Dio zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru – koji danas čine vladajuću većinu i osiguravaju mandat Vlade premijera Andreja Plenkovića – podržat će HNS i ministricu Blaženku Divjak u sukobima za izbor voditelja ekspertne komisije obrazovne reforme.

Furio Radin, potpredsjednik Hrvatskog sabora i zastupnik talijanske manjine, otvoreno najavljuje kako je moguća kriza Vlade ako se ne postigne dogovor o kandidatu koji će zadovoljavati potrebne uvjete.

Nema izbora

Hoćete li podržati ministricu Divjak u nastojanju da reformu ne vode konzervativni eksperti, te je li moguće da ministrica napusti dužnost?

– Da, ako se ne nađe rješenje, ministrica Divjak neće imati nikakav drugi izbor osim ostavke, što bi moglo dovesti do krize koalicije, jer će ju HNS i dio nacionalnih manjina podržati. Osoba koja će voditi eksperimentalni dio kurikularne reforme, a i reformu uopće, mora biti stručnjak i motiviran za uspjeh ovog projekta. Ne poznajem osobno kandidata Matka Glunčića, ali čini mi se da to nije dobar izbor. Tri su razloga: kao državni tajnik kočio je reformu iz konzervativnih pozicija, u sukobu je s ministricom Divjak, što u najmanju ruku nije produktivno, i imao je nesretne izjave o manjinama i osobama s posebnim potrebama. Naime, komentirajući za televiziju N1 rezultate PISE, najvećeg svjetskog obrazovnog istraživanja znanja i vještina učenika u dobi od 15 godina, Matko Glunčić rekao je kako su rezultati naših učenika loši jer su u statistiku ušla i djeca s posebnim potrebama te ona koja su pripadnici nacionalnih manjina. Poslije se ispričao, ali čudna je ta podsvijest, kada je ne uspiješ obuzdati razumom. Matko Glunčić bi trebao raditi neki drugi posao. Odgovoran dužnosnik, niti u zabuni ne može reći ono što je on izjavio, niti to misliti.

Složili biste se s nekim drugim kandidatom, kojeg će se, po posljednjim najavama, imenovati na telefonskoj sjednici Vlade idućih dana?

– U trenutku održavanja ovog intervjua u tijeku su pregovori, tako da bi se moglo već danas naći novo rješenje, ali nisam siguran. Jedini je mogući ishod, po mom mišljenju, konsenzualni izbor nekog drugog kandidata, kojeg podržavaju svi članovi koalicije, a po mogućnosti i oporba. Kurikularna reforma je presudna za sve jer ona je usmjerena prema budućnosti i treba pokazatelj da društvo ide naprijed, biti progresivno, a ne nazad u konzervativnu močvaru. Nepotrebno je reći da imam povjerenje u Plenkovićevu sposobnost da nađe rješenje, unatoč unutarstranačkih i vanjskih pritisaka. Vidjet ćemo…

A što se tiče Istanbulske konvencije?

– Priča je dosta slična, ali tu je dogovor postignut, i ona će napokon, nadam se, biti usvojena. Naravno, ostaju još sive i pomalo karikaturalne zone. Predsjednik Biskupske konferencije kaže jedno pa drugo. S druge strane, predsjednik SDP-a nadmeće se s IDS-om oko pojma roda. Naravno da pojam roda postoji u Istanbulskoj konvenciji, kao što postoji i koristi se u gotovo svim zapadnim jezicima. Postoji jer označava društvenu dimenziju spola, u ovom slučaju društvenu uvjetovanost nasilja nad ženskim spolom. Ta društvena uvjetovanost je rodna. Podsjetio bih svoje kolege političare da nitko ne kaže da u Istanbulskoj konvenciji nema pojma roda, već da nema rodne ideologije. Na kraju, taj novi rat SDP-a sa svim strankama oporbe je pomalo mazohistički, ne vidim nikakvu korist u tome. Posebno ako se zaklinju da ne žele veliku koaliciju s HDZ-om.

Novi problem

Najava novog obiteljskog zakona zapalila je političke strasti – kako gledate na promjene koje on donosi?

– Ako ono što čitam po medijima, jer nikakav dokument nisam vidio, je istina samo u manjem dijelu, onda imamo novi problem. Izjednačavanje izvanbračnih parova s bračnim – također i u pitanjima nasljeđivanja i usvajanja djece – je vrijednost, a navodno se ta vrijednost želi brisati iz zakona. Svatko tko je bio u sirotištu, da te ustanove zovemo pravim imenom, zna koliko ta nesretna djeca trebaju (ljudski, a ne institucionalno) podobne parove, bračne i izvanbračne, pa i pojedince koji će ih usvajati. Umjesto toga, mi sada otežavamo proces usvajanja dodatnim restriktivnim mjerama. Na kraju, ako je istina da će roditelji određivati sadržaj škola svojim »filozofskim« i vjerskim uvjerenjima, onda doista Hrvatska može ukinuti javne škole i proglasiti smrt prosvjetiteljstva. To znači samo da su nam lagali oni koji su tvrdili da je problem počeo s Oktobarskom revolucijom. Po svemu sudeći, mi nismo na ti još niti s Francuskom revolucijom.