Regina Castillo nova je predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku. Nekadašnja je diplomatkinja, s dvadesetogodišnjim iskustvom i u partnerstvima i prikupljanju sredstava. Državljanka je Nikaragve i Španjolske, diplomirala je međunarodne odnose i javnu politiku. Bila je predstojnica ureda UNICEF-a u Paragvaju, prije toga dio tima Ureda glavnog tajnika UN-a Kofija A. Annana u New Yorku, voditeljica u Zajedničkom programu UNAIDS u Ženevi, zatim i direktorica za Boliviju, Ekvador i Peru. Otkud, naposlijetku, u Hrvatskoj?

– Rezultate jedinstvenog modela partnerstva između Vlade RH, privatnog sektora i Ureda UNICEF-a u Hrvatskoj prepoznao je i Izvršni odbor UNICEF-a te je odlučio uložiti dodatna sredstva za programe za djecu u Hrvatskoj, ali i omogućiti još uspješniju implementaciju hrvatskih programa u zemljama diljem svijeta. Time će se višestruko uvećati učinak donacija građana i tvrtki koji podržavaju UNICEF-ove programe u Hrvatskoj.

Vjerujem da moje međunarodno iskustvo može pridonijeti daljnjem širenju naše misije. Tu sam tek mjesec dana, ali već sam se susrela s brojnim partnerima iz Vlade, lokalne zajednice i privatnog sektora. UNICEF ima privilegij sve ih povezati u stvaranju boljih mogućnosti za najugroženiju djecu i adolescente u Hrvatskoj te drugim zemljama regije i svijeta.

Impresionirana programima

Impresionirana sam programima koje Ured UNICEF-a za Hrvatsku s partnerima provodi za djecu s teškoćama, za najbolji mogući početak života za majke i bebe, otvaranjem prve banke humanog mlijeka u Hrvatskoj, kampanjom za promicanje udomiteljstva »Svako dijete treba obitelj«, kako bi svako dijete bilo zbrinuto i voljeno. Smatram da je veliko postignuće što svako od 31 rodilišta u Hrvatskoj nosi status »Rodilišta prijatelji djece«.

Ovogodišnje izdanje utrke Mliječna staza bit će usmjereno na dodatno poboljšanje uvjeta i nabavku odgovarajuće opreme za hrvatska rodilišta. Oduševljena sam velikodušnošću hrvatskog naroda. Provedba naših aktivnosti ne bi bila moguća bez potpore građana i tvrtki koji su fokus svojih aktivnosti DOP-a usmjerili upravo na djecu.

Posebno cijenimo podršku naših Čuvara djetinjstva, donatora koji redovitim mjesečnim donacijama omogućuju da provodimo naše programe za djevojčice i dječake te da brzo reagiramo u kriznim situacijama, poput poplava u Hrvatskoj i regiji 2014. godine ili izbjegličke krize. Radujem se svom mandatu u Hrvatskoj, cijela moja obitelj seli ovamo, učit ćemo hrvatski, ja sam već počela jer vjerujem da je to znak poštovanja prema zemlji. Ovdje su ljudi iznimno topli i susretljivi, pa vjerujem da ćemo se svi brzo i lako prilagoditi.

Nakon što ste »obišli svijet«, gdje biste nas svrstali kad su prava djece u pitanju, i briga o njima?

– Hrvatska pripada razvijenim zemljama prema dostupnim indikatorima dobrobiti djece. Imamo nisku smrtnost djece mlađe od pet godina, iznimno niske stope zaostajanja u rastu uslijed neodgovarajuće prehrane u prvim godinama života, stopa upisa djece u osnovnu školu je gotovo sto posto. S druge strane, znamo da još uvijek u Hrvatskoj postoje razlike u pristupu uslugama za djecu, ovisno o tome gdje žive i kakvim uvjetima odrastaju.

Djeca s teškoćama u razvoju, kao i djeca iz najsiromašnijih obitelji, posebno u ruralnim krajevima, često nemaju priliku pohađati vrtić i u nemaju jednaki pristup specijalističkim zdravstvenim uslugama kao djeca u gradu. U našem su fokusu i djeca koja odrastaju u institucijama, što dokazano dugoročno šteti njihovom razvoju. Naši programi usmjereni su na dobrobit i zaštitu svakog djeteta, s posebnim naglaskom na onu djecu koja su iz bilo kojeg razloga marginalizirana.

U vašem je predstavljanju hrvatskoj javnosti istaknuto kako smatrate da je Hrvatska »izuzetan ‘izvoznik’ i riznica dobrih praksi te je značajno pridonijela ostvarivanju dječjih prava diljem svijeta«, na što se to odnosi?

– Stalni interes drugih zemalja za našim dobrim praksama potvrđuje potencijal Hrvatske da pridonese ostvarivanju prava djece i izvan granica. Kao razvijena zemlja i članica EU-a, Hrvatska postaje međunarodno priznata kao partner koji može podržati zemlje niskog i srednjeg dohotka u razvoju. Programi i kampanje koje je UNICEF u Hrvatskoj razvio u suradnji s partnerima, poput »Stop nasilju među djecom«, »Svako dijete treba obitelj«, »Rastimo zajedno« i »Birajmo što gledamo« provode se i u drugim zemljama, što Hrvatsku čini izvoznikom dobrih praksi.

Svijet pun nejednakosti

Koje biste primjere u svijetu naveli kao države u kojima djeca, i zašto, najlošije, odnosno najbolje žive, i koje je sve uvjete, ukratko, potrebno ispuniti da bi se uopće moglo reći kako djeca negdje dobro žive?

– Svijet je pun nejednakosti, i to ne samo među zemljama s visokim i niskim dohotkom, nego čak i u najrazvijenijim zemljama koje bilježe visoke stope BDP-a. Svjedoci smo da određene zemlje u Južnoj Americi i Aziji postaju zemlje srednjeg i višeg dohotka, što pridonosi stvaranju boljih uvjeta za ostvarivanje prava djece. S druge strane, prosjeci, posebno oni vezani uz BDP, često kriju stvarnu situaciju u zemlji u pogledu dobrobiti djece. Istraživanje o obrazovanju djece u najbogatijim državama koje je proveo UNICEF-ov ured za istraživanje Innocenti pokazalo je da neka djeca postižu lošije rezultate u školi zbog okolnosti na koje ne mogu utjecati, poput mjesta gdje su rođena, jezika kojim govore ili zanimanja njihovih roditelja.

Nemaju sva djeca jednake mogućnosti da ostvare puni potencijal, slijede interese i razvijaju talente i vještine. Društvene i ekonomske posljedice tih nejednakosti su velike. Nažalost, svjedočimo i dugotrajnim humanitarnim krizama u kojima su djeca izložena sukobima i ratovima. Jemen se suočava s jednom od najvećih i najsloženijih humanitarnih kriza na svijetu, u kojoj je 1,8 milijuna djece akutno pothranjeno, a 360 tisuća djece mlađe od pet godina pati od teške akutne pothranjenosti i bore se za preživljavanje. Svake godine, UNICEF-ov izvještaj »Stanje djece u svijetu« (The State of the World’s Children), ispituje ključna područja koja se odnose na dobrobit djece.

Ured UNICEF-a za Hrvatsku s partnerima kontinuirano prati i istražuje stanje djece u Hrvatskoj – želimo znati i razumjeti potrebe djece i područja kojima je potrebno poboljšanje kako bismo djelovali usmjereno. Zato zajedno s Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku razvijamo prve Indikatore dobrobiti djece u Hrvatskoj. Proveli smo prvo istraživanje o siromaštvu djece predškolske dobi, a trenutačno provodimo istraživanja o dobrobiti djece od 0 do 7 godina te o participaciji djece. Ove ćemo godine predstaviti dva nova istraživanja.

Je li se svijet, što vam se čini, u tom pogledu pomakao nabolje unatrag tridesetak godina?

– Gledajući trideset godina unazad, u 1989., godinu koja je vrlo važna godina za djecu svijeta jer je tad usvojena Konvencija o pravima djeteta, možemo reći da je mnogo toga učinjeno; Konvencija je potaknula vlade da promijene zakone i politike te pokrenu investicije kako bi više djece dobilo adekvatnu zdravstvenu skrb i pristup hrani, manje je djece prisiljeno napustiti školu, brojne su bolesti iskorijenjene ili se učinkovitije preveniraju, uspostavljeni su bolji sustavi zaštite djece od nasilja i iskorištavanja. Također, veći broj djece dobiva priliku da se njihov glas čuje i da budu aktivni sudionici u društvu.

No, pred nama je još puno posla. U posljednjih 30 godina svijet se promijenio, djetinjstvo se promijenilo. Mnogo je razloga zbog kojih svijet mora ponovo potvrditi svoju predanost Konvenciji. Ovo je prilika da ojačamo naše djelovanje i zajedno s našim partnerima učinimo Hrvatsku i svijet boljim mjestom za djecu.

«Licenca« za roditeljstvo​

Osim država, jesu li se i sami roditelji »poboljšali« ili pak »pokvarili«, odnosno jesmo li poboljšali roditeljske kompetencije?

– Biti roditelj vrlo je zahtjevan zadatak, najljepša uloga i najveći izazov u životu. Roditelji se suočavaju s izazovima modernog načina života, a poslovi i obaveze im često ne ostavljaju dovoljno vremena koje mogu kvalitetno provoditi s djecom. Roditelji trebaju podršku i uočavamo rastuću potrebu roditelja za edukacijom i razvojem novih vještina. Zato provodimo programe »Rastimo zajedno« i »Rastimo zajedno plus«, besplatne radionice za roditelje najmlađe djece odnosno djece s teškoćama u razvoju dostupne na više od 60 lokacija diljem Hrvatske.

U programe se dosad uključilo više od 4.000 roditelja. Zajedno s Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i partnerima pokrenuli smo i program »Za snažniju obitelj« kako bismo osigurali jačanje i širenje socijalnih usluga za obitelji s djecom koje su u sustavu socijalne skrbi. Program će uključiti oko 1.400 socijalnih radnika, edukatora pravnih stručnjaka i drugih koji rade s obiteljima.

S ciljem poticanja odgovornog odnosa tvrtki prema djeci, UNICEF i Hrvatska udruga poslodavaca treću godinu zaredom organiziraju edukacije za tvrtke o društveno odgovornom poslovanju i dječjim pravima – CSR akademiju »Djeca su naš najvažniji posao«. Pod vodstvom stručnjaka CSR akademija polaznicima osigurava stručna znanja o utjecaju poslovanja na djecu i koracima koje tvrtke mogu poduzeti kako bi uključile dječja prava u svoju organizacijsku kulturu.

Je li prema vašem mišljenju teže biti roditelj danas nego prije pedesetak godina, i jesu li nam potrebne neke nove, drugačije roditeljske kompetencije u svijetu u kojem su djeci dostupne sve informacije?

– Lak pristup informacijama i medijima stavlja djecu i mlade u zahtjevnu poziciju – često su izloženi različitim vrstama neprimjerenog sadržaja, lažnim informacijama, govoru mržnje te cyber bullyingu. Od 2014. u suradnji s Agencijom za elektroničke medije provodimo brojne aktivnosti i kampanje s ciljem poboljšanja medijske pismenosti roditelja, djece i mladih. Prošle godine smo pokrenuli Dane medijske pismenosti kako bismo im pomogli u boljem razumijevanju, kritičkoj procjeni sadržaja i odgovornom korištenju društvenih mreža.

Ove godine okupili smo 13.000 djece i mladih, 1.850 odgojitelja i 1.200 odraslih tijekom 273 događaja i aktivnosti u 90 gradova. Gotovo tisuću učenika osnovnih i srednjih škola sudjelovalo je u radionicama »Djeca upoznaju medije« održanim u 11 medijskih redakcija, a više od 25.000 edukativnih materijala preuzeto je s portala medijskapismenost.hr.

Hrvatska će, crne su prognoze, 2050. godine imati tek 3,2 milijuna stanovnika, a već danas imamo relativno nizak udio djece u ukupnoj populaciji, tek 20 posto? Što se može učiniti u cilju poboljšanja demografske slike?

– To je samo razlog više zašto trebamo hitno ulagati u svako dijete kako bismo osigurali da nitko nije izostavljen. Trebamo podržavati cijele obitelji.

Jača, čini se, trend necijepljenja djece, koliko je to opasno, i što poručujete roditeljima koji se takvom trendu priklanjaju?

– Dokazano je da cjepiva spašavaju živote. Procjenjuje se da su samo cjepiva protiv ospica spriječila preko 21 milijun smrtnih slučajeva između 2000. i 2017. godine. Cjepiva mogu zaštititi dijete od bolesti koje mogu uzrokovati ozbiljne posljedice ili smrt, osobito kod onih koji tek razvijaju imunološki sustav, poput djece. Važno je cijepiti djecu. Inače bi se zarazne bolesti kao što su ospice, difterija i dječja paraliza, koje su nekad bile iskorijenjene u mnogim zemljama, mogle vratiti.

UNICEF želi potaknuti roditelje da donesu informiranu odluku o cijepljenju i razumiju da cjepiva djeluju. Ukoliko je procijepljenost na dovoljno visokoj razini, stvara se zajednički imunitet i bolesti se više ne mogu lako širiti. To je ujedno i štit za one koji ne mogu primiti cjepivo, kao što je novorođenčad te pomaže u potencijalnom iskorjenjivanju bolesti.

UNICEF već godinama, od početka svoga djelovanja, potiče dojenje kao najbolji način prehrane dojenčadi, a istraživanja kažu da je u Hrvatskoj već u prva dva mjeseca isključivo dojeno samo 78,8 posto djece. Unatoč svim preporukama, kampanjama i edukacijama, to je još uvijek nedovoljno?

– Promocija isključivog dojenja u prvim mjesecima života jedna je od ključnih intervencija za povećanje preživljavanja i zdravlje djece. Nažalost, brojne su prepreke za optimalno dojenje, a jedna od najvećih je nedostatak podrške roditeljima na radnom mjestu. Dojenje je majčina domena, ali se značajno poboljšava uz podršku očeva, partnera, obitelji te u poticajnom radnom okruženju i zajednici. Tek kad u obzir uzmemo potrebe cijele obitelji, dijete će izaći kao pobjednik.

Zato se podrška majkama u dojenju treba nastaviti i nakon izlaska iz rodilišta. Zahvaljujući aktivnostima UNICEF-a i Hrvatske udruge grupa za potporu dojenja, danas je u Hrvatskoj više od 150 grupa za potporu dojenja. Prve grupe počele su s radom usporedno s inicijativom »Rodilišta – prijatelji djece« 1993. godine. U sklopu suradnje UNICEF-a, Ministarstva zdravlja, KBC-a Zagreb i HUGPD-a osigurana je i podrška za dojenje prijevremeno rođene djece te osnivanje prve banke humanog mlijeka u Hrvatskoj.

Prema podacima iz Hrvatskog zdravstveno-statističkog ljetopisa iz prošle godine, 78,8 posto novorođenčadi od 0 do 2 mjeseca života je isključivo dojeno, 10,9 posto dojeno je uz dodatak nadomjestaka za majčino mlijeko, a 10,3 posto hranjeno nadomjescima za majčino mlijeko.

Trećina roditelja ni danas ne odbacuje tjelesno kažnjavanje djeteta kao »odgojnu metodu«, kako je to moguće? Čini se da za sve ostalo, osim za roditeljstvo, trebamo dozvolu, »licencu«, iako je baš roditeljstvo najodgovorniji posao na svijetu?

– Roditelji žele učiti svoju djecu, no često ne znaju kako pa, u nedostatku znanja, pribjegavaju metodi fizičkog kažnjavanja. UNICEF se snažno protivi bilo kakvom obliku fizičkog kažnjavanja. Zato kontinuirano provodimo već spomenute programe »Rastimo zajedno« i »Rastimo zajedno plus« kojima roditeljima pomažemo i pružamo im edukaciju, podršku i mogućnost da razviju svoje vještine i osnaže se u ulozi roditelja.

Voljeni i zbrinuti

Posvajanje djece je u Hrvatskoj vrlo spor proces, i mnoga djeca, nažalost, u institucijama ostaju predugo, čak čitavo djetinjstvo i adolescenciju. Također, iako i udomitelja imamo premalo, država je odlučila istospolnim parovima zabraniti udomljavanje, kakav je vaš stav o tome?

– Najemotivnija sam kad su u pitanju djeca koja nemaju obitelj – jer svako dijete treba obitelj. Ako ne postoji način da dijete ostane u biološkoj obitelji, moramo pronaći dobre alternative da dijete bude zbrinuto i voljeno. Činjenica da neka djeca još žive u institucijama motivira me da radim još više kako bismo osigurali da svako dijete odrasta u obitelji. Djeca u dobi od 0 do tri godine ne bi trebala biti u ustanovama, nego sa svojim biološkim obiteljima, a ako to nije moguće, onda u udomiteljskim ili posvojiteljskim obiteljima.

Jedan od ključnih prioriteta UNICEF-a u Hrvatskoj upravo je kampanja »Svako dijete treba obitelj«, kojoj je cilj povećati broj udomiteljskih obitelji za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. U skladu s Konvencijom o pravima djeteta, kao i brojnim studijama koje potvrđuju važnost odrastanja u obitelji za dobrobit djece, UNICEF se zalaže za odgovarajuću obiteljsku skrb za svako dijete. U slučaju kad biološki roditelji ne mogu brinuti o djetetu, država je dužna osigurati zamjensku obiteljsku skrb u najboljem interesu djeteta.

Zakonodavni sustav određuje nacionalni pravni okvir koji osigurava kvalitetnu obiteljsku skrb za svako dijete, uključujući udomiteljsku skrb. Najvažnija briga UNICEF-a je da je svako dijete voljeno, sigurno, zbrinuto te odrasta u podržavajućem okruženju.