Prosvjed u Zagrebu

Radnička fronta pred Ministarstvom financija: Niste znali za Todorića? To je onaj koji vam nije plaćao porez

P. N.

foto: screenshot

foto: screenshot

"Propast carstva Ivice Todorića, iako je teško vjerovati da će on ostati bez svoje privatne imovine, simbolički označava i konačni debakl novopečene tajkunske elite iz 1990-ih, kao i čitavog privatizacijsko-„tranzicijskog“ modela, koji nas je doveo do činjenica da su nam realne plaće po kupovnoj moći danas za gotovo trećinu niže nego prije 40 godina."



Nekolicina članova Radničke fronte jučer je pred zgradu Ministarstva financija stiglo s transparentom na kojem je stajalo pitanje: Niste znali? Dakako. radilo se o akciji kojom Radnička fronta podsjeća na povezanost Agrokora Ivice Todorića s državnim strukturama, dajući do znanja da krivce za stvaranje i propast Todorićevog koncerna valja tražiti i u državnim tijelima, a ne samo u Agrokorovim menadžerskim strukturama.


Nije ostalo na transparentu; David Bilić iz Radničke fronte ovom prilikom na megafon je čitao izjavu o ljubavi Ivice Todorića i državnih struktura. Izjavu prenosimo u cijelosti:


“Ivica Todorić je preko noći postao državni broj jedan – političari ga kritiziraju, a mediji razapinju. Nakon što je Agrokor propao, i politika je tajkunu okrenula leđa. No još lani nije bilo tako – tada su Todorića politika, „analitičari“ i mediji još uvijek hvalili, ako su ga se uopće usudili spomenuti. Tako je bilo i s poreznom upravom. Danas, kada svi napadaju Todorića, lako je zaboraviti kako je to još jučer izgledalo.




Sjetimo se da Agrokor od 2005. nije plaćao 20% poreza na dobit iako je samom sebi isplatio 670 milijuna kuna od te iste dobiti – Porezna uprava na to nije nikako reagirala. Sjetimo se kako se skrivao porezni dug Agrokora. Sjetimo se kako Porezna uprava godinama nije zalazila u Agrokor, dok se sitne firme s jednim zaposlenim maltretiralo za sitnice, i kako je Todorić indignirano 2012. zvao Banske dvore jer ga je Porezna navodno provjeravala, a to je dospjelo u medije. Sjetimo se kako se Todoriću toleriralo da probija sve rokove plaćanja, čineći od svojih dobavljača svoje kreditore. Sjetimo se kako je Agrokor mogao kasniti s plaćenjem poreza i ostati „ugledni poduzetnik“, dok se malog čovjeka razapinjalo i za sitniš. Sjetimo se kako su Todorići privatne troškove prebacivali na Agrokor, ali su pritom „zaboravili“ platiti porez na dohodak. Je li to sve bilo slučajno? Je li to sve bilo bez podrške institucija?


Propast carstva Ivice Todorića, iako je teško vjerovati da će on ostati bez svoje privatne imovine, simbolički označava i konačni debakl novopečene tajkunske elite iz 1990-ih, kao i čitavog privatizacijsko-„tranzicijskog“ modela, koji nas je doveo do činjenica da su nam realne plaće po kupovnoj moći danas za gotovo trećinu niže nego prije 40 godina.


No to što Todorić više neće biti vlasnik Agrokora, iako nas može radovati, ništa bitno neće promijeniti – Hrvatska i dalje ostaje zemlja nejednakosti, emigracije, bijede i besperspektivnosti.


Želimo li drugačije, socijalno pravedno društvo, trebamo se i dalje boriti – ne samo protiv tajkuna kao što je Todorić, nego i protiv političke elite i državnih institucija koji djeluju kao njihov servis, a prijetvorno ih se odriču tek kad im voda dođe do grla.”