U zahtjevu ne stoji ni jedno ime visokog časnika HV-a. No, takve formulacije dovele su do sumnje među domaćim pravnicima da su ljudi za koje su poslani zahtjevi trebali poslužiti da se nastavi gradnja slučaja protiv hrvatskih zapovjednika u operacijama u BiH
ZAGREB U zahtjevu BiH tužiteljstva za međunarodnom pravnom pomoći oko ratnih zločina, koji su poslali Hrvatskoj i koji je odbio sam premijer Zoran Milanović, ne stoji niti jedno ime visokog časnika HV-a, ali je Republika Hrvatska reagirala zbog konteksta samog zahtjeva.Naime, iz službenog Sarajeva stigao je zahtjev za pravnom pomoći koja se svodila na saslušavanje nekolicine nekadašnjih pripadnika HV-a, koji u sporno vrijeme nisu imali neke visoke činove. To samo po sebi ne bi bio problem, tim prije jer oni nisu niti u formi osumnjičenika i slične su se stvari radile i prije.
Bizarna konstatacija
No, ono što je službeni Zagreb, pa i samog premijera Milanovića zabrinulo, bio je kontekst samog zahtjeva te opis samih događanja. Kako kažu izvori Novog lista, korišteni su izrazi koji se inače koriste uglavnom u dokumentima Haškog suda, a ono što je najviše bolo u oči sve hrvatske pravnike koji su vidjeli zahtjev je jedna formulacija – udruženi zločinački poduhvat.
Maestral i Južni potez uslijedili su u ljeto 1995. godine nakon Oluje. Gotovo odmah po spajanju snaga HV-a s Petim korpusom Armije BiH uslijedila je operacija Maestral, gdje su te dvije formacije potpmognute HVO-om zauzele Drvar, Jajce i Šipovo, pomičući snage bosanskih Srba prema istoku i smanjujući mogućnost protuudara i osvete po hrvatskom teritoriju.
Južni potez uslijedio je mjesec dana nakon toga, a snage HV-a došle su tada na 20 kilometara od Banje Luke. Kompletna opskrba strujom Banja Luke je bila pod nadzorom HV-a te je primirjem, koje su uvjetovale i strane sile zabrinute mogućim egzodusom Banjalučana, započeo proces koji će biti završen Daytonskim sporazumom.
Ta bizarna konstatacija za koju se teretilo i Antu Gotovinu u slučaju Oluje spominjala se u zahtjevima za saslušanje pripadnika Hrvatske vojske iz tog doba. Kako su nakon Oluje u Bosni i Hercegovini, uglavnom u operacijama Maestral i Južni potez, sudjelovale postrojbe koje su djelovale i u Oluji, jasno je da bi se iz konteksta istrage moglo zaključiti da bi isti ljudi ponovno mogli imati iste probleme, iako su oslobođeni optužbi. Druga stvar koja se isticala je izraz »sistematizirani napadi vojske«, koji su nekako neobično podsjećali na formulaciju »prekomjerno granatiranje«, koju je na kraju i Haški sud odbacio.
Odbijena suradnja
Sve te formulacije dovele su do sasvim osnovane sumnje među domaćim pravnicima da su ljudi za koje su se poslali zahtjevi za pravnu pomoć tek trebali poslužiti da se nastavi građenje slučaja protiv hrvatskih zapovjednika u tim operacijama. I ponovno se, kao još za vrijeme istrage za Oluju, spominju imena samog vojnog i političkog vrha Hrvatske, prije svega predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška. Sve to je dovelo do toga da je Hrvatska jednostavno odbila suradnju s Bosnom i Hercegovinom na ovom pitanju, što prema međunarodnim ugovorima može.
