SDP-ovi problemi koji su danas tako naglo izbili na površinu postoje već dugo, jer je i Bernardićev prethodnik Milanović više volio citirati Economist nego se baviti konkretnim problemima jedne postkomunističke, zaostale, korumpirane i kaotične zemlje
To je temeljni problem ove stranke, koji je sada naglašen načinom vođenja u zadnjih godinu i pol dana, otkako je s njenog čela otišao Zoran Milanović. I Milanović je više volio citirati Economist nego se baviti konkretnim problemima u jednoj postkomunističkoj, zaostaloj, korumpiranoj i kaotičnoj zemlji, a kojoj je četiri godine bio na čelu. Znači, SDP-ovi problemi koji su danas tako naglo izbili na površinu postoje već dugo.
Milanović otvorio sukob s IDS-om
Problem je možda samo u dnevnopolitičkoj taktici, a ne u strategiji. Recimo, prošlotjedne izjave predsjednika stranke Davora Bernardića iz Umaga gdje je rekao da je »IDS HDZ-u omogućio tihu okupacije Istre« i time otvorio sukob s ovom strankom, potencijalnim koalicijskim partnerom nakon sljedećih parlamentarnih izbora. Odnosi SDP-a i IDS-a daleko su od idiličnih već dugo vremena, a sukob je izbio i prije nekoliko godina, kada su Milanović i njegovo predsjedništvo odlučili raspustiti istarsku organizaciju stranke. Tadašnji predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić burno je reagirao optuživši Milanovića da želi politički destabilizirati Istru. A koliki je utjecaj IDS-a na istarski SDP najbolje govori izjava jednog člana vodstva socijaldemokrata kada se prije nekoliko godina prebrojavalo koliko pristaša u Glavnom odboru ima Milanović, a koliko Slavko Linić kojeg je ovaj želio izbaciti iz stranke.
– Iz Istre dolazi pet članova Glavnog odbora SDP-a. Tri kontrolira Milanović, a dva – Jakovčić, rekao je taj član vodstva stranke.
Međutim, kako je za političku utakmicu s IDS-om na njihovom terenu ipak potreban puno veći politički angažman od raspuštanja županijske organizacije, situacija je ostala kakva je bila. Sada je Bernardić ponovo otvorio front prema IDS-u. Ovaj put puno tvrđi i nije baš jasno zbog čega se sada upustio u nešto takvo. Posebno zbog činjenice da je osim po IDS-ovcima opleo i po ostalim oporbenim strankama. Pa je tako za takozvanu Amsterdamsku koaliciju (zasad još samo suradnju IDS-a, GLAS-a i stranke Pametno) rekao da su se »na Istanbulskoj konvenciji razotkrili mnogi, prije svega oni koji su bili spremni podržati Andreja Plenkovića u naumu da je falsificira«. Otvorio je i sukob s Mostom rekavši da se »potvrdilo ono o što se već dugo špekulira, Most je jednako Crkva, odnosno klerikalna desnica«.
Svoje je napade na oporbu Bernardić ponovio i u svojem e-mailu koji je uputio članovima stranke. Nikome nije do kraja jasno zbog čega je Bernardić sada krenuo u napad na oporbu i time praktički ostavio stranku bez mogućih koalicijskih partnera. Naime, i predsjednik HSS-a Krešo Beljak, jedine oporbene stranke koja je izbjegla Bernardićev napad, nije baš prezadovoljan ovakvim istupom čelnika SDP-a. Jedino objašnjenje koje se može čuti i od vodstva SDP-a i od oporbenih čelnika jest to da Bernardić moguće radi prostor za veliku koaliciju s HDZ-om. Iako zapravo sam Bernardić optužuje prestale oporbenjaka baš za to – za prikrivenu suradnju s vladajućom strankom.
Malo su »protiv«, malo »za«
Nije to jedini problem koji SDP trenutnu ima. Prošlog je vikenda Glavni odbor donio odluku da se iz stranke izbaci nekadašnjeg člana predsjedništva i nekadašnjeg ministra Miranda Mrsića. Iako je stvarni razlog njegov dugogodišnji sukob s Bernardićem, kao povod je iskorišten Mrsićev zakonski prijedlog o penaliziranju poslodavaca koji nove zaposlenike primaju isključivo na određeno razdoblje. Iako je istina da Mrsić nije iskoordinirao svoj prijedlog s vodstvom stranke, on se ipak odlučio baviti konkretnim problemom u Hrvatskoj – činjenicom da je posao na neodređeno u ovoj zemljii postao puno više izuzetak nego pravilo. I nakon svega je izbačen odlukom Glavnog odbora koja je donesena s točno rubnom kvorumom. U prostoriji gdje se glasovalo bilo je 52 od ukupno 103 člana ovog tijela SDP-a. Kako se došlo do ovih brojki isto nije previše jasno.
Kao što nije bila jasna ni taktika SDP-a vezano za Istanbulsku konvenciju, zbog koje je u jednom trenutku izgledalo da bi socijaldemokrati zajedno s desnim krilom HDZ-a mogli onemogućiti ratifikaciju tog dokumenta. Na kraju je stranka promijenila poziciju i najavila glasovanje za ratifikaciju Deklaracije bez obzira na interpretativnu izjavu. Ali s jednom razlikom u odnosu i na HDZ i na ostatak oporbe koji tvrde da u tom dokumentu nema govora o rodnoj ideologiji i da su taj problem izmislile konzervativne udruge. Naime, predsjednik SDP-a smatra da Istanbulska konvencija ipak sadrži dio koji se odnosi na zaštitu ljudi koji su drugačiji po svom rodnom opredjeljenju. Budući da do ratifikacije ima još barem desetak dana, nije nemoguće da se politička pozicija SDP-a o ovom dokumentu još jednom promijeni.