Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 1
Sutra: 12° 12° 1
24. siječnja 2020.
Analiza Ekonomskog instituta

Razdjelnici nisu isplativi: Većina kućanstava ni u deset godina neće »vratiti« investiciju

Snimio Vedran KARUZA / Nl arhiva
Snimio Vedran KARUZA / Nl arhiva
Autor:
Objavljeno: 26. travanj 2017. u 15:09 2017-04-26T15:09:00+02:00

Ekonomska analiza pokazala je da su u Rijeci razdjelnici isplativi, čemu je, međutim, razlog visoka cijena grijanja i ugrađene opreme, dok u kontinentalnoj Hrvatskoj – Zagrebu, Sisku ili Velikoj Gorici nisu, jer je u tim gradovima cijena grijanja manja

ZAGREB Razdjelnici topline, iako štede energiju, nisu ekonomski isplativi te će Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u naredna dva tjedna, nakon javne rasprave, donijeti odluku o tome što i kako s razdjelnicima dalje – zaključak je nakon jučer objavljene studije ekonomske isplativosti ugradnje razdjelnika, koju je za Ministarstvo izradio Ekonomski institut u Zagrebu.Kako je zaključeno, većina kućanstava u periodu od deset godina, koliki je vijek trajanja razdjelnika, i uz uštede energije neće povratiti početnu investiciju u opremu i razdjelnike, što ih čini ekonomski neisplativima.To ne znači, međutim, da će razdjelnici biti »ukinuti« nego bi javna rasprava trebala iznjedriti rješenja zahvaljujući kojima građani više neće imati neopravdano visoke račune za grijanje. Uvedena će biti nova pravila njihove ugradnje i obračuna troška grijanja, a velika je novost to što u izmjene ide Zakon o tržištu toplinske energije, kojim su razdjelnici uvedeni, a kojim je opskrbljivačima topline – HEP-Toplinarstvu, Energu i drugima dana mogućnost da sami određuju cijene grijanja. To više neće biti tako, već će cijena ponovno biti regulirana, kao što je bilo do 2013. godine, kad je postojeći zakon stupio na snagu. »Tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak 2013. godine donosi Zakon o tržištu toplinske energije koji vrvi pogrešnim i štetnim odredbama koje su ugrozile povjerenje građana u sustav centralnog grijanja – zasigurno najjeftiniji, najsigurniji i najekološkiji model grijanja«, zaključilo je Ministarstvo Slavena Dobrovića, koje će zakon mijenjati tako da u njemu više ne bude fiktivnog tržišta na kojem konkurencije zapravo nema, niti može biti, a opskrbljivači sami određuju cijene.Kao primjer u Ministarstvu neslužbeno navode riječki Energo, koji megavatsat svoje isporučene topline potrošačima naplaćuje preko 800 kuna, a plin za svoje kotlovnice, iz kojeg grijanje proizvodi, sam kupuje za 250 kuna, dakle triput jeftinije. Ekonomska analiza pokazala je da su u Rijeci razdjelnici isplativi, čemu je, međutim, razlog visoka cijena grijanja i ugrađene opreme, dok u kontinentalnoj Hrvatskoj – Zagrebu, Sisku ili Velikoj Gorici nisu, jer je u tim gradovima cijena grijanja manja.Drugim riječima, isplativi su samo ako je grijanje skuplje, što znači da bi svuda bili isplativiji kad bi cijena grijanja porasla, a oprema pojeftinila. Također, vrlo je upitan zaključak obje studije – i ove s Ekonomskog instituta i ranije studije tehničke isplativosti razdjelnika, koju je za mandata ministra gospodarstva Tomislava Panenića napravio Energetski institut »Hrvoje Požar« – prema kojoj su razdjelnici uštedjeli oko 30 posto energije.Niti jedna od tih studija nije se bavila pitanjem zbog čega su postignute te uštede – da li zato što su potrošači zavrtali svoje radijatore i smrzavali se kako bi im računi bili manji, ili zato što su razdjelnici doista učinkoviti. To je pitanje, odgovaraju u Ministarstvu energetike, za neku sociološku studiju, što znači da se podatak o 30-postotnoj uštedi ne može uzimati zdravo za gotovo.Potvrđuje to i državni tajnik za energetiku Ante Čikotić koji je jučer kazao kako se postavlja pitanje koliko su energetske uštede zbog razdjelnika uvjetovane povećanjem energetske učinkovitosti, a koliko strahom građana od visokih računa.»Zbog svega toga idemo u izradu novog Zakona o toplinarstvu kojim ćemo riješiti problematiku razdjelnika, ali i uvesti red u cjelokupni sustav toplinarstva u Hrvatskoj«, kazao je Čikotić. Razdjelnici su u Rijeci uštedjeli 36,3 posto energije, najviše u Hrvatskoj, u Zagrebu 25,8 posto, u Sisku nešto malo manje od 30 posto, koliko i u, primjerice, Samoboru. U Njemačkoj i Švedskoj su uštedjeli, kažu podaci Ekonomskog instituta, do najviše 25 posto, u Danskoj do 17 posto, u Francuskoj i Rusiji, primjerice, oko 20 posto energije, što znači da su u Rijeci, moguće, građani energiju štedjeli najviše zavrtanjem radijatora, a ugradnja razdjelnika je bila isplativa samo zbog visokih cijena grijanja. Dobrovićevo ministarstvo Vrdoljaku zamijera što prije uvođenja razdjelnika nije napravio analizu isplativosti njihove ugradnje, koju potrebnom smatra i direktiva EU-a. Kod nas je obaveza ugradnje razdjelnika uvedena, međutim, prije četiri godine bez ikakve prethodne analize, i uz prijetnju drakonskim kaznama i do 50.000 kuna. Drugim riječima, išlo se na ruku ugrađivačima opreme i monoplistima na tržištu koji konkureciju u centralnim grijanju niti ne mogu imati.Između ostalog, uvest će se nadzor nad ugrađivačima, koji nakon što obave posao prema potrošaču više nemaju nikakvih obaveza ni odgovornosti, ukinuta bi trebala biti naknada od 25 kuna za očitanje razdjelnika, pogotovo i u vrijeme kad grijanja uopće nema, a svi bi opskrbljivači trebali u novom zakonu izgubiti staus »kupca« toplinske energije.Taj je apsurd 2013. godine uveden u zakon kako bi se stvorilo fiktivno tržište na kojem opskrbljivači sami od sebe kupuju toplinu koju proizvedu, pa onda i sami određuju cijene grijanja. Tu je, kažu neslužbeno u Ministarstvu, »zakazala« i Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), za čije je upravno vijeće pokrenut postupak smjene.  Ekonomski institut je analizu napravio na uzorku od oko 22.500 stanova, od čega 1.081 stana i u Rijeci, te su promatrani podaci za šest zadnjih sezona grijanja. Na pitanje što poručuje bivšem minstru Vrdoljaku, Čikotić je kazao kako se »politika može i drugačije voditi, odnosno da bi ministri rješenja trebali potkrepljivati studijama«. Uvođenje razdjelnika topline zamišljeno je kao pozitivno načelo, koje su, međutim, neki privatizirali, kazao je Čikotić, dodajući kako je cijeli rizik ugradnje bio prebačen na malog čovjeka.Od Europske komisije će se tražiti, najavio je, subvencije za ugradnju individualnih mjerača toplinske energije, što znači kalorimetara koji doista mjere potrošnju topline, za razliku od razdjelnika, koji mjerila niti nisu. U Hrvatskoj je analiza tek sad pokazala da razdjelnici isplativi nisu, no građanima koji su »pokus« skupo platili taj novac neće biti vraćen. Novi Zakon o toplinarstvu trebao bi biti napravljen do sljedeće ogrjevne sezone, a Čikotić najavljuje i investicije u sektor toplinarstva u vrijednosti od 3,3 milijarde kuna. Između ostalog, ulagalo bi se u toplinske podstanice u zgradama, na kojima se temperatura grijanja prilagođava vanjskoj temperaturi, kako se u radijatore za toplog vremena ne bi »pumpalo« previše vrele vode, kao sada.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.