Kritičko promišljanje

Razgovarali smo s profesorom Nenadom Ivićem: ‘Demokracije na Filozofskom nema već deset godina’

Ljerka Bratonja Martinović

Sveučilište i fakultet moraju funkcionirati demokratski – Nenad Ivić / Foto Denis LOVROVIĆ

Sveučilište i fakultet moraju funkcionirati demokratski – Nenad Ivić / Foto Denis LOVROVIĆ

Ako se nastavnici ne bave nastavom, a studenti isto tako, stvar postaje apsurdna. Međutim, u izvanrednim okolnostima blokada je jedan od načina otpora prema nepoštovanju demokracije



S Nenadom Ivićem, profesorom francuske književnosti i članom Inicijative Vijeća Filozofskog fakulteta, razgovarali smo uoči tjedna u kojem se od rektora Sveučilišta u Zagrebu, Damira Borasa, očekuje da prekine krizu upravljanja i omogući normalan rad fakulteta. Iako u tom pogledu nije previše optimističan, prof. Ivić poziva institucije da osiguraju poštovanje demokratske procedure na Filozofskom fakultetu.


Kako se osjećate kad dolazite na posao?


– Jednako kao i uvijek. Nesretno i postiđeno. Jer je fakultet, koji bi trebao biti mjesto slobodne razmjene ideja i intelektualnog rada, postao mjesto u kom su zapriječeni i intelektualni rad i slobodna razmjena ideja. Postao je zapravo mjesto golemog manjka demokracije.




Kažete kao i uvijek, to onda traje već duže vrijeme?


– Da, ovaj prosvjed Inicijative neka je vrsta mjehurića nezadovoljstva načinom upravljanja fakultetom, a ono postoji već godinama, od vremena kad je na mjestu dekana bio rektor Boras.


Zatvorena biblioteka


Označili ste ovo najtamnijim stranicama u povijesti fakulteta. Zašto?


– Zato jer se dogodilo da dekan, koji zakonski ima za to ovlasti, ali u sasvim drugim situacijama, poziva zaštitare, ograničava kretanje, informiranje, prijavljuje kolege… Rasporedi i dnevni redovi sjednica vijeća trebali bi biti javni dokumenti i dosad su bili. Za posljednju sjednicu ta lista je ograničena. Studenti i nastavnici nisu mogli u biblioteku, jer je ona zbog potpuno imaginarne opasnosti od terostičkog napada bila zatvorena. Teroristi ipak, čini mi se, imaju važnijeg posla nego uništavati bugarsku zbirku literature.


Netko se, izgleda, ipak boji studentskog bunta?


– U situaciji velikog demokratskog manjka, studente se želi pretvoriti u neku vrstu žetona za političke igre. U času kad su studenti, što se već i 2009. godine dogodilo, preuzeli odgovornost za svoju ulogu na FF-u, oni su postali neprijatelji, postali su lažomati.


Pa im pripisuju i da su »žetoni« ljevičara?


– Ne radi se tu uopće o ljevici ili desnici, nego o nečemu što bi svaka respektabilna ljevica i respektabilna desnica trebale uvažavati. To su vrijednosti iznad trenutačne političke rasprave, poštovanje demokratske procedure i važećih zakona.


Zašto se Filozofski fakultet doživljava kao ljevičarska utvrda, koliko tu ima istine?


– Na FF-u djeluju ljudi najrazličitijih uvjerenja. Fakultet sa svojih 500-tinjak zaposlenika ima i 500-tinjak uvjerenja. Sigurno je da se sa stanovitim tipom lijevog mišljenja poistovjećuje moguća kritika sadašnjeg političkog stanja. A to nije kritika pljuvanja, pendrečenja, lomljenja nogu, zavjera, nego argumentirana kritika. Utoliko je mandat ovog i drugih fakulteta proizvoditi ljude koji mogu kritički misliti. To se onda u stanovitim krugovima, ili općenito u onom što se zove javno mnijenje, često tumači kao ljevičarsko.


Fakultet ne živi izvan svijeta


Kako se dogodilo da na takvoj ustanovi razvije autokratski i nedemokratski način upravljanja? Jesu li tu neki politički utjecati odigrali ulogu?


– Politika uvijek igra ulogu. Fakultet ne živi izvan svijeta, i on je u najširem smislu politička ustanova, kao i kućni savjet. Fakultet je uz to jedna vrsta anomalije u današnjem društvenom sistemu. To je vrlo stara ustanova, mogla bi se usporediti s Katoličkom crkvom, koja nastaje kao meritokratska ustanova u srednjovjekovlju. Do problema dolazi kad se ono po čemu cijeli fakultet postoji, zasluživanje svog mjesta na fakultetu, dovede u pitanje. To zasluživanje mjesta dovedeno je u pitanje zadnjih 10-ak godina. Nepotizmom, direktnim političkim utjecajem, i to ne na sam znanstveni rad, nego na to koji ljudi uopće mogu dobiti mogućnost govora i znanstvenog rada. Fakultet je anomalija i zato, jer je to ustanova kojoj je zajednica povjerila slobodu formiranja vlastite budućnosti, vlastitih budućih generacija. Kao i svaka sloboda, i ova sloboda podrazumijeva stanovite rizike. Ali ne možemo staviti granice slobodi, jer onda ona to prestaje biti. Kad se takve ustanove počnu podvrgavati onome što je danas fetiš, efikasnosti tržišta, one gube vlastiti smisao, jer zakon tržišta ne može ništa reći o onom što se zove mišljenje, misao, i kritičko promišljanje.


Očekujete li da će rektor Boras, ako je ustanovio takav način upravljanja, razriješiti krizu FF-a?


– Po poziciji na kojoj se nalazi, rektor Boras bi trebao reagirati. On je izjavio da djeluje u okviru sustava, ali pitanje je je li to sustav demokratske procedure, jasno definiranih pravila, ili je to sustav onog što se danas zove dogovaranje. Drugi problem je što su, strukturalno gledano, rektor Boras i dekan Previšić dvije strane istog novca. I svaka odluka koju rektor Boras donese, povlači za sobom njegovu odgovornost. On je jednako odgovoran za ono što se događalo na FF-u za vrijeme vladavine dekana Previšića i u času kad ta vladavina prestane. Pitanje odgovornosti ne može konačno stati na dekanu Previšiću. Pitanje odgovornosti je pitanje rektora Borasa.


Hoćete li inzistirati na Borasovoj ostavci?


– Ne treba inzistirati na odlasku rektora Borasa, nego na demokratskoj proceduri i stvarima koje su izvan svakodnevnih političkih dogovora. Sveučilište i fakultet moraju funkcionirati bez manjkave demokracije. Moraju funkcionirati demokratski.



Moguć je i scenarij u kojem rektor Boras podrži Previšića, a on ekipira novo, njemu sklono vijeće…


– Iduća sjednica Vijeća imat će nešto promijenjen sastav. Na svakom odsjeku je da imenuje svoje predstavnike u vijeće, a kako će to vijeće izgledati, ne mogu reći. Mogući su najrazličitiji pritisci, od kojih se svatko treba suzdržati. Vijeće, kakvo god bilo, ostaje najvažnije zakonodavno tijelo FF-a, i kao takvo će donositi odluke.


Bi li u tom slučaju bilo mira na fakultetu?


– Ne mogu reći. Ne mislim da se pacifikacijom bez ispravljanja demokratskih manjaka može postići trajan mir na fakultetu.



Dekan Previšić uskoro prelazi dobnu granicu za umirovljenje, očekujete li da bi rektor tako mogao galantno riješiti problem?


– Umirovljenje bi bilo dobro rješenje, time bi se poštovali zakoni. Ali s obzirom da se radi o dvije strane istog problema, nisam siguran da to onome tko odlučuje može izgledati kao rješenje.


Spore institucije


Ako Previšić ne ode, slijedi blokada fakulteta. Što bi ona donijela FF-u?


– Ono što je neodržavanje sjednice Vijeća već donijelo, disrupciju funkcioniranja fakulteta. To nije nikome u interesu, jer fakultet gubi svoj razlog postojanja. Ako se nastavnici ne bave znanstvenim radom i nastavom, a studenti isto tako, stvar postaje apsurdna. Međutim, u izvanrednim okolnostima blokada je jedan od načina otpora prema nepoštovanju demokracije.


Bi li ministar Šustar ili neke druge institucije morali reagirati?


– U svakom slučaju. Ali treba voditi računa da su institucije spore, odnosno brze su samo kad to žele. U ovom slučaju trebale bi što prije reagirati, isto tako i Senat i druge sastavnice Sveučilišta.


Dobili ste podršku samo jednog fakulteta?


– Vijeća fakulteta sastaju se obično jednom mjesečno. Neki nisu imali sastanke, a neki možda drugačije misle.


Tenzije oko Filozofskog fakulteta sve više rastu, a društvene mreže pune su ispada. I vaš kolega je na Facebooku poručio »slomite im noge«. Je li pretjerao, dokle sve to može ići?


– Treba razlikovati ono što se događa u medijima i na društvenim grupama od onog što se događa u stvarnosti. Bilo kakav poziv na nasilje mi je odvratan i neprihvatljiv. Eskalacija takvog ponašanja ne vodi nikakvom rješenju. Poziv na nasilje vrlo je sličan pitanju izbjeglica, hoćemo li ih ograditi žilet-žicom ili ne. Žilet-žicu ljudi mogu postaviti s najboljim namjerama, ali to ostaje žica u kojoj su ljudi zatvoreni.