Oni znaju da se i sami sutra mogu naći u sličnom položaju.
O uvjetima u kojima rade agencijski radnici ovog tjedna razgovarali smo sa zaposlenima u zagrebačkoj Čistoći. Prošle godine tamo je radilo čak 198 agencijskih radnika, a ove godine njihov broj neznatno je umanjen. Priliku za razgovor s agencijskim radnicima dobili smo pod uvjetom da ne objavljujemo fotografije njihovih lica niti prave identitete. Agencijski radnici, naime, žive u stalnom strahu od otkaza. Njihova najveća želja je stalno zaposlenje. Oni nerado koriste bolovanja pa rade i kad su ozlijeđeni, jer vjeruju da ljudima koji iskoriste previše dana bolovanja agencija daje otkaz. Za svoja prava ne usuđuju se boriti, jer smatraju da jogunaste radnike agencije ne žele u svojim redovima. Sindikalno nisu organizirani, a ugovore koje potpisuju produžavaju svaka tri mjeseca. Zaposleni su na odvozu kućnog otpada, pranju ulica i primarnoj reciklaži. Sretnikom se smatra onaj tko preko agencije dobije posao vozača. Ovo su, dakle, priče agencijskih radnika, najamne radne snage.
– U Čistoći radim već četiri godine, a za to vrijeme promijenio sam tri agencije. Prvi ugovor koji sam potpisao važio je osamnaest dana. Poslije toga nikad nisam potpisao ugovor duži od tri mjeseca. Na poslu bih trebao imati jednaka prava kao stalno zaposleni, ali nemam pravo na božićnicu, nemam pravo na regres, na jubilarna primanja i nagrade. Prije par godina izgubili smo i dodatak na prijevoz, priča nam Tomislav, radnik star oko pedeset godina.
Ugovor do tri mjeseca
Tomislava smo pitali kako je uopće došao na ideju da se zaposli preko agencije. Šest radnika uglas nam je odgovorilo da za agencije nisu bili niti čuli. Svi oni tražili su posao u Čistoći, tamo podnosili molbe, a onda ih je Čistoća proslijedila agenciji. Od tad su promijenili tri agencije. Radnici nisu mijenjali agencije jer su to željeli, jer su tražili bolje uvjete ili slično. Agencije su mijenjale njih.
– Počeo sam raditi preko agencije Dekra, a zatim sam prebačen u agenciju Ups. Danas sam najamni radnik preko agencije Adria. Samo su nas prebacivali iz agencije u agenciju, o tome nismo imali pojma, kaže Tomislav.
– Mi se nikad nismo pokušali niti sindikalno organizirati. Kako se sindikalno organizirati kad imaš ugovore od tri mjeseca. Naš sindikalni predstavnik nema šanse da odradi jedan mandat. Ako bi se netko pokušao sindikalno organizirati- siguran sam da taj produženje ugovora ne bi dobio, kaže Vedran. Jedan od njegovih kolega dodaje: »Čitava ova firma je u strahu. Barem kad smo u pitanju mi – agencijski radnici.«
Drugi radnik s kojim smo razgovarali – za ovu priliku zvat ćemo ga Vedran – napominje da s agencijom nikad nije potpisao ugovor duži od tri mjeseca. Rad preko agencije, ističe on, onemogućuje ljude da, primjerice, podignu kredit. I to je jedan od problema koji muče agencijske radnike. Krediti su im počesto potrebni za puko preživljavanje ili za školovanje djece.
– Ako smo mi zaposleni u javnom, odnosno gradskom poduzeću, pitam se zbog čega ljude nisu zapošljavali preko burze, makar na određeno vrijeme, a ne preko agencije za zapošljavanje. Veliki problem u ovom poduzeću agencijskim radnicima predstavlja činjenica da ne možemo sudjelovati u internim natječajima za zapošljavanje koje tvrtka raspisuje, iako mnogi tu preko agencija rade i po pet godina. Naprosto, mi smo tretirani kao da nismo dio ove firme, jer smo najamni radnici pa nam stoga niti pristup internim natječajima nije dozvoljen. To zna biti frustrirajuće, kaže Vedran.
Nema bolovanja
Treći radnik – Anton – već mjesec dana radi s ozlijeđenom rukom. Ne usuđuje se uzeti bolovanje.
– Svako jutro kad se probudim ruka mi je ukočena, ali bolovanje se ne usuđujem uzeti. Vjerujemo da agencijski radnici koji uzimaju bolovanje imaju manje šanse da im se produži ugovor, a svima je taj ugovor važan. Kad se približava datum isteka ugovora svi su pod stresom. Kolege koji su, kao i ja, zaposleni preko agencije izbjegavaju bolovanja. Zato se često zna dogoditi da rade iako su ozlijeđeni. Važno je samo da u pitanju nije teška ozljeda. Ovdje se svakodnevno događaju lakše ozljede, to je takav posao, kaže Anton. Jedan od njegovih kolega na ove riječi je prisnažio: »Mene je udarila kanta, a liječničkog nema već tri mjeseca. Ovdje su mi rekli – zovite agenciju. Tamo – nitko ništa. Što da mi se nešto, nedajbože, ozbiljno dogodilo.«
Radnici zaposleni preko agencija ne znaju kakvo osiguranje od ozljeda na radu imaju. Inače, oni su neinformirani i u cijelom nizu drugih pitanja. Nitko od njih nikad nije vidio sporazume koje su agencije potpisale s Čistoćom, a koji su temelj zahvaljujući kojem agencije u Čistoću mogu slati radnike. Agencijski radnici nisu informirani niti o prijedlozima i nacrtima novog Zakona o radu, koji mnogi smatraju najštetnijim upravo u dijelu koji se tiče agencijskih radnika.
– Intencija zakonodavca je da omogući veći upliv agencijskih radnika na tržište rada. Samo ministarstvo ne skriva svoju želju za fleksibilizacijom tržišta radne snage, a istovremeno tvrdi da žele zaštititi radnička prava, što je apsurd. Svaka fleksibilizacija znači lakšu mogućnost otpuštanja radnika, kaže pravnik Nezavisnih hrvatskih sindikata Domagoj Rebić.
Stradali živci
Što se agencijskih radnika tiče, tržište radne snage s kojim oni imaju posla gotovo u potpunosti je fleksibilizirano.
– Nama piše da nam ugovor može biti prekinut i prije zadanog roka. Ugovori su nam se nekad sastojali od dvije, a danas se sastoje od jedne stranice papira, formata A4. Tamo stoje samo najosnovnije stvari. Mi zapravo i nemamo nikakva prava. Kad su nam oduzeli pravo na prijevoz, nas četrdeset se pobunilo i otišlo pred agenciju preko koje smo u to vrijeme bili zaposleni. Zvali smo i medije, ali nitko se nije pojavio. U agenciji nismo mogli ništa dobiti. Potom smo otišli kod odvjetnika na Trešnjevku. Rekao nam, je ovako: Dečki, vi po zakonu imate pravo na dodatak za prijevoz i mi vam taj dodatak možemo izboriti. Međutim, svi koji želite dodatak morat ćete se potpisati, a mi vam ne možemo garantirati da ćete nakon toga zadržati posao, odnosno da će vam ugovori biti produženi. Tako je propala naš borba za dodatak na prijevoz, ispričao nam je radnik kojeg ćemo za ovu priliku nazvati Stjepan. Stjepan ima dvoje djece – školaraca – i u »avanture« poput borbe za svoja zakonom propisana prava ne usuđuje se upuštati. U Čistoći je obolio od psorijaze, a stradali su mu, kaže, i živci. Potonjem se ne treba čuditi uzmete li u obzir da vam neprestano nad glavom visi mač, odnosno da vam egzistencija godinama ovisi o produženju ugovora na tri mjeseca.
Da su agencijski radnici u Čistoći tretirani kao najamna radna snaga priznaje nam i bivši direktor ovog poduzeća, danas umirovljeni Marko Melčić.
– Ti radnici koji su zaposleni preko agencije u slabijoj su poziciji od stalno zaposleni pa i od zaposlenih na određeno vrijeme. Tu nema spora. To njihovo zaposlenje je puno slabije nego puni radni odnos. Da ih varaju gdje god stignu – to je također moguće. Dok sam bio direktor moja politika sastojala se u tome da radnika čistača uvijek nedostaje i da ih se mora uzimati. Onima koji su se pokazivali najboljima nastojao sam osigurati zaposlenje u firmi. U pitanju su vrlo dobri radnici. Bili su bolji od ostalih, jer su se borili za posao. Svakom od njih dao sam šansu da – recimo to tako – osvoji radno mjesto. Nastojao sam smanjiti broj ljudi zaposlenih preko agencija koliko god sam mogao, kaže Melčić.
Borba bez rezultata
Za prava agencijskih radnika pokušali su se boriti i sindikati u Čistoći, ali ta borba nije dala nikakve rezultate. Situacija u kojoj se nalaze agencijski radnici Čistoće identična je situaciji u kakvoj se nalaze agencijski radnici u mnogim drugim tvrtkama u ovoj zemlji. Oni su vrlo često obespravljena radna snaga. Unatoč tome, resorno ministarstvo na čelu ministrom Mirandom Mrsićem nudi nacrte Zakona o radu koji bi agencijske radnike mogli dovesti u još težu situaciju. O tome su naš list, ali i drugi listovi donijeli već niz izvještaja. međutim, ministar Mrsić podsjeća da zakon još nije dovršen. Tvrdi da će agencijskim radnicima nakon donošenja zakona biti bolje, a ne gore, iako sve ukazuje na suprotno.
