Foto Darko Jelinek
Europska unija građanima donosi isključivo patnju, dobrobit je rezervirana za odnarođenu elitu personificiranu u kreditnom sustavu i profitu korporacija. Tu elitu ne zanima kako žive ljudi
Zastupnik Živog zida Branimir Bunjac oštar je kritičar Vlade Andreja Plenkovića i HDZ-a. Neki je dan njihove zastupnike ismijavao da ne služe ničemu osim što u Saboru glasuju po nalogu vodstva svoje stranke.
No, nedavno je Bunjac podnio ostavku na mjesto zastupnika i povukao je nakon što je predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić odlučio da on ostaje u Saboru.
– Moja je ostavka bila čisto tehničke naravi i trajala je doslovce dva sata. Bila je to, recimo to tako, birokratska pogreška, nešto potpuno nebitno.
Nisam još čuo da je razlog nečije ostavke birokratska pogreška.
– Taj mandat nije izvorno moj. Postojao je dogovor da na polovici mandata, u listopadu 2018., u Sabor dođe Vladimira Palfi, koja je izabrana.
Ali, onda je postignut novi dogovor i vi ste se putem društvenih mreža zahvalili njoj što neće aktivirati svoj mandat.
– Ne dogovaramo se ona i ja nego stranka.
A onda je ispalo da ste ostavku napisali i predali Mandatno-imunitetnom povjerenstvu bez dogovora sa strankom.
– Tako je ispalo, ali je već poslije dva sata to riješeno. Nije tu bilo nikakvih nesporazuma i sukoba, ali je predsjednik MIP-a Žarko Tušek od toga napravio medijsku priču.
U redu, ali zašto ste napisali tu ostavku?
– Zašto me to opet pitate?
Nitko ostavku ne daje samo tako.
– Rekao sam vam da je takav bio dogovor.
Opstrukcija u Saboru
I vi ništa ne pitate Vladimiru Palfi, ne konzultirate se s predsjednikom stranke i jednostavno podnosite ostavku.
Foto Darko Jelinek
– Trebala se dogoditi rotacija mandata i to je bila isključivo stvar procedure, a ne politike. HDZ-ov PR je od buhe napravio slona, istovremeno skrivajući stvarne, dubinske sukobe između Andreja Plenkovića i Milijana Brkića, Andreja Plenkovića i Milana Bandića, Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović te Andreja Plenkovića i vjerojatno vrha SOA-e. To su problemi tisuću puta važniji nego što sam ja radio u nekakvom uredu u Saboru. Činjenica je da sam ja saborski zastupnik, kraj priče.
Ostajete u Saboru do kraja mandata?
– Da. I činjenica je da su Kolinda, Brkić, Bandić i vrh SOA-e ujedinjeni protiv Plenkovića, Jandrokovića, Božinovića i dijela Europske unije, što je daleko važnije.
Vratimo se na Sinčića, koji je izjavio da je on odlučio da vi nećete napustiti Sabor.
– Nije on ništa posebno odlučivao, ja sam ostao zastupnik i kraj priče.
Jeste li mogli odbiti odluku predsjednika vaše stranke?
– To je traženje dlake u jajetu i recikliranje nečeg što ne postoji.
Podsjećam vas da ste od zastupnika HDZ-a tražili da se suprotstave odlukama Vlade odnosno vodstva svoje stranke.
– Ti zastupnici dobrim dijelom odobravaju govore oporbe, pa i moje i više puta su mi izvan dvorane čestitali.
A vi ih napadate da rade kako im gazde kažu. Drukčije, međutim, parlamentarna demokracija ne može funkcionirati. Zadaća je Sabora, odnosno parlamentarne većine, servisirati Vladu, kako bi ona mogla upravljati državom.
– U Ustavu piše da zastupnici glasuju osobno, da je odluka na njima. Osim toga, mora se uvažavati i oporbu, ne postoji samo vlast. Tim više što oporba kumulativno predstavlja veći postotak hrvatskih građana nego HDZ sa svojim partnerima. No, oporbu se u Saboru guši, opstruiraju se naše rasprave i dobivamo opomene. Vlast bi trebala barem ponekad prihvatiti neki naš amandman ili pustiti u drugo čitanje zakon što smo ga predložili. Saboru se mora vratiti dignitet, jer, uostalom, Vlada ovisi o Saboru, a ne obratno.
Foto Darko Jelinek
To je tako samo formalno. Zamislite da ste vi ministar, da pošaljete u Sabor neki zakon, a da vam ga zastupnici Živog zida odbiju, što zapravo u sadašnjoj situaciji očekujete od zastupnika HDZ-a.
– Mi smo podržali Zakon o minimalnoj plaći što ga je predložila Vlada i to nije bio prvi takav slučaj. Živi zid podržava svaki napredak, pa makar on bio minimalan, i pokazujemo da smo drukčiji, da nam nije presudno tko je autor neke inicijative. Oni, međutim, odbijaju sve naše prijedloge. Pitali ste me što bih učinio kao ministar, prihvatio bih mišljenje zastupnika ako bi oni raspravljali o tom zakonu na plenarnoj saborskoj sjednici. HDZ-ovi zastupnici uopće ne dolaze na sjednice, neke od njih još nisam čuo da govore.
Glasanje po šalabahteru
Njihovo je da glasuju, to im je zadaća.
– Glasuju kako im nalože putem sms poruka. To vam je prava unutarstranačka diktatura, to vam je razlika između Ivana Vilibora Sinčića i Andreja Plenkovića. Meni Sinčić nikad nije rekao kako moram glasovati, sve smo dogovarali.
Osim što vam je rekao da morate ostati u Saboru.
– To je druga stvar, tehnička, a ne programska.
Ako vi u Živom zidu doista tako lepršavo funkcionirate, kako tvrdite, možete to samo u opoziciji. Stranka na vlasti mora biti disciplinirana.
– Kod nas nikad neće biti takve stege.
Znači, vi ćete nešto obećati u kampanji, ako osvojite vlast htjet ćete to provesti, ali ipak nećete previše inzistirati da zastupnici Živog zida za to glasuju?
– Član našeg Kluba Goran Aleksić je dosad u 60 posto navrata glasovao različito od nas ostalih zastupnika.
Vi ste opozicija i kao takvi si to možete priuštiti.
– Što se dogodilo Mostu kad je jednom glasovao suprotno? Odmah su ih izbacili iz Vlade.
A što bi drugo napravili?
– Mi, kažem vam, to ne radimo kad je riječ o Aleksiću.
Ponavljam, vi ste opozicija.
– Nema to veze.
Naravno da ima.
– Vi politiku doživljavate kao da je riječ o njemačkoj vojsci, svi moraju raditi isto ili će biti strijeljani.
Vi politiku doživljavate previše romantičarski.
– U tome i jest stvar, kad ne bih politiku doživljavao romantičarski i idealistički, ne bih bio u Živom zidu. Mora se provoditi program, ali čovjek ne smije biti robot koji samo glasuje po šalabahteru.
Meni se čini da vi imate problema s parlamentarnom demokracijom.
– Na koji način?
Vi u Živom zidu više preferirate izravnu demokraciju. Ivan Pernar je u srijedu, govoreći u Saboru o jednom zakonu, rekao da treba narod pitati želi li nešto ili ne.
– Mi smo svakako za izravnu demokraciju i da se pita narod. Zalažemo se za puno više referenduma, da bude kao u Švicarskoj.
Švicarska je politički eksces.
– U Hrvatskoj je jako teško inicirati referendum, treba puno potpisa, može se potpisivati samo na određenim mjestima, prekratak je rok i slično.
To je dobro.
– Ne, nije dobro. Potrebno je bitno promijeniti referendumska pravila, da je dovoljno 2,5 posto potpisa, da se potpisivati može bilo gdje… Sva pitanja koja zbunjuju ljude mi bismo dali na referendum i najbolje bi rješenje bilo ono koje izglasa većina građana, umjesto da im mi nešto namećemo.
Slušati glas naroda
Što će nam onda uopće Vlada i Sabor ako će narod o svemu odlučivati?
– Narod ne može donositi zakone. Njih bi se pravno uobličavalo na osnovu referendumskih odluka.
Vaša ideja počiva na premisi da narod nikako ne može pogriješiti, što, naravno, nije istina. Imamo sada slučaj Velike Britanije u kojoj je narod na referendumu donio katastrofalnu odluku o izlasku zemlje iz Europske unije.
– To je samo vaše mišljenje.
A vaše je mišljenje, pretpostavljam, da je za Veliku Britaniju dobro što napušta EU?
– Tako je. I za Hrvatsku treba raspisati referendum o izlasku iz Unije, pa kako narod odluči.
Svi su pokazatelji da će se napuštanje EU negativno odraziti na Veliku Britaniju, pa onda i na njihove građane.
– Ne znam otkud vam takva ideja. Uzmite što se samo posljednja dva tjedna događa na teritoriju Europske unije, u Francuskoj je prosvjedovalo 400 tisuća ljudi, uz podršku 75 posto svih građana. Dakle, u kolijevci moderne demokracije i ljudskih prava, u kojoj se živi tri, četiri puta bolje nego u Hrvatskoj, ljudi su duboko nezadovoljni. Europska unija svojim građanima donosi isključivo patnju, dobrobit je rezervirana za odnarođenu elitu personificiranu u kreditnom sustavu i profitu banaka i korporacija. Tu elitu ne zanima kako žive ljudi. U Njemačkoj je puno teže nego prije 30 godina. Prosječan Nijemac pola plaće danas mora dati za stanovanje, a prije 30 godina to je bilo samo 10 posto plaće.
Foto Darko Jelinek
Europska unija je povijesni projekt, koji je donio stotine dobrih stvari…
– Tamo je preskupo, ovdje je preskupo. Tamo ne možete preživjeti mjesec, u Hrvatskoj ne možete preživjeti mjesec. Francuzi se žele iseliti jednako kao Hrvati, Irci također. Ne mogu normalno živjeti, životna radost više ne postoji.
I bez EU bi bilo bolje?
– Bez ovakve Unije definitivno bi nam bilo bolje.
U Velikoj Britaniji su projekcije da će im bez EU biti gore, to pogotovo onda vrijedi za Hrvatsku.
– Ako me pitate bih li radije živio u Velikoj Britaniji ili Turskoj, izabrao bih Tursku. U Turskoj ima daleko više slobode, ljudskosti i humanosti nego u Velikoj Britaniji, a bolji im je i standard.
Gadafi je dobro rekao
Ovo je zanimljivo, vratit ćemo se na to. Samo još nešto o institutu referenduma, on je u Velikoj Britaniji uspio jer su se zagovornici Brexita masovno služili lažima i manipulacijama. Lagali su narod.
– U slučaju Brexita narod nije pogriješio, ali moguće je da narod pogriješi. Sve je o zamci demokracije, da građani biraju pogrešne ljude i pogrešna rješenja, rečeno još u Platonovoj Državi. Nadalje, Gadafi je dobro rekao da u demokracijama preko 40 posto ljudi živi u diktaturi, manjina se pokorava većini. Ali, demokraciju smo prihvatili i ljudi trenutačno nisu spremni za neka druga rješenja.
Izrazili ste simpatije za Tursku, kojom čvrstom rukom vlada Erdogan. Živi zid simpatizira i Putina, još jednog autoritarnog lidera. Neobično je koliko vi koji pripadate antisistemskoj stranci volite autokratske vođe.
Vjerujete li u sve što govorite, nikad se u Saboru ne koristite lažima?
– Mogao bih se ja služiti različitim političkim manipulacijama, ali se ne želim spuštati na, recimo, razinu predsjednika Mandatno-imunitetnog povjerenstva Tušeka. Za svoje se govore pripremam između osam i 20 sati. Prvi dolazim na radno mjesto u Saboru, a odlazim kasno navečer. Čitam zakone, razgovaram sa zainteresiranim stranama, konzultiram se sa stručnjacima i zatim sve što čujem usklađujem s programom Živog zida. Nikome ne podilazimo nego uvijek iznosimo istinu. Napadaju nas samo zato što se naši stavovi ne poklapaju s mainstreamom. Nismo populisti, populisti su u HDZ-u, koji u kampanji jedno obećaju, a na vlasti drugo rade. Živi zid ne mijenja svoju retoriku ni djelovanje.
To ćemo doznati ako dođete u poziciju da obnašate vlast.
– Mi svaki dan sebe preispitujemo i sve govorimo pod punom sviješću, znajući da ćemo to jednog dana kad budemo na vlasti morati provesti. Kakva je situacija, mi bismo relativno brzo mogli doći na vlast. Da ne vjerujem da će Živi zid doći na vlast, iste bih se sekunde prestao baviti politikom. Možda ćemo već nakon idućih parlamentarnih izbora imati u Saboru najviše zastupnika. Tada će stvarno početi konkretne i dubinske reforme, koje čekamo već tri desetljeća.
– Nas ne zanimaju autoritarne vođe, niti što rade Putin i Erdogan, nego kako žive građani, to je cijela poanta. Zanima nas da građani imaju dobre plaće i mirovine, da su cijene niske, da su ljudi općenito zadovoljni, da se druže s članovima obitelji i prijateljima i tako dalje. Bio sam i u Engleskoj i u Francuskoj i u Rusiji i u Turskoj i vidio sam da u Rusiji i Turskoj ljudi žive puno bolje, mirnije, s daleko manje stresa.
Ljudima je, dakle, bolje kad nemaju baš pravo slobodno izražavati svoje mišljenje, kad ih se malo pritegne, kako to rade Putin i Erdogan?
– Nisam ni u Moskvi ni u Istanbulu primijetio neke prosvjede, ali jesam u Parizu i oni se šire po cijeloj Europskoj uniji. Nisam primijetio da u Turskoj deložiraju stotine tisuća ljudi, kao u, recimo, Španjolskoj. U Turskoj ljudi sami odlučuju o svojoj državi i to je najbolje rješenje, a ne da im iz Bruxellesa, kao Italiji, propisuju proračun, poreze i sve ostalo.
Prvo ste pričali o idealnoj demokraciji, a sad tvrdite da je, kao u Rusiji i Turskoj, ipak treba ograničiti i da je onda narod zadovoljniji.
– Ne, mi jesmo za idealnu demokraciju. Ali, ljudi u Turskoj i Rusiji su apsolutno zadovoljniji, što je jasno i iz potpore koju daju svojim liderima.
Autoritarni režimi su, znači, bolji od demokracije.
– Ne mislim tako.
Ali, to mi govorite.
– Nije istina. Živom zidu nisu uzor ni Putin i Erdogan, mi vodimo politiku ekvidistance i jednako se odnosimo prema svim državama.
U ovako posloženim stvarima potpuno mi je razumljivo da je vaš Pernar primio skupi dar jednog despota. Biste li i vi to učinili?
– Iskreno, kad bih znao da taj dar toliko vrijedi, ne bih ga primio.
Ne govorim sada čak o vrijednosti tog sata nego o osobi koja ga je darovala Pernaru, katarskom emiru.
– Ne znam otkud vam ideja da su svi izvan EU despoti i tirani.
Katar svakako nije demokracija.
– Mislim da mi živimo pod daleko većom despocijom nego što je u državama koje spominjete. U Hrvatskoj nam je 70 posto zakona nametnuo Bruxelles.
Tako smo sami odlučili, pristali smo si ograničiti suverenitet u zamjenu za neka dobra.
– Je li bolje imati samostalnu monetarnu politiku ili da vam je drugi vode? Je li dobro da stranci mogu kupovati poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj, a da naši mladi iseljavaju? Mi smo bogata država, a ljudi su siromašni, to je tako jer ne odlučujemo sami nego nam se rješenja nameću.
Protiv ilegalnog prelaska granice
Podržavate li postupanje hrvatske policije prema migrantima?
– Nasilje ne podržavam, ni nasilje migranata prema policajcima ni obratno. Oštro se protivimo tome da se migrante tuče, da im se uzima novac i razbijaju mobiteli, što se na granici prema BiH neosporno radi.
Ali, imate izrazito antimigrantski stav.
– Nemamo. Nismo protiv toga da bilo tko dođe u Hrvatsku, ali legalno.
Protiv ste toga da migranti preko Hrvatske putuju u Njemačku?
– Živi zid je protiv ilegalnog prelaženja granice, to je cijela priča. Neka s dokumentima dođu na granični prijelaz i slobodno onda putuju dalje kuda hoće.
Čini se da od Europske unije ipak nešto podržavate, Schengen?
– Nismo mi protiv suradnje unutar Europe. Živi zid bi podržao ulazak Hrvatske u Europsku ekonomsku zonu (EEA), da imamo status poput Švicarske, Norveške, Islanda i Lihtenštajna. Državljani članica te zone imaju pravo raditi u EU i obratno. Mi bismo htjeli da Hrvati mogu raditi u Uniji, ali da ne moramo prihvaćati direktive iz Bruxellesa.
Super, uzet ćemo od EU-a ono što nam paše, a ostalo neka si zadrže.
– Logično. Zar bi trebalo biti obratno? Bilo bi u redu da smo kao Island, mala i uspješna država.
