Predstavnici talijanskog Fincantierija došli su jučer ujutro u »3. maj« / snimio D. ŠKOMRLJ
Talijani su jučer opet bili u »3. maju«, obišli pogone predobrade i predmontaže. Sada se čeka potez Danka Končara koji ulazi u Uljanik
Dan nakon što je u Puli odabran Danko Končar za strateškog partnera, čelni čovjek Uljanik grupe Gianni Rossanda stigao je jučer u »3. maj« s predstavnicima talijanskog Fincantieria. Kao što je naš list objavio, ova moćna internacionalna brodograđevna grupacija, sa sjedištem u Trstu, pokazuje ozbiljan interes za riječko brodogradilište, o čemu svjedoči i ovaj njihov službeni posjet trećemajcima i njegovoj upravi.
Obostrani interes
Koja je razina tročlane delegacije iz Fincantierija bila u »3. maju«, nismo uspjeli doznati jer službenih informacija o ovom posjetu nije bilo. Doduše, teško da i može biti s obzirom da se u ovom trenutku još uvijek vode samo razgovori, a tek bi se trebao otvoriti i postupak njihovog dubinskog snimanja »3. maja«.
Kako navode naši izvori, jučerašnji posjet predstavnika Fincantierija prvi je u nizu službenih koji bi trebali uslijediti, ako se ovaj proces pregovora bude odvijao na način da obje strane nađu svoj interes. Čini se da su Talijani prilično »zagrizli«. Predstavnici Fincantierija, prema našim informacijama, u riječkom su brodogradilištu bili prije dva mjeseca, ali bez pratnje glavnih ljudi iz Pule. Osim službenog susreta s vodećim menadžmentom »3. maja«, jučer su obišli i pogone predobrade i predmontaže sekcija.
Glavni povjerenik Sindikata metalaca Hrvatske u riječkom brodogradilištu Juraj Šoljić potvrdio nam je posjet ljudi iz Fincantierija te dodao kako njihovo moguće preuzimanje »3. maja« može samo pozdraviti, s obzirom na sadašnje okolnosti u kojima se našlo riječko brodogradilište nakon gotovo petogodišnjeg interesnog braka s pulskim Uljanikom koji se za riječke navoze, očito, nije pokazalo kao najsretnije riješnje. Tim više jer interes za preuzimanjem dolazi od najveće i najjače europske brodograđevne grupacije, čiji je godišnji prihod u 2017. godini, prema podacima objavljenim na njihovoj web stranici, dosegnuo iznos od 5 milijardi eura, uz čistu neto dobit od 53 milijuna eura. Jasno je, dakle, o kakvoj je korporaciji riječ, samo što sada ostaje vidjeti hoće li između Pule i Fincantierija doći do konačnog dogovora.
Svakako da bi važnu ulogu u procesima koji slijede, kako za pulske, tako i za riječke navoze, trebala odigrati i država, prije svega resorno Ministarstvo gospodarstva. Pojašnjenja kako je Uljanik privatna kompanija ne može biti opravdanje da ovo Ministarstvo ne preuzme ulogu korektiva oko opcija koje daju najveće garancije da će riječko brodogradilište dalje nastaviti poslovati, pogotovo stoga što za riječke navoze ne postoji druga šansa u vidu njegovog restrukturiranja jer je taj proces zaključen s krajem prošle godine.
Bit će puno – »ako«
Još prije odabira Danka Končara za strateškog partnera, iz vrha Uljanik grupe ustvrdili su kako se potencijalno izdvajanje »3. maja« iz sustava ove grupe i prodaja novom vlasniku može odvijati jedino prema tržišno-poslovnim uvjetima. Drugim riječima, da sve ovisi o tome koliko je potencijalni kupac voljan platiti, odnosno Pula ga spremna prodati. Uljanik u »3. maju« drži vlasnički paket od 88 posto dionica, a od države ga je, podsjetimo, preuzela sredinom 2013. godine za simboličnu 1 kunu, uz obvezu njegove dokapitalizacije sa 20 milijuna kuna, što su učinili. Ipak, pitanje 523 milijuna kuna koje je »3. maj« pozajmio Uljaniku stalno se kao sjena nadvija na relaciji Pula – Rijeka, pa tako i u konktekstu mogućeg izdvajanja i prodaje »3. maja« novom vlasniku. Za Pulu stvar je jasna. Prema njima, ovih pola milijarde kuna duga prema »3. maju« spada u »redovno poslovanje« koje onda oni, kao potencijalni prodavatelji i potencijalni kupac stavljaju u kontekst ukupne transakcije.
Otvorenih pitanja je puno. Između ostalog, i oko uloge koju će u ovim razgovorima s Talijanima dobiti Danko Končar koji bi trebao preuzeti vlasništvo nad Uljanik grupom. On sam je u nedavnom intervjuu jednom našem dnevnom listu poručio kako je spreman s moćnim talijanskim Fincantierijem razgovarati »na ravnopravnim osnovama i da se zadovolje obostrani interesi«. Treba zato u praksi vidjeti koji su interesi Danka Končara, čiji su odabir kao strateškog partnera koji bi trebao osoviti sjevernojadranske navoze, u sindikatima dočekali sa rezervom.
Zasad nije poznato razgovara li se s talijanskim Fincantierijem o potencijalnoj kupnji cjelokupnog paketa dionica, koje sada drži Uljanik, dakle svih 88 posto, ili je riječ o 51 posto, odnosno varijanti vlasništva ispod 50 posto. Nadalje, tu je i pitanje onih trećemajaca koji su do unazad četiri godine bili sastavni dio Brodogradilišta »3. maj«, potom su »preseljeni« u matično društvo Uljanik, a nedavno su prebačeni u Uljanik brodogradilište. Riječ je o bitnim službama za cjelovitost proizvodnog lanca u jednom brodogradilištu jer je riječ o projektantima iz tehničkog ureda, službama nabave, prodaje… Sigurno je da moguće izdvajanje »3. maja« i njegov samostalan put s novim vlasnikom povlači za sobom brojne »ako« jer je i nebrojeno faktora koji su u igri i koji će se pomno vagati.
