Zagrebačko psihološko društvo

Prvo istraživanje u Hrvatskoj: Što se događa kad roditelji shvate da imaju transrodno dijete

P. N.

Ilustracija Reuters

Ilustracija Reuters



Roditeljima koja imaju rodno nekonformnu, transrodnu i transpolnu djecu u Hrvatskoj je nužno organizirati grupnu podršku i edukacijske programe. Na taj način bi se omogućilo roditeljima da u sigurnom okruženju razmijene vlastita iskustva, dođu do stručnih znanstveno utemeljenih informacija te primjera dobrih praksi o skrbi za transrodne osobe te da im se na ovaj način pruži adekvatna podrška, stoji u zaključku prvog istraživanja kojim se željelo ispitati iskustva roditelja vezana za prihvaćanje transrodnosti njihove djece u Republici Hrvatskoj. Provelo ga je Zagrebačko psihološko društvo, a objavile Ivana Vrbat, Lana Bojanić i Iva Žegura.


Autorice istraživanja drže kako se položaj transrodnih i transspolnih osoba u zemljama Europske unije pa tako i u Hrvatskoj ipak malo popravio unatrag dvadeset godina.


– Iz razloga što s djecom, adolescentima pa čak i odraslim osobama rijetko razgovaramo o seksualnosti pa tako o i transrodnosti te je općenito u našemu društvu tema seksualnosti tabuizirana, osoba koje su transrodne, a ponajprije djeca, nemaju informacije niti znanja o tome što su ona. Bore se s osjećajem da su „rođena u krivome tijelu“, da s njima „nešto ne valja“, da su „drugačija od ostalih djevojčica i/ili dječaka svoje dobi“. Roditelji i okolina, također, tipično reagiraju prema transrodnoj djeci na način da njihovo ponašanje i ekspresiju rodnog identiteta kažnjavaju, ograničavaju i na svoju djecu gledaju kao na „oštećenu“, „bolesnu“. U stvarnosti i sa stručnog stajališta s ovom djecom je sve u potpunom redu i ona su djeca kao i ostala djeca koja ne osjećaju disforiju glede rodnog identiteta. Transrodna djeca koja izraze svoj „pravi“ rodni identitet mogu postati izrazito nesretna i depresivna kada ih odrasli nakon njihovog otvaranja nastoje spriječiti u tome da budu onakvi kakvima se osjećaju, prenosi Zagrebačko psihološko društvo.




Roditelji transrodne djece, nastavljaju autorice, isto tako prolaze kroz proces nakon što im se njihova djeca, bez obzira na životnu dob, povjere vezano za transrodnost. 


– Iz toga razloga, roditeljima koji se nalaze na kontinuumu od negiranja, neprihvaćanja, zbunjenosti, tuge, ljutnje pa do pokušaja da se informiraju, razumiju i prihvate transrodnost svoje djece, ponekad nije lako na adekvatni način podržati svoje transrodno dijete, stoji u istraživanju u kojem je sudjelovalo 19 roditelja transrodnih osoba.


Oni su naveli da su roditelji transrodne djece primijetili neke od sljedećih znakova – od povlačenja iz društva, do rodno nestereotipnog odijevanja i igre, do specifičnog načina govora.


Roditelji su naveli kako su im dominantni strahovi bili – strah za tjelesno zdravlje djeteta, trah za psihičko zdravlje djeteta, strah od toga da će njihovo dijete doživjeti neki od fizičkih ili emocinalnih oblika zlostavljanja od strane okoline, te nemogućnost ostvarivanja roditeljstva.


Cijelo istraživanje možete pročitati OVDJE.