RIJEKA  Nakon presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu koja je šokirala Sloveniju, jednog od najvećih, ako ne i najvećeg međunarodno-pravosudnog udarca što ga je pretrpjela slovenska politička elita od stjecanja neovisnosti – a konačna presuda kojom je Sloveniji naloženo da u roku od godinu dana isplati štediše Ljubljanske banke s kamatama to svakako jest – Slovenija razmišlja o protuudaru.

Cerarovi argumenti

Treba razmisliti o korištenju svih političkih i pravnih sredstava mirnog rješavanja sporova protiv svih kršenja i kršitelja sporazuma o sukcesiji iz 2001. godine, kazao je Cerar u intervjuu ljubljanskom Dnevniku dodavši da će se presuda iz Strasbourga negativno reflektirati na slovenski proračun i zahtijevati izmjene slovenskog zakonodavstva, iako je to u suprotnosti s važećim sporazumom o sukcesiji iz 2001. godine. 

   Cerar najavljuje da će Slovenija poštovati presudu, pozivajući i sadašnju vladu da započne pripremu sistemskih mjera koje će omogućiti provedbu presude. Naime, presude Europskog suda za ljudska prava nisu neposredno izvršive u Sloveniji, nego će slovenski parlament najvjerojatnije morati donijeti poseban zakon kojim će osigurati provedbu presude i obeštećenje neisplaćenih štediša Ljubljanske banke. 

   Cerar, dakle, najavljuje i protutužbe protiv Hrvatske i BiH. Iako nije dodatno obrazlagao o kakvim je točno »pravnim sredstvima« protiv »svih kršenja i kršitelja« sporazuma o sukcesiji riječ, budući slovenski premijer najvjerojatnije misli na moguću tužbu zbog kršenja sporazuma o sukcesiji pred Međunarodnom sudu pravde u Haagu (ICJ). 

   Naravno, riječ je o već znamenitom članku 7. aneksa C ugovora o sukcesiji iz 2001., u kojem su se sve nasljednice bivše Jugoslavije suglasile da će jamstva za deviznu štednju biti predmetom pregovora »bez odgode«, pod pokroviteljstvom Banke za međunarodna poravnanja u Baselu, s tim da će pritom »posebno uzeti u obzir potrebu zaštite devizne štednje pojedinaca«. 

   Priča o pregovorima pod pokroviteljstvom Banke u Baselu dobro je poznata, iako je, kao i u mnogim drugim pitanjima, u Zagrebu i Ljubljani interpretiraju na posve oprečan način.

Nakon što je prva runda pregovora okončana bez uspjeha, Slovenija je prije nekoliko godina inzistirala na prebacivanju problema prenesene devizne štednje u sukcesijski okvir, što je tadašnja premijerka Jadranka Kosor, u želji da što prije okonča hrvatske pregovore s Bruxellesom, naposljetku i prihvatila, iako je time Hrvatska de facto odustala od svoje dugogodišnje argumentacije da je problem Ljubljanske banke imovinsko-pravno pitanje prihvativši slovensku interpretaciju da se radi o sukcesijskom problemu. 

Memorandum u Mokricama

Slovenija, jednostavno, i dalje smatra kako je problem devizne štednje pitanje koje se mora rješavati u sukcesijskim pregovorima – za koje treba suglasnost svih nasljednica i koji mogu trajati desetljećima – a ne sudova, bez obzira na suprotno stajalište Europskog suda za ljudska prava, koji interese štediša stavlja ispred interesa država.

Vođa slovenskih pregovarača na pregovorima o sukcesiji Miran Mejak tako za slovensku novinsku agenciju jučer naglašava da bi svaka republika bivše države morala isplatiti štediše na svom teritoriju, nazivajući presudu Europskog suda protiv Slovenije nepravednom. 

   Slovenija je i ranije razmišljala o tome da tuži Hrvatsku ICJ-u zbog kršenja memoranduma o Ljubljanskoj banci što su ga premijeri Zoran Milanović i Janez Janša potpisali u Mokricama.

Slovenija, naime, smatra da Hrvatska ne poštuje memorandum iz Mokrica jer tužbe protiv slovenskih banaka pred hrvatskim sudovima još traju, što Slovenija smatra kršenjem međunarodnog ugovora, dok Hrvatska ne priznaje ni jedno ni drugo – niti da krši memorandum niti da je memorandum međunarodni sporazum.

Slovenski šef diplomacije Karl Erjavec, koji je na vrhuncu »krize« oko (ne)poštivanja memoranduma iz Mokrica naglas razmišljao o tužbi protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom na kraju se ipak odlučio da drugu opciju.

Slovenija je, naime, odlučila da presude hrvatskih sudova protiv slovenskih banaka neće biti izvršive u Sloveniji, iako su hrvatske presude nakon ulaska u EU obvezujuće u svim zemljama EU, jer bi bile »u suprotnosti s pravnim redom u Sloveniji«, a memorandum, koji »zaustavlja« ta suđenja, dijelom je tog unutarnjeg pravnog reda. 

  

Tužbe zbog kredita

Nema sumnje i da Slovenija razmišlja i o tužbama protiv Hrvatske za povrat kredita što ih je Ljubljanska banka dala hrvatskim kompanijama (u Sloveniji govore kako je riječ o ukupnom iznosu od milijardu eura), što slovenska strana uvijek spominje kada se pokrene pitanje devizne štednje, iako je – što je na koncu potvrdio i Europski sud – posve neprimjereno u istu ravan stavljati otete štedne uloge građana i kreditne plasmane banke. 

   U jedno, međutim, možemo biti prilično sigurni. Cerar, budući premijer, iskusan i ugledan ustavni pravnik, odlično je upućen u međunarodno-pravnu problematiku hrvatsko-slovenskih odnosa i točno zna koja sredstva Sloveniji stoje na raspolaganju. Baš kao što je i potvrdio u intervjuu Novom listu uoči nedavnih slovenskih izbora:

»Kada pak između Slovenije i Hrvatske dođe do nesporazuma smatram da tome moramo pristupiti u duhu tolerancije i kompromisa. Ako pak to nije moguće za rješavanje međusobnih problema trebamo koristiti pravna sredstva, odnosno neki institucionalni okvir koji je karakterističan za demokratske i pravne države«. A tužbe, dakako, spadaju u takva pravna sredstva.