ZAGREB Samo Damir Polančec, Ratko Maček i Davor Štern znaju o čemu su sve njih trojica razgovarali jednom prilikom u uredu tadašnjeg ministra gospodarstva, na jesen 2008. godine. Polančec, u to vrijeme Vladin pregovarač s mađarskim MOL-om u vezi s izmjenom dioničkog ugovora Ine, u ponedjeljak je uskočkim istražiteljima tvrdio kako su ga njih dvojica nagovarali da u Vladi lobira za model prema kojem bi MOL dionice Ine prepustio ruskoj kompaniji Surgutnjeft, a u zamjenu bi Rusi dionice MOL-a, što su ih tada posjedovali, dali Mađarima.

Bilo je priče

Dok bivši Vladin glasnogovornik u potpunosti negira da je tijekom tog razgovora spomenuta Ina, današnji predsjednik Nadzornog odbora najvećeg hrvatskog poduzeća priznaje da je bilo priče o Ini, ali ne i lobiranja.

   – Čista je izmišljotina da smo nas dvojica imali zadatak da lobiramo za ulazak bilo koje ruske kompanije u vrijeme izmjena dioničkog ugovora između Ine i MOL-a. Iznošenje mišljenja u nevezanom razgovoru nije lobiranje ili zagovaranje, upozorava Štern.

   Predsjednik NO Ine priznaje da je prije tri godine smatrao da bi dobro bilo da se u pregovore u vezi s tom tvrtkom uključi i »neka kompanija koja ima svoja nalazišta, proizvodnju i rezerve nafte«, a i sada tako misli.

Crpka jedina veza

Maček, pak, tvrdi da je zajedno sa Šternom jednom, doduše, bio u Polančecovom uredu, ali da tom prilikom o Ini nije bilo niti riječi.

   – Razgovarali smo o nečem sasvim desetom, nekim potencijalnim poslovnim projektima koji se nažalost nisu relizirali. Za tu rusku firmu prvi sam put saznao da postoji jučer iz novina. Uostalom, da sam doista lobirao za te Ruse, što bi tu bilo nezakonito? Stvarno ne znam zašto je Polančec to govorio uskočkim istražiteljima. Želi li diskreditirati Šterna kao tobože nekakvog ruskog igrača ili nešto drugo – pojma nemam, kazao nam je nekadašnji Vladin glasnogovornik.

   Maček ističe da, sve da je i htio lobirati za nekoga, nije bilo razloga da to čini preko Polančeca, s obzirom da je i nakon odlaska s mjesta glasnogovornika Vlade ostao u kontaktu s premijerom Sanaderom.

   – Nije meni trebao Polančec da bih došao do Sanadera. I u vezi s Ine Polančec je bio zadužen samo za pregovore, sve odluke o izmjeni dioničkog ugovora donosila je Vlada, a ne on, naglašava Maček koji negira i da je htio poslovati s MOL-om, a da su ga Mađari odbili jer je bio preskup, što je Polančec također tvrdio u iskazu USKOK-u. »Sve moje veze s naftnim poduzećima uvijek su se svodile na dolazak na benzinsku crpku po dizel gorivo«, zaključuje Maček.