ZAGREB  U četvrtak, 25. lipnja 1991. godine Sabor pod predsjedanjem Žarka Domljana usvojio je odluke o pokretanju postupka razdruživanja Republike Hrvatske od SFRJ i postupka za međunarodno priznavanje. U to je vrijeme jugoslavenska kriza bila na vrhuncu, a ubrzo je prerasla u rat.

Pokušaji političkog iznalaženja rješenja jugoslavenske krize nisu uspjeli, a samim time ni pokušaji preuređenja jugoslavenske federacije. Hrvatski sabor je odluke o razdruživanju donio nakon što je 19. svibnja 1991. proveden referendum.

Građani su se izjašnjavali o dvije tvrdnje. Prva je glasila »Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama« i za nju se izjasnilo 93,24 posto glasača. Druga tvrdnja glasila je »Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi« i za nju se izjasnilo 92,18 posto glasača.

Referendum i pregovori

Na temelju rezultata referenduma i nakon neuspjeha pregovora koje su čelnici šest jugoslavenskih republika vodili o budućnosti države Sabor je na zajedničkoj sjednici sva tri saborska vijeća 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske kojom je pokrenut postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ i kojom je pokrenut postupak za međunarodno priznavanje. Na istoj sjednici Sabor je usvojio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.

Istoga dana sličnu odluku usvojio je i slovenski Državni zbor, a sljedećega dana započela je vojna intervencija JNA u Sloveniji. Uslijed novog zapleta u jugoslavenskoj krizi i vojne eskalacije te krize, europska trojka ishodila je Brijunskom deklaracijom od 8. srpnja 1991. godine tromjesečnu odgodu primjene saborske Ustavne odluke od 25. lipnja, a po isteku tog moratorija 8. listopada 1991. godine, u vrijeme otvorenog rata protiv Hrvatske izazvanog pobunom dijela srpskog stanovništva i napada JNA, Sabor je donio odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama.

Jedinstveni praznik

U hrvatskoj javnosti postoji određena zbrka oko Dana državnosti koji se do 2001. godine obilježavao 30. svibnja u spomen na dan kada je 1990. godine prvi put u hrvatskoj povijesti konstituiran višestranački parlament izabran općim pravom glasa. Osim toga, 8. listopada obilježava se također kao državni blagdan, i to kao Dan neovisnosti. Ta zbrka očituje se i u pitanju od kada je Hrvatska neovisna, a o tome se nisu uspjeli složiti ni autoriteti. Na znanstvenom skupu koji je na tu temu u veljači prošle godine organizirao HAZU, akademik Davorin Rudolf ustvrdio je da je Hrvatska 25. lipnja postala suverenom i neovisnom državom.

Vladimir Šeks interpretira 8. listopada kao datum stjecanja pune neovisnosti, ali ne i datum nastanka neovisne hrvatske države. Šeks je tada predložio da Hrvatski sabor kao jedini koji odlučuje o tom pitanju utvrdi jedinstveni državni praznik koji bi se slavio kao dan hrvatske neovisnosti i državnosti. Tadašnja predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec smatra da Ustavna odluka od 25. lipnja kao akt suverenosti nije nikada stupila na snagu, a počela je proizvoditi pravne učinke 8. listopada, pa je taj datum mjerodavan za međunarodno pravo, a Hrvatska je tog datuma stekla svojstvo suverene države u međunarodnopravnom smislu.