Kad brak postane mrak

Razvod više nije sramota: Istražili smo razloge zbog kojih je brak u Hrvatskoj sve manje popularan

Ljiljana Hlača

Prošle godine u Rijeci se vjenčalo 443 parova, a razvelo ih se 538 / Foto iStock

Prošle godine u Rijeci se vjenčalo 443 parova, a razvelo ih se 538 / Foto iStock

Individualistički pristup pojedinca, netrpeljivost, nespremnost na suradnju, želja za afirmacijom u karijeri, sve veći zahtjevi od partnera i sve to još opterećeno ekonomskom krizom zasigurno su utjecali da brojke razvoda u Hrvatskoj imaju trend rasta



Podaci Državnog zavoda za statistiku iz godine u godinu pokazuju sve veći trend rasta razvoda u Hrvatskoj te pad popularnosti brakova. Ni prošla godina nije bila po tome ništa bolja – barem što se tiče Rijeke. Tako je prema podacima Odjela za osobna stanja građana i matičarstvo u Rijeci lani sudbonosno da izreklo 443 para što je u odnosu na 2015. godinu za 34 vjenčanja manje. Istovremeno ih se razvelo 538 para, što je, ako usporedimo godinu prije to jest 2015. kada su zahtjev za razvod podnijela 326 para, povećanje za čak 65 posto. Individualistički pristup pojedinca, netrpeljivost, nespremnost na suradnju, želja za afirmacijom u karijeri, sve veći zahtjevi od partnera i sve to još opterećeno ekonomskom krizom zasigurno su utjecali da te brojke u Hrvatskoj imaju trend rasta. Iako je već uvriježeno da svaki treći brak u Lijepoj Našoj završava razvodom, Hrvatska je još daleko od europskog prosjeka.


Rast razvoda od 2010. godine


Budući da je brak sve više ‘out’ a razvod ‘in’ – razgovarali smo o tome s izvanrednim profesorom Sveučilišta u Rijeci koji između ostaloga predaje sociologiju obitelji i sociologiju djetinjstva Željkom Bonetom koji nam je rekao da nije uvijek bilo tako – naime brojka razvoda od 1970. do 2010. godine bila je konstantna. A tek onda se uočava njegov rast.


– Istodobno uočavamo da broj sklopljenih brakova opada, najviše u razdoblju od 1970. do 2000. godine, nakon čega slijedi stabilizacija, da bi u posljednjih pet godina opet došlo do blagog pada. Na taj se način povećava stopa razvoda u odnosu na broj sklopljenih brakova (istodobno se povećava stopa razvoda mjerena brojem razvoda u odnosu na broj stanovnika), otkriva nam profesor.





Istraživanja provedena u zapadnim zemljama su pokazala da se češće razvode brakovi u kojima je veći ekonomski pritisak na brak: supružnici imaju skromne prihode, nemaju riješeno stambeno pitanje. Zatim razvodi su češći gdje postoji obrnuta proporcionalnost godina starosti pri stupanju u brak i razvoda.


– Naime, osobe koje u brak ulaze mlađe, češće se razvode od onih koji brak sklapaju u kasnijim godinama. Razlog tomu jest taj što brakovi mladih supružnika su često izloženi većem ekonomskom pritisku – nezaposlenost, male plaće, podstanarstvo. Nadalje, brak u ranim godinama je često legalizacija neželjene trudnoće. U takvim situacijama veća je vjerojatnost promjene stajališta odnosno interesa kod mladih, pa značajka partnera koja je bila atraktivna u mladenačkoj dobi, kasnije se gubi i dolazi do raskida, navodi Boneta.



Neka istraživanja pokazala su da je brak sve manje interesantan kao zajednica, naročito mlađoj generaciji. Sve je prihvatljivije i uvjerenje da se razvodom razrješuju problemi disfunkcionalne obitelji. Toj tvrdnji ide u prilog rezultati jednog istraživanja koje je provedeno 2015. godine na uzorku od 635 studenata Sveučilišta u Rijeci gdje se čak 95 posto anketiranih nije složilo s tvrdnjom »Bolje je biti u lošem braku nego uopće ne biti u braku«.


Na sjeveru najviše, najmanje na jugu


U novije vrijeme na popularnosti dobiva kohabitacija, zajednica u kojoj partneri žive zajedno bez registracije na sudu ili u Crkvi.


– Analizirajući stope razvoda u odnosu na broj sklopljenih brakova po hrvatskim županijama, primjetne su velike oscilacije u pojedinim godinama. Primjerice, u Primorsko-goranskoj županiji je 2012. godine bilo gotovo tri puta manje razvoda nego godinu kasnije, a u Šibensko-kninskoj županiji je broj razvoda 2015. godine gotovo dvostruko manji nego 2014. godine. Ukoliko analizu proširimo na razdoblje od pet godina, od 2011. do 2015. godine, onda vidimo da postoje razlike između županija, navodi Željko Boneta.


Ukazuje da su najviše stope razvoda u Primorsko-goranskoj županiji i Gradu Zagrebu, slijede Istarska i Osječko-baranjska županija, a najniže su u Dubrovačko-neretvanskoj, Ličko-senjskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji, saznajemo.


– Drugim riječima, visoka stopa razvoda karakteristika su triju najrazvijenijih županija, ali i jedne koja je ispod hrvatskog prosjeka (kriterij je u ovom slučaju BDP po stanovniku op.a). S druge strane, najmanju stopu razvoda ne nalazimo u županijama koje su na dnu liste po BDP -u. Dakle, razina ekonomske razvijenosti nije jedini čimbenik koji je povezan – ali ne u smislu proporcionalnosti – sa stopom razvoda, već na nju utječu i kulturni čimbenici, poput tradicionalizma i religioznosti, navodi naš sugovornik, koji ustupa još neke zanimljive podatke.


Naprimjer 2015. godine je u Malom Lošinju bilo 62 posto više razvedenih nego sklopljenih brakova, a u Novom Vinodolskom te godine uopće nije bilo razvoda brakova. To pokazuje da su najveće stope razvoda u Rijeci i Osijeku, nešto manja je u Zagrebu, a najmanja je u Splitu.


Strukturalni i kulturni faktori


Po njemu razloge povećanja stope razvoda u modernom društvu moguće je naći u strukturalnim – promjene u ekonomskoj strukturi – i kulturnim – promjene u normama i vrijednostima te rodnim odnosima – faktorima.


– Zbog procesa modernizacije i individualizacije, ključne odluke u svom životu sve češće donosimo sami, sve manje se pritom oslanjamo na izvanjske autoritete poput mišljenja roditelja, prijatelja, susjeda, Crkve, države i slično. Brak i partnerske veze, kao područje ostvarenja ljubavi su, uz profesionalnu karijeru, najvažnije područje samoostvarenja pojedinca danas. Stoga su i očekivanja od braka – i veza – puno veća nego što su bila u vrijeme kada je brak bio posljedica roditeljskog dogovora vođenog kriterijem obiteljskih statusa. Danas kvalitetu veze, odnosno braka neprestano propituju oba partnera. Budući da su očekivanja od braka ali i i veza sve veća, veća su i razočaranja ukoliko su ta očekivanja iznevjerena, smatra Boneta.


Sve važniju ulogu ima i ekonomska komponenta, smatra dalje profesor, to jest riječ je o neovisnosti žena o muškarcu, kao posljedica zapošljavanja žena. To mijenja odnose moći u braku. Muškarac više nije jedini hranitelj obitelji o čijim je sredstvima ovisna supruga i djeca.


– Spona koja povezuje supružnike nije ekonomska ovisnost, već ljubav. Ukoliko partneri zaključe da ljubavi nema, onda nema spone to jest slabi ta ekonomska ovisnost koja ih je nekada prisilno povezivala, navodi se dalje. Naravno, ne treba zaboraviti ni posao, koji u »suvremenom kapitalizmu je sve zahtjevniji, pa smo sve veći dio radnog dana zaokupljeni poslom«.


Promjena statusa razvoda


– Posvećenost profesiji podrazumijeva ne samo dulje boravljenje na poslu, već i proširenje aktivnosti povezanih s poslom i u slobodno vrijeme, recimo cjeloživotno profesionalno usavršavanje. Najčešće to pretpostavlja da jedan od partnera treba žrtvovati svoju karijeru zbog obiteljskih obaveza kao što su briga o djeci, kućanskim poslovima i drugo što rađa nezadovoljstvo kao mogući razlog prekida veze, naglašava riječki sociolog izdvajajući još jednu činjenicu – a ta je da je stigma koja prati razvoda oslabila, a što je povezano s procesom slabljenja uloge tradicije, posebice slabljenjem uloge religije i Crkve u društvu.


– Promijenio se stav javnosti o razvodu. Donedavno se na razvod gledalo kao na nepoželjan oblik ponašanja, pa su stigmatizirana oba supružnika, iako puno češće to je slučaj za žene. Stav javnosti vremenom postaje liberalniji, pa se razvod sve češće percipira kao rješenje nepodnošljivih bračnih odnosa, zaključuje.